Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2886/12 (S. S., S. S., N. M., A. K. i S. S.)

Odluka donesena 12. 02. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Dioba
  • Vanparnični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2886/12

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2886/12, rješavajući apelaciju Stojanke Sumonja i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Stojanke Sumonja, Slobodanke Sumonja, Nade Medić, Anđe Kuzek i Stojana Sumonje.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je doneseno Rješenje Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 V 060100 13 V 2 od 25. juna 2013. godine.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku donese odluku povodom podnesene žalbe protiv Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 V 060100 13 V 2 od 25. juna 2013. godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantima u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Stojanka Sumonja, Slobodanka Sumonja, Nada Medić, Anđa Kuzek i Stojan Sumonja (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 31. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja vanparničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) pod brojem 71 0 V 060100 11 Gž 2.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnog suda zatraženo je 11. oktobra i 25. novembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. novembra 2013. godine, dok je Osnovni sud svoj odgovor dostavio 2. decembra 2013. godine.

3. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda dostavljen je punomoćniku apelanata 25. novembra 2013. godine, dok je odgovor Osnovnog suda dostavljen 14. januara 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Prednici apelanata (V.S.), G.D. i Z.K. su 10. februara 2004. godine podnijeli prijedlog Osnovnom sudu radi fizičke diobe nekretnina upisanih u kk.ul. broj 86 k.o. Ponir (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine).

6. Rješenjem Osnovnog suda broj R-II-24/04 od 11. decembra 2007. godine izvršeno je uređenje odnosa na predmetnim nekretninama, na način bliže opisan u dispozitivu navedenog rješenja.

7. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001869 od 16. februara 2009. godine uvažena je žalba protivnika predlagača (N.S.), ukinuto je prvostepeno rješenje i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. Odlučujući u ponovnom postupku, Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 V 060100 04 V od 21. decembra 2009. godine kojim je prekinuo predmetni postupak i uputio apelante da protiv protivnika predlagača pokrenu parnicu.

9. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 V 060100 10 Gz od 28. maja 2010. godine uvažena je žalba protivnika predlagača, ukinuto je prvostepeno rješenje i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

10. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 V 060100 04 V od 7. marta 2011. godine, koje je ispravljeno Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 V 060100 09 V od 14. marta 2011. godine, izvršena je dioba (uređenje odnosa) na predmetnim nekretninama na način bliže opisan u dispozitivu navedenih rješenja.

11. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 V 060100 11 Gž 2 od 13. juna 2012. godine uvažena je žalba protivnika predlagača, ukinuta su prvostepena rješenja i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je ukazao na propuste rješenja o diobi prvostepenog suda zbog čega su oni nerazumljivi i neprovodivi, te je naložio prvostepenom sudu da u ponovnom postupku otkloni ukazane nedostatke, a zatim, krećući se u okviru prijedloga za fizičku diobu nekretnina, donese novu odluku uz pravilnu primjenu materijalnog i procesnog zakona.

12. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud, odlučujući po treći put u ponovnom postupku, donio Rješenje broj 71 0 V 060100 13 V 2 od 25. juna 2013. godine.

13. Protiv navedenog rješenja protivnik predlagača je podnio žalbu Okružnom sudu, koji, prema stanju spisa, nije odlučio o podnesenoj žalbi.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka povrijeđeno njihovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno pravo na pristup sudu. Apelanti su naveli hronologiju vanparničnog postupka koji je pokrenut prijedlogom njihovog prednika 10. februara 2004. godine, istaknuvši da on traje nerazumno dugo, te da je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku ponovni žalbeni postupak pred drugostepenim sudom. Apelanti su istakli da predmetni postupak u vrijeme podnošenja apelacije traje više od osam godina, a sve zbog nepostupanja redovnih sudova. Takođe, apelanti su zatražili i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud se kratko osvrnuo na hronologiju predmetnog postupka koji je, u skladu s dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Osnovni sud je istakao da je u ponovnom postupku 25. juna 2013. godine donio rješenje protiv kojeg je protivnik predlagača podnio žalbu, te da se predmet nalazi kod Okružnog suda na rješavanju po žalbi.

16. Okružni sud se u odgovoru na apelaciju osvrnuo samo na svoju posljednju odluku od 13. juna 2012. godine, istaknuvši da mu je predmetni spis po žalbi na prvostepena rješenja od 7. i 14 . marta 2011. godine dostavljen 12. decembra 2011. godine, te da je sud donio rješenje 13. juna 2012. godine. Sud je naveo da su neosnovani navodi apelanata o povredi njihovih prava i obavijestio Ustavni sud o ukupnom broju predmeta kojim je zadužen predmetni sudija, istaknuvši da je predmetni sudija u momentu rješavanja predmeta imao godišnju normu, te da je predmet završen u roku od sedam mjeseci od dana dostavljanja na nadležno postupanje.

V. Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni list SRBiH» broj 10/89 i «Službeni glasnik RS» broj 74/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

19. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 172.

U postupku diobe stvari i imovine u suvlasništvu sud odlučuje o diobi i načinu diobe tih stvari i imovine.

VI. Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelanti navode da je u predmetnom postupku povrijeđeno njihovo pravo na pristup sudu, odnosno da je zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

27. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju predmetni vanparnični postupak pokrenut 10. februara 2004. godine koji, prema stanju spisa, nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog vanparničnog postupka jeste 10 godina.

29. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su prednici apelanata G.D. i Z.K. podnijeli prijedlog Osnovnom sudu radi fizičke diobe predmetnih nekretnina, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.

30. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je prvostepeni sud četiri puta donosio odluke (11. decembra 2007. godine, 21. decembra 2009. godine, 7. i 14. marta 2011. godine i 25. juna 2013. godine), ali da one nisu bile djelotvorne, budući da ih je Okružni sud tri puta ukidao i predmet vraćao na ponovno suđenje. Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije osporio navode apelanata, već je samo iznio hronologiju predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud, odlučujući povodom podnesenih žalbi protiv prvostepenih rješenja, tri puta donosio odluke (16. februara 2009. godine, 28. maja 2010. godine i 13. juna 2012. godine) kojima je ukidao prvostepene odluke i predmet vraćao na ponovni postupak. U svom odgovoru na apelaciju Okružni sud se osvrnuo samo na svoju posljednju odluku, koja je, po mišljenju Okružnog suda, donesena u relativno kratkom roku, te je osporio navode apelanata o povredi njihovih prava. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 10 godina i koji još uvijek nije okončan može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu i Okružnom sudu.

31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

32. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe protivnika predlagača protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 V 060100 13 V 2 od 25. juna 2013. godine nalazi pred Okružnim sudom, a za donošenje konačne odluke u predmetnom postupku neophodno je da Okružni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja. Ostali navodi iz apelacije

33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

36. S obzirom na to da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje 10 godina, Ustavni sud smatra kako bi apelantima na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijumima trebalo isplatiti ukupan iznos od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada predmetni vanparnični postupak nije okončan ni nakon 10 godina, a takvo neopravdano trajanje postupka može se u cijelosti pripisati ponašanju Osnovnog suda i Okružnog suda koji nisu upravljali postupkom na način na koji je procesnim zakonom propisano.

38. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2886/12 (S. S., S. S., N. M., A. K. i S. S.) | Sudska praksa | Aktio