Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3839/12 (M. B.)

Odluka donesena 12. 02. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3839/12

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3839/12, rješavajući apelaciju Muharema Begića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Muharema Begića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Bihaću u predmetu broj 17 0 P 041249 12 P 2.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 17 0 P 041249 12 P 2, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Muharem Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 5. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 17 0 P 041249 12 P 2. Apelant je 26. decembra 2012. godine, 24. januara, 5. marta i 19. jula 2013. godine dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 16. novembra 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 21. novembra 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je dostavljen apelantu 4. decembra 2012. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant navodi da je 21. juna 2002. godine pokrenuo parnični postupak protiv Unsko-sanskog kantona, KMUP Bihać i E.B., radi naknade štete (dok iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je apelant postupak pokrenuo 8. januara 2001. godine). Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem Pr-434/01.

7. Općinski sud je rješenjem od 12. decembra 2003. godine vratio apelantu tužbu na ispravku i dopunu, nakon čega je apelant 22. decembra 2003. godine ispravio tužbu koja je zavedena pod poslovnim brojem P-702/02.

8. Prema stanju spisa, Općinski sud je donio Presudu broj P-702/02 od 22. jula 2005. godine kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao ga da plati troškove postupka, te odbio zahtjev tuženih da im apelant naknadi troškove parničnog postupka. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli apelant i tuženi.

9. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž- 1252/05 od 29. januara 2009. godine djelomično su uvažene žalbe apelanta i tuženog E. B., preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je odbijen apelantov tužbeni zahtjev usmjeren na naknadu štete i isplatu kamata od strane tuženog E. B. i u dijelu u kojem je apelant obavezan na plaćanje troškova postupka, te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženog E. B. za naknadu troškova postupka, i predmet je u ovom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Navedenom presudom Kantonalni sud je u ostalom dijelu žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.

10. Odlučujući o izjavljenim revizijama apelanta i tuženog E.B., Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je donio Presudu broj 070 0 Rev 09 000829 od 19. oktobra 2010. godine kojom je odbio kao neosnovanu apelantovu reviziju, dok je odbacio reviziju E. B. Vrhovni sud je dopisom od 24. februara 2011. godine cjelokupan spis dostavio prvostepenom sudu.

11. Odlučujući u ponovnom postupku Općinski sud je više puta zakazivao pripremno ročište (12. jula, 7. i 14. septembra), koje je zbog neispunjenja procesnih pretpostavki za održavanje ročišta (jednom zbog nemogućnosti apelantovog punomoćnika i dva puta zbog nemogućnosti tuženog E. B. i njegovog punomoćnika da prisustvuju ročištu) održao tek 14. novembra 2012. godine, dok je ročište za glavnu raspravu zakazao za 26. decembar 2012. godine.

12. Nakon toga, Općinski sud je održao još četiri ročišta (26. decembra 2012. godine, 22. januara, 22. februara i 16. aprila 2013. godine). Na ročištu održanom 22. januara 2013. godine sud je donio Rješenje broj 17 0 P 041249 12 P 2 od 22. januara 2013. godine kojim je prihvatio prijedlog punomoćnika tuženog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštenog ročišta (14. novembra 2012. godine), i parnicu vratio u stanje u kojem se nalazila prije donošenja rješenja o održavanju pripremnog ročišta. Općinski sud je na ročištu održanom 16. aprila 2013. godine donio rješenje da vještak medicinske struke provede vještačenje u predmetnom postupku.

13. Prema stanju spisa, Općinski sud je ročište za glavnu raspravu zakazao za 29. januar 2014. godine.

14. Iz predočenih dokumenata proizlazi da predmetni postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je podrobno naveo hronologiju događaja (iz 1993, 1994. i 1995. godine) koji su prethodili podnošenju tužbe u postupku, te je uz povredu prava na pravično suđenje naveo da je došlo do povrede njegovog prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na slobodu kretanja i prebivalište iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je istakao da se predmetni postupak «isuviše odugovlači bez stvarne potrebe», te je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i obaveže Općinski sud da poštuje načelo efikasnosti u vođenju predmetnog postupka kako bi se spriječilo njegovo odugovlačenje.

b) Odgovor na apelaciju

16. U svom odgovoru na apelaciju, Općinski sud se kratko osvrnuo na hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju.

V. Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan parnični postupak kojeg je apelant pokrenuo tužbom od 8. januara 2001. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

23. Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na slobodu kretanja i prebivalište iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

25. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 8. januara 2001. godine pokrenuo ovaj parnični postupak, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od 13 godina i jednog mjeseca.

27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.

28. Cijeneći postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud predmet uzeo u rad tek krajem 2003. godine, odnosno nakon proteka nepune tri godine, te da je prvostepenu presudu (od 22. jula 2005. godine) donio nakon proteka više od četiri godine i šest mjeseci od podnošenja tužbe. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu trebalo više od tri godine da presudom od 29. januara 2009. godine odluči o žalbi apelanta i tuženih. Ustavni sud dalje zapaža da je nakon toga Vrhovni sud donio revizionu odluku nakon godinu dana i osam mjeseci, nakon čega je (24. februara 2011. godine) spis dostavio prvostepenom sudu na daljnje postupanje. Općinski sud je u ponovnom postupku predmet uzeo u rad tek 12. juna 2012. godine, nakon čega je sud postupao u relativno primjerenim rokovima pokušavajući zakazati pripremna ročišta koja nisu održana zbog nepostojanja procesnih pretpostavki (nemogućnosti prisustvovanja parničnih stranaka zakazanim ročištima) i pri tome aktivno djelovao pokušavajući stvoriti procesne uslove za dalji nastavak parničnog postupka. S druge strane, posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da on svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud ukazuje da, iako se radi o relativno složenom predmetu, nema valjanog opravdanja za to što postupak u navedenom predmetu traje više od 13 godina i još uvijek nije završen. Ustavni sud smatra da je za ovako dugo trajanje postupka u najvećoj mjeri odgovoran Općinski sud koji nije djelotvorno kontrolirao parnični postupak. S tim u vezi, Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovode do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Stoga, Ustavni sud smatra da je dužina postupka koji traje više od 13 godina a priori nerazumna, te da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima, koje Ustavni sud u konkretnom slučaju nije prepoznao.

29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi iz apelacije

30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na slobodu kretanja i prebivalište iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u slučaju kada parnični postupak, bez obzira na njegovu složenost, nije okončan u periodu od 13 godina, te da se neopravdano trajanje postupka može u većem dijelu pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3839/12 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio