Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-239/11 (I. D.)

Odluka donesena 12. 02. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Sudska nagodba
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-239/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 239/11, rješavajući apelaciju Ismara Dedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ismara Dedića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 20 0 P 008441 05 P koji je pred Općinskim sudom u Cazinu okončan sudskom nagodbom od 26.

januara 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ismar Dedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 18. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) vodio pod brojem 20 0 P 008441 05 P (stari broj P-276/98 i P- 283/05). Apelant je 31. januara 2011. godine dostavio dopunu apelacije kojom je obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan sudskom nagodbom od 26. januara 2011. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 14. februara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor 25. februara 2013. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je Presudom Općinskog suda broj K-671/97 od 22. septembra 1997. godine proglašen krivim za počinjeno krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 181. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona RBiH, budući da je skrivio saobraćajnu nesreću u kojoj je teže povrede pretrpio Abas Rošić.

6. Abas Rošić (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 19. juna 1998. godine podnio tužbu Općinskom sudu kojom je tražio da taj sud obaveže apelanta da mu naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu koju je pretrpio u navedenoj saobraćajnoj nesreći. Tužba je zavedena pod brojem P-276/98. Nakon što je apelant dostavio odgovor na tužbu, Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 24. august 2000. godine na kojem je tužitelj povećao tužbeni zahtjev i proširio tužbu i na Osiguravajuće društvo „Camelija“ d.d. Bihać kod kojeg je apelant bio osiguran od autoodgovornosti. Nakon toga Općinski sud je zakazao i održao ročište za glavnu raspravu 2. oktobra 2000. godine te je nakon toga zakazao još četiri ročišta od kojih su dva održana, a dva otkazana.

7. Općinski sud je donio Presudu broj P-276/98 od 4. decembra 2002. godine kojom je djelimično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i obavezan apelant da tužitelju naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu u iznosu preciziranom u presudi.

8. Apelant je 27. januara 2003. godine protiv navedene presude Općinskog suda podnio žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

9. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-198/03 od 15. decembra 2005. godine apelantovu žalbu djelimično uvažio, ukinuo prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.

10. Predmet je 28. decembra 2005. godine dobio novi broj P-283/05. Nakon toga Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 17. decembar 2009. godine koje je odgođeno a nakon toga je zakazao još četiri ročišta od kojih su tri otkazana, a jedno održano. Osim toga, u međuvremenu je predmet dobio novi broj 20 0 P 008441 05 P.

11. Apelant je 5. januara 2011. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za zaključenje sudske nagodbe koja je i zaključena 26. januara 2011. godine, čime je postupak u ovom predmetu okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u postupku koji je trajao više od 12 godina prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je postupak trajao neopravdano dugo iako je više puta urgirao njegovo okončanje. Apelant traži od Ustavnog suda da mu dodijeli novčanu kompenzaciju u iznosu od 91.000,00 KM na ime nematerijalne štete koju je pretrpio zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je predmetni postupak okončan sudskom nagodbom od 26. januara 2011. godine.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99 kao i 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je predmetna apelacija podnesena u vrijeme kada je postupak po apelanovoj tužbi bio u toku pred Općinskim sudom, te da je svega nekoliko dana nakon podnošenja apelacije postupak okončan sudskom nagodbom zaključenom pred Općinskim sudom 26. januara 2011. godine. Ustavni sud, s tim u vezi, naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, u vrijeme njenog podnošenja bila dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud, također, podsjeća, podržavajući praksu Evropskog suda, da član 6. stav

1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je tužitelj tužbom od 19. juna 1998. godine pokrenuo predmetni parnični postupak koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan, ali da je nakon toga okončan sudskom nagodbom zaključenom 26. januara 2011. godine. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir pri razmatranju dužine predmetnog postupka iznosi 12 godina i sedam mjeseci, odnosno ukupno trajanje predmetnog postupka.

c) Analiza dužine trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je tužitelj pokrenuo parnični postupak radi naknade materijalne i nematerijalne štete koja mu je nastala u saobraćajnoj nesreći za koju je apelant proglašen krivim u krivičnom postupku, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.

26. Ustavni sud zapaža da su Općinskom sudu u konkretnom slučaju bile potrebno četiri godine i šest mjeseci da donese prvostepenu presudu koja je u žalbenom postupku pred Kantonalnim sudom (koji je trajao dvije godine) ukinuta u dosuđujućem dijelu i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Ponovljeni postupak pred Općinskim sudom je trajao pet godina i tri mjeseca u kojem period su održana samo dva ročišta, te je predmet okončan sudskom nagodbom a na apelantov prijedlog. Ustavni sud zapaža da je od ukupno 12 godina i sedam mjeseci predmetni postupak pred Općinskim sudom (kako prvobitni, tako i ponovljeni) trajao devet godina i devet mjeseci. Ustavni sud na osnovu navedenog smatra da nema objektivnog opravdanja za ukupno trajanje predmetnog postupka od 12 godina i sedam mjeseci od čega, kako je već rečeno, skoro 10 godina pred Općinskim sudom u predmetu koji se ne smatra složenim. Također, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nikakvim objektivnim i argumentiranim razlogom nije opravdao dužinu trajanja predmetnog postupka pred tim sudom, već je samo naveo da je postupak okončan sudskom nagodbom. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da postoji odgovornost Općinskog suda za neopravdano dugo trajanje predmetnog postupka. Pri tome Ustavni sud ima u vidu da, prema stanju predmetnog spisa, apelant ničim nije utjecao na ovako dugo trajanje postupka. Imajući u vidu navedeno i već navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije zadovoljen standard «razumnog roka» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je iz tog razloga prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda, koju je apelant tražio zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. S obzirom na navedeno, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, kao i posljedice postupka, te ocjenjujući svrhu apelacija koje se podnose zbog navoda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u smislu njihovog tretiranja kao efektivnog pravnog lijeka za ubrzanje postupaka koji su u toku pred redovnim sudovima, te imajući u vidu da je predmetni postupak okončan svega nekoliko dana nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku u postupku pred redovnim sudovima odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kad je predmetni parnični postupak radi isplate naknade materijalne i nematerijalne štete trajao 12 godina i sedam mjeseci.

29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-239/11 (I. D.) | Sudska praksa | Aktio