Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-35/11 (I. A.)

Odluka donesena 12. 02. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-35/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 35/11, rješavajući apelaciju Ismeta Avdića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ismeta Avdića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 22 0 P 015986 11 Rev od 15. maja 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ismet Avdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 4. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 11. februara 2013. godine, a od Kantonalnog 10. decembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor 6. marta 2013. godine, a Kantonalni sud 17. decembra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 17. januara 2014. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 17. oktobra 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Teufika Avdića (u daljnjem tekstu: tuženi) kojom je tražio da mu tuženi isplati zaradu za periode precizirane u tužbi a po osnovu ugovora o ortakluku. Nakon dostavljanja odgovora na tužbu, Općinski sud je zakazao i održao prvo ročište 13. novembra 2002. godine a nakon toga još šest ročišta, ali glavna rasprava nije zaključena budući da je u međuvremenu stupio na snagu novi Zakon o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Nakon dostavljanja tužbe apelantu radi uređenja tužbe u smislu novog ZPP, Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 12. oktobar 2004. godine, te nakon toga još pet ročišta od kojih su dva odgođena.

7. Općinski sud je donio Presudu broj P-284/2002 od 6. maja 2005. godine kojom je stavom 1. djelimično usvojen apelantov tužbeni zahtjev i tuženi obavezan da mu isplati iznos od 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi parnične troškove u iznosu od 978,00 KM. Stavom 2. presude je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa preko dosuđenog.

8. Protiv navedene presude apelant je 4. januara 2006. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu. Rješavajući po žalbama i apelanta i tuženog, Kantonalni sud je donio Presudu broj 01 0 P 002870 06 Gž od 21. aprila 2011. godine kojom je djelimično uvažio žalbu tuženog i prvostepenu presudu preinačio tako što je u stavu 1. apelantov tužbeni zahtjev odbijen, a u odnosu na stav 2. prvostepene presude apelantova žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Presudom je odbijen apelantov zahtjev za isplatu parničnih troškova za sastav žalbe i naknadu plaćene takse na žalbu.

9. Prema informaciji koju je Ustavni sud dobio od Kantonalnog suda, protiv navedene presude Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) koju je Vrhovni sud Presudom broj 22 0 P 015986 11 Rev od 15. maja 2012. godine odbio kao neosnovanu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi hronologiju postupka, te ističe da je postupak pred prvostepenim sudom trajao neopravdano dugo i da u vrijeme podnošenja apelacije ni postupak po njegovoj žalbi pred Kantonalnim sudom nije okončan iako je više puta tražio da se predmet uzme u rad. Apelant smatra da je ovakvim neosnovanim postupanjem, posebno Kantonalnog suda, prekršeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je nakon podnošenja apelacije taj sud donio odluku u postupku na čije trajanje se apelant poziva u apelaciji, te da je i Vrhovni sud donio presudu u revizionom postupku i da taj sud predlaže da Ustavni sud osnovanost apelantovih navoda ocijeni prema stanju u spisu.

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka pred tim sudom, te istakao da je taj Općinski sud, kao i bivši Općinski sud, aktivno postupao u predmetu i da su apelantovi navodi neosnovani.

V. Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99 kao i 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je predmetna apelacija podnesena u vrijeme kada je postupak po apelanovoj žalbi protiv prvostepene presude bio u toku pred Kantonalnim sudom, te da je nakon podnošenja apelacije postupak okončan Presudom Vrhovnog suda broj 22 0 P 015986 11 Rev od 15. maja 2012. godine. Ustavni sud, s tim u vezi, naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, iako je u međuvremenu donesena odluka o meritumu predmeta, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva u vrijeme njenog podnošenja u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Ustavni sud, također, podsjeća, podržavajući praksu Evropskog suda, da član 6. stav

1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 17. oktobra 2002. godine pokrenuo predmetni parnični postupak koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan, ali da je nakon toga okončan Presudom Vrhovnog suda broj 22 0 P 015986 11 Rev od 15. maja 2012. godine. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir pri razmatranju dužine predmetnog postupka iznosi devet godina i sedam mjeseci, odnosno ukupno trajanje predmetnog postupka.

c) Analiza dužine trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak kojim je tražio da mu tuženi isplati zaradu po osnovu ortačkog ugovora za periode precizirane u presudama, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.

25. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u konkretnom slučaju prvostepenu presudu donio za dvije godine i sedam mjeseci, a Vrhovni sud presudu u revizionom postupku za 11 mjeseci, dok je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao pet godina i tri mjeseca. Ustavni sud iz navedenog primjećuje da je postupak na određenim instancama trajao relativno kratko, kao i da je u vrijeme vođenja predmetnog postupka pred prvostepenim sudom donesen novi ZPP (što predstavlja objektivnu okolnost koja se ne može staviti na teret redovnim sudovima). Međutim, imajući u vidu da Ustavni sud u konkretnom slučaju dužinu trajanja postupka ocjenjuje u odnosu na njegovu cjelokupnu dužinu, Ustavni sud smatra da nema objektivnog opravdanja za ukupno trajanje predmetnog postupka od skoro deset godina u predmetu koji se ne smatra složenim. Također, Ustavni sud zapaža da, prvenstveno, Kantonalni sud nikakvim objektivnim i argumentiranim razlogom nije opravdao dužinu trajanja predmetnog postupka pred tim sudom od preko pet godina. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, kao i činjenicu da iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i odgovora redovnih sudova ne proizlazi da je apelant svojim postupanjem doprinio dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije zadovoljen standard «razumnog roka» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je iz tog razloga prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

VIII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni parnični postupak radi isplate zarade po osnovu ortačkog ugovora trajao devet godina i sedam mjeseci pri čemu je u odlučujućoj mjeri na dužinu postupka utjecao Kantonalni sud pred kojim je odlučivanje o žalbi trajalo duže od pet godina.

27. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-35/11 (I. A.) | Sudska praksa | Aktio