Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4066/12 (N. Dž.)

Odluka donesena 12. 02. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Invalid
  • Invalidnina
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4066/12

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4066/12, rješavajući apelaciju N. Dž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija N. Dž.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku ostvarivanja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite po zahtjevu N. Dž. od 21. decembra 2006. godine, a koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-II-03-41 212/12/05-23-5-6/07 od 24. januara 2013.

godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 76. stav

2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu N. Dž. u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.050,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. N. Dž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 27. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u postupku ostvarivanja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite. Apelant je 11. aprila 2013. godine dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinske službe za boračka pitanja, rad, socijalna pitanja i zdravstvo Novi grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinska služba), Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), zatraženo je 13. decembra 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 20. decembra 2012. godine, Federalno ministarstvo 5. februara 2013. godine, a Općinska služba 18. marta 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantu 16. januara 2014. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je, kao već priznati ratni vojni invalid (u daljnjem tekstu: RVI) VIII grupe sa 40% vojnog invaliditeta, 21. decembra 2006. godine Općinskoj službi podnio zahtjev za utvrđivanje novog stepena vojne invalidnosti i priznavanje statusa ratnog vojnog invalida II grupe sa 100% vojnog invaliditeta na osnovu svih oboljenja zadobijenih kao pripadnik Oružanih snaga Armije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Oružane snage).

7. Rješenjem Federalnog ministarstva broj UP-II-03-41-612/07 od 30. jula 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv Rješenja Općinske službe broj 04-41- 16268/06 od 6. aprila 2007. godine, kojim mu je priznato svojstvo RVI VII grupe sa 50 % vojnog invaliditeta, po osnovu pogoršanja oboljenja zadobijenih kao pripadnik Oružanih snaga s pravom na ličnu invalidninu i ostalim pravima propisanim Zakonom.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 001787 07 U od 24. marta 2009. godine uvažena je apelantova tužba, poništena su rješenja Federalnog ministarstva i Općinske službe i predmet je vraćen prvostepenom upravnom organu na ponovni postupak.

9. Odlučujući u ponovnom postupku, Općinska služba je donijela Rješenje broj 04-41- 16268/06 od 29. maja 2009. godine kojim je odbila kao neosnovan apelantov zahtjev za utvrđivanje novog procenta vojnog invaliditeta.

10. Rješenjem Federalnog ministarstva broj UP-II-03-41-1404/09 od 4. novembra 2009. godine uvažena je apelantova žalba, poništeno Rješenje Općinska službe broj 04-41-16268/06 od 29. maja 2009. godine, te mu je priznato svojstvo RVI VII grupe s 50% vojnog invaliditeta, po osnovu pogoršanja oboljenja zadobijenih kao pripadnik Oružanih snaga s pravom na ličnu invalidninu i ostalim pravima propisanim Zakonom.

11. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 004900 09 U od 17. januara 2012. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno Rješenje Federalnog ministarstva broj UP-II-03-41-1404/09 od 4. novembra 2009. godine i predmet je vraćen drugostepenom upravnom organu na ponovni postupak.

12. Rješenjem Federalnog ministarstva broj UP-II-03-41-212/12 od 24. januara 2013. godine uvažena je apelantova žalba, poništeno Rješenje Općinska službe broj 04-41-16268/06 od 29. maja 2009. godine, te mu je priznato svojstvo RVI VII grupe s 50% vojnog invaliditeta, po osnovu pogoršanja oboljenja koje je zadobio kao pripadnik Oružanih snaga s pravom na ličnu invalidninu i ostalim pravima propisanim Zakonom.

13. Apelant je 1. aprila 2013. godine protiv Rješenja Federalnog ministarstva broj UP-II- 03-41-212/12 od 24. januara 2013. godine tužbom kod Kantonalnog suda pokrenuo upravni spor koji prema stanju spisa još uvijek nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupka koji je pokrenuo zahtjevom 21. decembra 2006. godine, istaknuvši da do dana podnošenja apelacije postupak nije okončan. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži organu uprave da riješi njegov predmet. Također, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete u visini od 2.000,00 eura.

b) Odgovor na apelaciju

15. Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da se povodom svih navoda istaknutih u apelaciji izjasnio u obrazloženju presude koja se temelji na važećim zakonskim propisima i međunarodnim aktima, koji su sastavni dio pravnog sistema. Kantonalni sud je posebno istakao kako smatra da nije došlo do kršenja ustavnih prava imajući u vidu da je predmet urađen u roku koji je predviđen Programom i planom rješavanja starih predmeta, te da u konkretnom upravnom sporu nije imao mogućnost da donese meritornu presudu koja bi u svemu zamijenila upravni akt, jer činjenično stanje spisa ne daje podlogu za to.

16. Federalno ministarstvo je u svom odgovoru na apelaciju navelo da je apelantu rješenjem ovog ministarstva povećan postotak ratnog vojnog invaliditeta, te da zbog nezadovoljstva utvrđenim postotkom apelant stalno koristi pravne lijekove u vidu žalbe i pokretanja upravnog spora, te je kao dokaz navedenog dostavio svoje posljednje rješenje u kojem je povodom apelantovog zahtjeva detaljno naveden tok postupka iz kojeg se vidi razlog dužine trajanja postupka.

17. Općinska služba u svom odgovoru na apelaciju se nije izjasnila povodom navoda u apelaciji, navodeći da im je Federalno ministarstvo dostavilo u februaru 2013. godine spis nakon rješavanja apelantove žalbe.

V. Relevantni propisi

18. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog članka, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 244. stav 1.

(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

19. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 20.

Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.

Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.

Član 34. stav 1.

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.

VI. Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka povodom njegovog zahtjeva za utvrđivanje novog procenta vojnog invaliditeta povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud prvenstveno smatra kako je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njegove tužbe protiv Rješenja Federalnog ministarstva broj UP-II-03-41-212/12 od 24. januara 2013. godine, odnosno, nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

28. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za utvrđivanje novog procenta vojnog invaliditeta započeo 21. decembra 2006. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje sedam godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati. Analiza razumnosti trajanja postupka

29. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o postupku ostvarivanja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite. Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu, kako u činjeničnom, tako i u pravnom aspektu.

30. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 21. decembra 2006. godine i još uvijek nije okončan, Ustavni sud primjećuje da su upravni organi svoje odluke donosili, osim u slučaju posljednjeg ponavljanja pred drugostepenim organom uprave (jedna godina), u relativno kratkim periodima (postupak pred prvostepenim i drugostepenim organom u trajanju od sedam mjeseci). Međutim navedene odluke organa uprave nisu bile djelotvorne jer su sadržavale propuste koji su prouzrokovali njihovo poništavanje i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je i Kantonalni sud, u konkretnom postupku, povodom apelantovih tužbi odlučivao nakon jedne godine i osam mjeseci odnosno više od dvije godine, međutim, svojim odlukama Kantonalni sud je poništio odluke organa uprave i predmet vratio na ponovni postupak. Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja povodom apelantove tužbe protiv Rješenja Federalnog ministarstva broj UP-II-03- 41-212/12 od 24. januara 2013. godine, dakle, nešto više od osam mjeseci.

31. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u dva navrata vratio predmet na ponovni postupak, prvi put pred prvostepeni, a drugi put pred drugostepeni organ uprave. Međutim, Ustavni sud primjećuje da prvostepeni organ uprave u ponovnom postupku odbija apelantov zahtjev kao neosnovan, dok u ponovnom postupku pred drugostepenim organom donosi rješenje istog sadržaja kao i prethodno koje je Kantonalni sud poništio i vratio na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose prvenstveno upravni organi, koji su počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.

32. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje sedam godina i još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom apelantove tužbe protiv Rješenja Federalnog ministarstva broj UP-II-03-41-212/12 od 24. januara 2013. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu je neophodno da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj tužbi, Kantonalnom sudu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

35. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje sedam godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.050,00 KM, koju mu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak ostvarivanja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite nije završen ni nakon sedam godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4066/12 (N. Dž.) | Sudska praksa | Aktio