Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5238/13 (S. Đ.)

Odluka donesena 12. 02. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5238/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine, u predmetu broj AP-5238/13, rješavajući zahtjev Sakiba Đogića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Sakiba Đogića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Sakib Đogić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Olova kojeg zastupa Kemal Đulović advokat iz Olova, podnio je 20. decembra 2013. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 1 P 002262 13 Gž od 24. oktobra 2013. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 1 P 002262 11 P od 22. aprila 2013. godine. Apelant je također 6. januara 2014. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje presude Općinskog suda broj 41 1 P 002262 11 P, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 41 1 P 002262 11 P od 22. aprila 2013. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, apelantu je naloženo da Edibu Gondžiću (u daljnjem tekstu: tužitelj) vrati motorno vozilo marke traktor IMT tip 560 DV (bliže oznake vozila navedene u izreci presude) u roku od 30 dana i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka. Istom presudom je odbijen apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je on stekao pravo vlasništva na motornom vozilu marke traktor IMT. Obrazlažući presudu, Općinski sud je istakao da iz činjeničnih navoda tužbe proizilazi da je tužitelj apelantu posudio motorno vozilo marke traktor IMT (u daljnjem tekstu: sporno vozilo) radi obavljanja proljetnih radova na imanju, te da apelant po završetku tih radova vozilo nije vratio tužitelju. Apelant je u odgovoru na tužbu osporio činjenične navode iz tužbe, osporio je tvrdnju da je između njega i tužitelja zaključen ugovor o pozajmici istakavši da je sporno vozilo kupio od Seida Hodžića i da je tužitelj bio svjedok izvršene kupoprodaje. Apelant je zatim na pripremnom ročištu istakao protivtužbeni zahtjev kojim je na spornom vozilu zatražio utvrđenje prava vlasništva. Tokom postupka su izvedeni dokazi predloženi od strane tužitelja i od strane apelanta, nakon čega je Općinski sud, uvidom u kupoprodajni ugovor od 24. maja 2011. godine koji je istog dana ovjeren u općini Busovača, utvrdio da je tužitelj kupio sporno vozilo od prodavca Seida Hodžića isplativši mu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 13.000,00 KM. Osim toga, provedeni su dokazi saslušanjem pet svjedoka koji su saglasni u izjavama da je tužitelj od Seida Hodžića kao prodavca kupio sporno vozilo. Nakon ocjene izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, Općinski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan a apelantov protivtužbeni zahtjev neosnovan, jer je tužitelj vlasništvo na vozilu stekao temeljem kupoprodajnog ugovora. Imajući u vidu odredbu člana 43. Zakona o vlasničko pravnim odnosima („Službene novine FBiH“ br. 6/98 i 29/03) kojom je propisano da vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povrat individualno određene stvari, pri čemu vlasnik mora dokazati da na stvari čiji povrat traži ima pravo vlasništva i da se stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog (apelanta), Općinski sud je primjenom navedene zakonske odredbe utvrdio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane u citiranoj odredbi na temelju koje je tužbeni zahtjev usvojen. S druge strane, u odnosu na istaknuti protivtužbeni zahtjev apelanta, Općinski sud je ocijenio da nisu ispunjeni uslovi da se ugovor o kupoprodaji smatra ništavim, jer je u postupku utvrđeno da je kupoprodajni ugovor zaključen između tužitelja i prodavca Seida Hodžića, zatim ovjeren kod općinskog organa a u postupku nije dokazano da su ugovorne strane tražile raskid ugovora. Osim toga, u pogledu protivtužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio utvrđenje vlasništva na spornom vozilu, Općinski sud je istakao odredbu člana 33. stav 1. Zakona o vlasničko pravnim odnosima, prema kojoj posjednik dosjelošću stiče pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom tri godine savjesnog i zakonitog posjeda. S tim u vezi, Općinski sud je zaključio da apelant smislu odredbe iz člana 123. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 7. ZPP-a (obaveza iznošenja činjenica na kojima se temelji zahtjev i dokaza za utvrđenje tih činjenica) pred sudom nije dokazao odlučnu činjenicu koja se odnosi na savjesnost i zakonitost posjeda pokretne stvari, zbog čega je njegov protivtužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

3. Kantonalni sud je presudom broj 41 1 P 002262 13 Gž od 24. oktobra 2013. godine apelantovu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio, cijeneći da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, dajući valjane i jasne razloge koje je kao pravilne prihvatio taj sud. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi kojima se ukazuje da je prvostepena presuda nejasna, nepotpuna i nerazumljiva, jer prvostepena presuda sadrži sve elemente propisane u odredbi člana 191. ZPP-a.

4. Apelant ukazuje da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant obrazlaže nedostatkom savjesne i brižljive ocjene dokaza u postupku iz kog su proizašle osporene presude, te pogrešnom primjenom materijalnog prava koja je po njegovoj ocjeni potpuno proizvoljna. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je istakao da bi mu izvršenjem pravosnažne presude i predajom spornog vozila tužitelju bila učinjena nepopravljiva šteta, iz razloga što bi bila ugrožena egzistencija njegove porodice i njega. Naime, sporno vozilo koje osporenim presudama treba predati tužitelju predstavlja jedini izvor njegove egzistencije, pa je predloženo da se izvršenje presude odgodi do donošenja odluke o apelaciji.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i ima opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da apelant, osim navoda kojima je paušalno ukazao da bi mu izvršenjem presude bila nanesena „nepopravljiva“ šteta jer sporno vozilo (predmet izvršenja) predstavlja njegov jedini izvor egzistencije nije ponudio nikakve dokaze koji bi po svom sadržaju i suštini Ustavnom sudu bili dovoljni da donese privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog zahtjeva.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5238/13 (S. Đ.) | Sudska praksa | Aktio