Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3034/11 (N.Z. i H.Z.K)

Odluka donesena 12. 02. 2014.

  • Izvršni postupak
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3034/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine, u predmetu broj AP 3034/11, rješavajući apelacije N.Z. i H.Z.K, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.Z. i H.Z.K podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 I 009730 10 Gž, od 19. januara 2011. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.Z. i H.Z.K podnesena protiv rješenja Općinskog suda Visoko, broj 41 0 I 009730 09 I, od 5.

aprila 2010. godine i rješenja o namirenju Općinskog suda broj 41 0 I 009730 09 I, od 18. maja 2010. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. N.Z. i H.Z.K (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Visokog podnijeli su 26. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu. Kantonalni sud), broj 41 0 I 009730 10 Gž, od 19. januara 2011. godine, rješenja Općinskog suda Visoko (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 41 0 I 009730 09 I, od 5. aprila 2010. godine i rješenja o namirenju Općinskog suda, broj 41 0 I 009730 09 I, od 18. maja 2010. godine.

2. Rješenjem o izvršenju broj 41 0 I 009730 09 I, od 2. septembra 2009. godine dozvoljeno je po prijedlogu tražitelja izvršenja Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH izvršenje prodajom nekretnina protiv apelanata kao izvršenika na temelju Sporazuma o zasnivanju hipoteke, zaključenog kod Općinskog suda br. IP: 712/02, od 13. decembra 2002. godine.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 I 009730 09 I, od 5. aprila 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 41 0 I 009730 10 Gž, od 19. januara 2011. godine nekretnine bliže opisane u izreci rješenja na kojima Općina Visoko ima upisano pravo raspolaganja, a apelanti imaju trajno pravo korišćenja dosuđene su E.Č. u vlasništvo sa dijelom 1/1. Istim rješenjem naloženo je zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda da predmetne nekretnine upiše kao vlasništvo E.Č., a izvrši otpis istih sa dotadašnjih suvlasnika, apelanata. Takođe je s obzirom da su dosudom prestala sva založna prava naloženo brisanje zakonske hipoteke upisane u korist Intesa Sanpaolo banke d.d. BiH.

4. Rješenjem o namirenju Općinskog suda broj 41 0 I 009730 09 I, od 18. maja 2010. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 41 0 I 009730 10 Gž, od 19. januara 2011. godine iz iznosa dobijenog prodajom nekretnina k.č. broj 666 upisana u zk.ul. broj 3733 k.o. Visoko po cijeni od 37.000 KM namireni su troškovi izvršnog postupka tražitelju izvršenja S.S. u predmetu 41 0 I 009730 09 I po kojem je izvršena zabilježba, glavno potraživanje sa kamatama ukupno 35.396 KM.

5. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu prava na slobodu izražavanja zaštićenu članom II/3.

h) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 10 Evropske konvencije, ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač 4.i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U odnosu na rješenje Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 I 009730 10 Gž, od 19. januara 2011. godine

7. S obzirom na to da je apelantima 25. januara 2011. godine uručeno rješenje Kantonalnog suda, broj 41 0 I 009730 10 Gž, od 19. januara 2011. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 26. jula 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.

U odnosu na rješenje Općinskog suda, broj 41 0 I 009730 09 I, od 5. aprila 2010. godine i rješenje o namirenju Općinskog suda broj 41 0 I 009730 09 I, od 18. maja 2010. godine

8. Ustavni sud primjećuje da su apelanti kao osporene odluke označili odluke Općinskog suda, koje su donesene u izvršnom postupku u kojem je izvršena prodaja imovine apelanata kao izvršenika. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

9. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba ), donesenoj u gotovo identičnoj pravnoj situaciji, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

10. U konkretnom slučaju, apelanti kao izvršenici osporavaju odluke koje su donesene u izvršnom postupku u kojem je izvršena prodaja imovine hipotekarnih izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja, koje je tražitelj izvršenja imao prema apelantima. Prema tome, nikakva nova građanska prava, odnosno obaveze apelanta nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku. Naime prava i obaveze apelanta su utvrđene u sporazumu apelanata i tražitelja izvršenja, a koji su u izvršnom postupku imali snagu izvršnog sudskog poravnanja. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada pobijanim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. Apelanti, takođe, navode da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoju odluku, broj AP- 1996/06 od 6. marta 2007. godine, te konstatira da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanata. Ustavni sud napominje da su apelanti sporazumom zaključenim pred sudom određenu imovinu svojevoljno založili kao osiguranje da će biti isplaćeni krediti koje su dobili od tražitelja izvršenja. Osporenim odlukama donesenim u izvršnom postupku samo je određen najpovoljniji ponuđač kao i činjenica da je iz cijene prodate imovine namireno potraživanje tražitelja izvršenja. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da ni navodi apelanta da određena imovina nije mogla biti predmet izvršenja ne mogu biti od uticaja na rješenje konkretne pravne stvari. Stoga se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U odnosu na navode apelanata da im je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđena sloboda izražavanja Ustavni sud ističe da predmetni postupak ni na koji način ne pokreće pitanja koja se tiču slobode izražavanja koja je zagarantovana članom II/3. h) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 10 Evropske konvencije, tako da su i ovi navodi ratione materiae inkopatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3034/11 (N.Z. i H.Z.K) | Sudska praksa | Aktio