Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3046/12 (H. Č.)
Odluka donesena 12. 02. 2014.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3046/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine, u predmetu broj AP 3046/12, rješavajući apelacije Hamdo Čelebijevski i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Hamdo Čelebijevski protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 70 0 K 000071 12 Kžž, od 1. avgusta 2012. godine;
Kristijan Karevski protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 13 0 K 001221 12 Kv 3, od 20. jula 2012. godine;
Sabahudin Gazić protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 K 008066 13 Kv, od 1. februara 2013. godine;
Vićo Rakić protiv rješenja Apelacionog suda Brčkog Distrikta broj 96 0 K 057682 13 Kž, od 21. maja 2013. godine;
Danijel Pehar protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 K 009501 13 Kž 2, od 17. septembra 2013. godine;
Fahrudin Muhić protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 Pr 021286 13 Pžp, od 17. septembra 2013. godine;
Mustafa Demirović protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S 1 K 012797 13 Kž, od 23. oktobra 2013. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 012797 13 K, od 14. oktobra 2013. godine;
Kristijan Karevski protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 K 001221 13 Kv 4, od 12. novembra 2013. godine;
Šaćira i Muharem Alić protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 348285 13 Pžp, od 6. decembra 2012. godine;
Sead Zečirević zbog nesprovođenja istrage po njegovoj prijavi protiv S.A. zbog krivičnog djela lažno prijavljivanje iz člana 347. stav
1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine;zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 3046/12
1. Hamdo Čelebijevski (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u K.P.Z. Zenica, podnio je 10. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 70 0 K 000071 12 Kžž, od 1. avgusta 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba apelanta protiv presude Vrhovnog suda broj 700 K 000071 06 Kžk, od 23. decembra 2011. godine kojom je oglašem krivim za pet krivičnih djela razbojništva iz člana 289. stav 2. u vezi sa stavom
1. Krivičnog zakona FBiH i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci odbačena je kao nedopuštena. (žali se na odluku o kazni).
AP 4385/12
2. Kristijan Karevski (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u K.P.Z. Foča podnio je 11. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 13 0 K 001221 12 Kv 3, od 20. jula 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u pogledu odluke o kazni preinačene su pravosnažne presude Okružnog suda, br. K-6/01, od 17. maja 2001. godine koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kž-144/01, od 26. novembra 2001. godine kojom je apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od 14 godina i 13 0 K 001221 10 Kv, od 5. septembra 2011. godine kojom je izrečena jedinstavena kazna zatvora u trajanju od devet godina, te izrečene kazne uzete kao uvrđene i izrečena jedinstvena kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. AP 1347/13
3. Sabahudin Gazić (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u K.P.Z. Zenica podnio je 28. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 K 008066 13 Kv, od 1. februara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom zahtjev apelanta za nepravo ponavljanje krivičnog postupka izricanjem jedinstvene kazne zatvora po presudi Kantonalnog suda broj 07 0 K 004611 11 K, od 18. februara 2011. godine kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 godina i presudi Općinskog suda Bugojno, broj K-300/98, od 8. decembra 2000. godine kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina i devet mjeseci, a koju je po presudi Općinskog suda, broj Kv 26/02, od 10. jula 2002. godine izdržao 2. septembra 2005. godine odbijen je kao neosnovan. AP 3239/13
4. Vićo Rakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Amer Ramić advokat iz Brčkog, podnio je 18. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Apelacionog suda Brčkog Distrikta broj 96 0 K 057682 13 Kž, od 21. maja 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbijena je žalba branioca apelanta protiv rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 057682 Kv, od 15. marta 2013. godine kojim je zahtjev apelanta za nepravo ponavljanje pravosnažno okončanih krivičnih postupaka odbijen je kao neosnovan.
AP 4449/13
5. Danijel Pehar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara kojeg zastupa Nikica Gržić, advokat iz Sarajeva podnio je 31. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 K 009501 13 Kž 2, od 17. septembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbijena je žalba i potvrđeno rješenje Suda BiH broj S1 3 K 009501 12 Mpom, od 12. septembra 2012. godine kojim se apelantu kazna zatvora u trajanju od jedne godine izrečena pravosnažnom presudom Suda BiH broj S1 3 K 009501 12 Mpom, od 14. maja 2012. godine zamjenuje novčanom kaznom u iznosu od 24.100 KM. AP 4501/13
6. Fahrudin Muhić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta podnio je 1. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 Pr 021286 13 Pžp, od 17. septembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbijena je žalba apelanta i potvrđeno rješenje Općinskog suda Sanski Most broj 22 Pr 021286 12 Pr, od 23. aprila 2013. godine kojim je apelant oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 44. st.1 Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima BiH (službeni glasnik BiH broj 6/06) i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 50,00 KM.
AP 4857/13
7. Mustafa Demirović (u daljnjem tekstu:apelant) iz Hrasnice kojeg zastupa Temin Šemso, advokat iz Sarajeva podnio je 28. novembra 2013. godine apelaciju protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S 1 K 012797 13 Kž, od 23. oktobra 2013. godine i rješenja Suda BiH broj S1 2 K 012797 13 K, od 14. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim drugostepenim rješenjem odbijena je žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim se apelantu kazna zatvora u trajanju od jedne godine izrečena pravosnažnom presudom S1 2 K 012797 13 K, od 28. maja 2013. godine zamjenjuje sa novčanom kaznom utvrđenom u određenim iznosima u iznosu od 18.600 KM. AP 5013/13
8. Kristijan Karevski (u daljnjem tekstu:apelant) koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u K.P.Z. Foča podnio je 5. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 K 001221 13 Kv 4, od 12. novembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom povodom molbe apelanta, a po službenoj dužnosti zbog amnestije dijela kazne preinačena je pravosnažna presuda Okružnog suda, broj 13 0 K 001221 10 Kv, od 5. septembra 2011. godine u odluci o krivičnoj sankciji, pa je apelant primjenom člana 42. stav 1. i stav 2 tačka 1. Krivičnog zakona Republike Srpske za učinjena krivična djela iz izreke presude osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina, četiri mjeseca i petnaest dana.
AP 5147/13
9. Šaćira i Muharem Alić (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 17. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 348285 13 Pžp, od 6. decembra 2012. godine. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 Pr 348285 13 Pr, od 24. septembra 2013. godine obustavljen je prekršajni postupak protiv okrivljenog A.H. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba apelanta kao oštećenih protiv prvostepenog rješenja odbačena je kao nedozvoljena.
AP 5284/13
10. Sead Zečirević (u daljnjem tekstu:apelant) iz Bihaća podnio je 24. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nesprovođenja istrage po njegovoj prijavi protiv S.A. zbog krivičnog djela lažno prijavljivanje iz člana 347. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3046/12.
Apelacioni navodi
12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinim apelacijama odnose na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu krivičnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za obnovu postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o njegovim građanskim pravima i obavezama (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
15. U pojedinim apelacijama apelanti tvrdnje o povredi svojih ustavnih prava temelje na krivičnoj optužbi protiv drugog/trećeg lica. Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava, član 6. Evropske konvencije u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo onome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice se može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
16. Takođe u pojedinim apelacijama apelanti se žale na odluku o visini izrečene kazne te da im je u postupku izricanja krivično pravne sankcije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da razmatra i preispituje izrečene kazne odnosno član 6. Evropske konvencije ne garantuje pravo na određenu (veću ili manju) visinu kazne. Stoga se navodi apelanata u pojedinim apelacijama da im je u postupku izricanja krivično pravne sankcije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud takođe podsjeća da se apelacijama u kojima se apelanti žale na odluku o visini izrečene kazne, ne odnose na pitanje osnovanosti bilo kakve krivične optužbe u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. U odnosu na apelacione navode iz predmeta AP-4501/13, Ustavni sud se poziva na svoju praksu iz predmeta AP-245/10 gdje je istaknuto da Ustavni sud smatra da novčana kazna koja je u konkretnom slučaju izrečena apelantu, nema taj stepen strogosti da bi se moglo zaključiti da postupak u kojem je izrečena ima karakter „utvrđivanja krivične optužbe“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Upravo suprotno tome Ustavni sud je smatrao da izricanje novčane kazne apelantu u iznosu od 30,00 KM ima karakter disciplinske mjere, kojoj je svrha disciplinovanje apelanta kao učesnika u saobraćaju (vidi, Evropski sud, Ravnsborg protiv Švedske, presuda od 21. februara 1994. godine). Na osnovu iznesenog, Ustavni sud, je imajući u vidu da izrečena novčana kazna nema potrebni nivo „strogosti“ u smislu kriterija Evropskog suda, zaključio da se u konkretnom slučaju radi o disciplinskom prekršaju, te da stoga predmetni postupak ne uživa garancije prava na pravično suđenje (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 245/10 od 13. marta 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine
18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić