Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3151/11 (Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanski kanton Bihać,D. Č. i E. D.,N. G. i M. K. i D. K. i H. K.)
Odluka donesena 12. 02. 2014.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3151/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine, u predmetu broj AP 3151/11, rješavajući apelacije Zavoda zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona Bihać i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona Bihać protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 L 018001 11 Pž od 27. juna 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 L 018001 06 L od 15. marta 2011. godine;
Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona Bihać protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 L 012715 11 Pž od 28. juna 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 L 012715 07 L od 5. maja 2011. godine;
Džemal Čedić protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 009397 13 Uz od 28. oktobra 2013. godine;
Emina Duranović protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 U 005951 13 Uvp od 3. oktobra 2013.
godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 005951 11 U od 25. septembra 2012. godine;
Nadil Gunić protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 012797 13 U od 23. oktobra 2013. godine;
Miroslavka Kovačević protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 006976 13 Gži od 6. decembra 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 006976 11 I 3 od 11.
septembra 2013. godine;
Dijana Krljić i Hazima Krljić protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 008219 13 Gž od 24. oktobra 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-DN-13-001127 od 10.
jula 2013. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 3151/11
1. Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanski kanton Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor Suad Hamzabegović, podnio je 5. avgusta 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 L 018001 11 Pž od 27. juna 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 L 018001 06 L od 15. marta 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba apelanata protiv rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 L 018001 06 L od 15. marta 2011. godine, kojim je obustavljen likvidacioni postupak nad privrednim društvom d.j.l. „Kerić“ Sanski Most koji je otvoren rješenjem istog suda od 28. oktobra 2009. godine.
AP 3228/11
2. Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanski kanton Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor Suad Hamzabegović, podnio je 12. avgusta 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 L 012715 11 Pž od 28. jula 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 L 012715 07 L od 5. maja 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba apelanata protiv rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 L 012715 07 L od 5. maja 2011. godine, kojim je obustavljen likvidacioni postupak nad društvom „Popisi trans“ d.o.o. Bihać koji je otvoren rješenjem istog suda od 3. oktobra 2007. godine.
AP 4860/13
3. Džemal Čedić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Lukavca, podnio je 27. novembra 2013. godine, apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 009397 13 Uz od 28. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbačen je zahtjev apelanta u postupku zaštite sloboda i prava građana zajamčenih ustavom, u predmetu ostvarivanja prava na starosnu penziju. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je apelantov zahtjev nedopustiv, budući da mu je bila osigurana druga sudska zaštita, koju je on iskoristio podnošenjem tužbe u upravnom sporu u predmetu Kantonalnog suda broj: 07 U 008069 13 U, pa je zaključeno da apelant nije ispunio uvjete za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava i sloboda u smislu odredbe člana 60. i 62. Zakona o upravnim sporovima ("Sl. novine Federacije BiH", broj 9/05).
AP 5160/13
4. Emina Duranović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Bužima, koju zastupa Safeta Alijagić, advokat iz Bihaća, podnijela je 16. decembra 2013. godine, apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 U 005951 13 Uvp od 3. oktobra 2013. godine, kojom je odbijen zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke-presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 005951 11 U od 25. septembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom odbijena je kao neosnovana apelanticina tužba radi poništenja rješenja tuženog Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona broj 11/2-23-307-UP 2/2004 od 6. jula 2011. godine, kojim je odbijena apelanticina žalba na rješenje prvostepenog organa. U obrazloženju osporene presude je navedeno da je prvostepeni organ pravilno postupio kada je žalbu apelantice izjavljenu protiv rješenja istog organa od 21. aprila 2004. godine odbacio kao izjavljenu od neovlaštenog lica, obzirom da apelantica, u smislu člana 48. Zakona o upravnom postupku, nije imala svojstvo stranke i nije učestvovala u postupku koji je prethodio donošenju navedenog rješenja, niti je dokazala svoj pravni interes da bude stranka u provedenom postupku.
AP 5270/13
5. Nadil Gunić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je 23. decembra 2013. godine, apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 012797 13 U od 23. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbačena je tužba apelanta izjavljena protiv tuženog Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, u postupku zbog „ćutanja administracije“. U obrazloženju rješenja je navedeno da osporeni akt prvostepenog organa tuženog-Komisije za implentaciju člana 152. Zakona o radu broj 05/5-173- 5534-l/BH od 25.04.2013. godine, koji je po svom sadržaju dopis, uz koji je apelantu dostavljena kopija rješenja te komisije, broj 05/5-173-5534/RK od 04.05.2004. godine, kojim je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan i kopija poštanske povratnice, kao dokaza da je on pomenuto rješenje primio 19. maja 2004. godine, nije, niti može biti smatran aktom kojim je rješavano o pravima i obavezama, odnosno neposrednom ličnom interesu apelanta. Pri tome je istaknuto da je o pravu apelanta na otpremninu riješeno pomenutim rješenjem iz 2004. godine, koje je apelant primio 19. maja 2004. godine, a što je potvrđeno i presudom ovog suda od 25 marta 2013. godine, kojom je tužba tužioca, zbog "ćutanja administracije" odbijena kao neosnovana.“.
AP 5303/13
6. Miroslavka Kovačević (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Zenice, koju zastupa Desa Ademović, advokat iz Zenice, podnijela je 25. decembra 2013. godine, apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 006976 13 Gži od 6. decembra 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 006976 11 I 3 od 11. septembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbijena je žalba apelanatice protiv rješenja Općinskog suda broj 43 0 P 006976 11 I 3 od 11. septembra 2013. godine, kojim je odbačena žalba apelantice na Zaključak ovog suda broj 43 0 P 006976 11 I 13 od 16. maja 2013. godine, kao nedopuštena, u postupku izvršenja predajom u posjed nepokretnosti. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da iz sadržaja spisa proizilazi da žalbenim razlozima navedenim u žalbi protiv rješenja od 11.septembra 2013 godine. apelantica prigovara i odlukama prvostepenog suda koje su pravosnažne i na koje je apelantica izjavljivala pravne lijekove o kojima je prvostepeni sud ranije odlučivao.
AP 5310/13
7. Dijana Krljić i Hazima Krljić (u daljnjem tekstu: apelantice), iz Bihaća, koje zastupa zajednička advokatska kancelarija Emira Imširevića i Edžerija Trejića, advokati iz Bihaća, podnijele su 25. decembra 2013. godine, apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 008219 13 Gž od 24. oktobra 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-DN-13-001127 od 10. jula 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbačena je žalba apelanatica izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-DN-13-001127 od 10. jula 2013. godine, kojim je dozvoljena ukljižba prava vlasništva u B listu u koloni upisi zemljišnoknjižnog uloška broj 3799 katastarske općine SP_Bihać na nekretnine u A listu označene kao katastarska čestica broj 1243/177 livada „Kod kuće“ površine 1126 m2 i katastarska čestica broj 1243/178 kuća, zemljište i dvorište površine 476 m2 do sada upisanih na Mili Krljić sa 1/6, Danici Krljić sa 4/6 dijela i Neđi Krljić sa 1/6 dijela, u korist Ismeta Hrnjića iz Bihaća sa 1/1 dijela. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantice nisu stranke u predmetnom postupku, niti im se može priznati svojstvo sudionika, odnosno protupredlagatelja u predmetnom postupku jer nisu osobe o čijim se pravima i pravnim interesima odlučivalo u konkretnom postupku. Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3151/11. Apelacioni navodi
9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti pravnih lijekova koje su apelanti upotrijebili u konkretnim slučajevima. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata.
12. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).
13. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o porocesnim pitanjima, odnosno utvrđivali samo procesnu dopustivost predmetnih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić