Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-347/12 (M. C.)

Odluka donesena 12. 02. 2014.

  • Protek roka
  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-347/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine, u predmetu broj AP 347/12, rješavajući apelaciju Mate Cvitića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mate Cvitića podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine KžK-3/10, od 22. novembra 2010. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mate Cvitića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 K 005524 11 Kvl, od 7. septembra 2011. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mato Cvitić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, kojeg zastupa Jovo Miljević, podnio je 23. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine KžK- 3/10, od 22. novembra 2010. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 K 005524 11 Kvl, od 7. septembra 2011. godine.

2. Presudom Suda BiH, broj Kžk-3/10, od 22. novembra 2010. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo trgovina ljudima iz člana 186. stav 1. i 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci.

3. Presudom Suda BiH, broj S1 3 K 005524 11 Kžž, od 20. aprila 2011. godine žalba apelanta djelimično je uvažena i presuda broj Kžk-3/10, od 22. novembra 2010. godine preinačena u dijelu odluke o kazni na način da je apelant za pomenuto krivično djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.

4. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 005524 11 Kvl, od 7. septembra 2011. godine zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka koji je okončan pravosnažnom presudom, broj Kžk-3/10, od 22. novembra 2010. godine, odbačen je jer nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka, a činjenice i dokazi koji se predočeni u zahtjevu za ponavljanje postupka očigledno nisu bile podobne da bi se na osnovu njih dopustilo ponavljanje postupka.

5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao rok za podnošenje apelacije

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U odnosu na presude Suda Bosne i Hercegovine KžK- 3/10, od 22. novembra 2010. godine

7. S obzirom na to da je apelantu 30. aprila 2011. godine uručena presuda Suda BiH, S1 3 K 005524 11 Kžž, od 20. aprila 2011. godine, kojom je preinačena presuda Suda BiH KžK- 3/10, od 22. novembra 2010. godine i ista postala pravosnažna, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. januara 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

U odnosu na rješenje Suda BiH, broj S1 3 K 005524 11 Kvl, od 7. septembra 2011. godine

8. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 005524 11 Kvl, od 7. septembra 2011. godine zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka koji je okončan pravosnažnom presudom, od 22. novembra 2010. godine, odbačen je jer nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka, a činjenice i dokazi koji se predočeni u zahtjevu za ponavljanje postupka očigledno nisu bile podobne da bi se na osnovu njih dopustilo ponavljanje.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao odnose isključivo na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o njegovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog krivičnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercergovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za obnovu postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o njegovim građanskim pravima i obavezama (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-347/12 (M. C.) | Sudska praksa | Aktio