Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-626/13 (M.M. i drugi)
Odluka donesena 12. 02. 2014.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o radu
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o upravnom postupku
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim stanovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenoj imovini u vlasništvu građana
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pregled pojedinačno izdatih potvrda o izvršenoj verifikaciji potraživanja po osnovu računa stare devizne štednje
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-626/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine, u predmetu broj AP 626/13, rješavajući apelacije M.M. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
M.M. protiv rješenja Općine Zavidovići, općinski načelnik, Služba za upravu ekonomskih poslova i poduzetništva, broj 03/4-23- 2540/99, od 23. aprila 2009. godine;
Milan Došen protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Prijedor broj K-05-050-34- 532/99, od 8. februara 2013. godine;
M.H. zbog dužine trajanja postupka u predmetu ostvarivanja prava na stan;
Vidosava Ćosović-Vlačić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 011317 11 U, od 31. oktobra 2013. godine;
Dragislav Mirosavljević zbog nedonošenja rješenja o izvršenju rješenja Službe za imovinsko pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina broj 05-31-1104/08, od 4. januara 2013. godine;
Boris Kordić protiv rješenja Savjeta ministara, Odbor državne službe za žalbe Sarajevo, broj DK: 01-07-110/13, od 17. oktobra 2013. godine i rješenja Interne disciplinske komisije Službe za poslove sa strancima, broj 18.7.1-34.3.-3195-6-36/2013, od 10.
septembra 2013. godine;
Husein Šehić protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 U 005182 13 Uvp, od 17. oktobra 2013.
godine;
Martin Martinović protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku, broj 25 0 Rs 031522 13 Rsž, od 3. oktobra 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Orašju broj 25 0 Rs 031522 12 Rs, od 12. avgusta 2013. godine;
Jasminka Trninić, Sanja Radulović i Tanja Dragičević zbog neizvršenja presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 167167 13 P, od 24. oktobra 2013. godine;
Slobodan Vasiljević protiv rješenja Općine Visoko broj DN 52/462-951-2640/88, od 18. januara 1999. godine;
Ilijaz Krasnići protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 23 0 P 012206 13 Gž, od 29. novembra 2013. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj 23 0 P 012206 11 P, od 2.
avgusta 2013. godine;
Himzo Radaslić protiv presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 067008 03 P, od 31. oktobra 2013. godine;
zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP 626/13
1. M.M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zavidovića, koju zastupa Edin H. Hrnjić, advokat iz Žepča podnijela je 11. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Općine Zavidovići, općinski načelnik, Služba za upravu ekonomskih poslova i poduzetništva, broj 03/4-23-2540/99, od 23. aprila 2009. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom zahtjev apelantice za povrat stana u posjed odbačen je kao neblagovremen.
2. Apelantica nije u skladu sa članom 11. Zakona o upravnom postupku («Službene novine FBiH», br. 2/98 i 48/99) podnijela žalbu Ministarstvu za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZE-DO kantona Zenica protiv rješenja Općine Zavidovići, općinski načelnik, Služba za upravu ekonomskih poslova i poduzetništva, broj 03/4-23-2540/99, od 23. aprila 2009. godine.
AP 825/13
3. Milan Došen (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bistrice, Prijedor kojeg zastupa Milena Kobas, predsjednica Udruženja za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja“Diskriminacija je zabranjena“ Banjaluka podnio je 25. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Prijedor broj K-05-050-34-532/99, od 8. februara 2013. godine. Pomenutim rješenjem utvrđeno je da apelant ne ispunjava uslove za korištenje alternativnog smještaja U konkretnom slučaju rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 18.05/2-R70/13, od 18. aprila 2013. godine žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje.
4. Apelant nije u skladu sa članom 15. Zakona o upravnim sporovima (Službeni glasnik RS 109/05 i 63/11) tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 18.05/2-R70/13, od 18. aprila 2013. godine pred nadležnim sudom. AP 4030/13
5. M.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 25. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka u predmetu ostvarivanja prava na stan. Rješenjem Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo, broj UP-II-06-23-19768/08-RVI, od 2. decembra 2009. godine utvrđeno je da apelant ne ispunjava uslove za rješavanje stambenog pitanja dodjelom stana u vlasništvo propisane članom 39. stav 1. Zakona o dopunskim pravima boraca-branitelja BiH. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 005165 10 U, od 29. aprila 2013. godine uvažena je tužba poništeno prvostepeno rješenje i akt Ministarstva –obavijest broj 06-23-19768/08, od 27. novembra 2008. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
6. Apelant je imao mogućnost da u skladu sa članom 216. Zakona o upravnom postupku (Službene novine FBiH 2/98 i 48/99) podnese žalbu zbog ćutnje administracije drugostepenom organu, odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 20. Zakona o upravnom sporu (Službene novine FBiH Zakona 9/05) kojim je propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
AP 5048/13
7. Vidosava Ćosović-Vlačić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva koju zastupa Mustafa Karović, advokat iz Sarajeva podnijela je 10. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 011317 11 U, od 31. oktobra 2013. godine. Zaključkom Uprave za stambena pitanja broj 23-04/II-23-854/03, od 29. oktobra 2010. godine zahtjev apelantice za izvršenje Odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica (u daljnjem tekstu: CRPC), broj 302-4320-1/1, od 5. decembra 2000. godine odbačen je kao neblagovremen. U predmetnom postupku je utvrđeno da je apelantica navedenu odluku lično preuzela 21. maja 2001. godine, a predmetni zahtjev podnijela 9. maja 2003. godine.
8. Apelantica nije u skladu sa članom 5. stav 2. Zakona o izvršenju odluka CRPC (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 43/99, 51/00, 56/01 i 24/03) podnijela zahtjev za izvršenje odluke CRPC kojom se potvrđuje stanarsko pravo u roku od osamnaest mjeseci od dana donošenja odluke.
AP 5077/13
9. Dragislav Mirosavljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Sada, podnio je 6. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja rješenja o izvršenju rješenja Službe za imovinsko pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina broj 05-31-1104/08, od 4. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem utvrđeno je apelant ima pravo na obeštećenje za stan u ulici Maršala Tita broj 11 saglasno odredbama člana 3. Aneksa G sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH broj 02/04) i da će odluku o visini naknade i načinu isplate donijeti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Apelant je 10. aprila 2013. godine podnio prijedlog za izvršenje pomenutog rješenja.
10. Apelant je imao mogućnost da tužbom pokrene upravni spor u skladu sa članom 20. Zakona o upravnom sporu (Službene novine FBiH Zakona 9/05) kojim je propisano da protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku. AP 5098/13
11. Boris Kordić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara kojeg zastupa Nenad Gvozdić Nino, advokat iz Mostara podnio je 11. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Savjeta ministara, Odbor državne službe za žalbe Sarajevo (u daljnjem tekstu: Odbor) broj DK: 01- 07-110/13, od 17. oktobra 2013. godine i rješenja Interne disciplinske komisije Službe za poslove sa strancima (u daljnjem tekstu: Disciplinska komisija), broj 18.7.1-34.3-3195-6-36/2013, od 10. septembra 2013. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Odbora usvojena je žalba apelanta i rješenje disciplinske komisije preinačeno tako da što je odbijen kao neosnovan zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv apelanta, jer nije utvrđeno da je počinio povredu službene dužnosti iz čl. 54 st 2. tačka 4. Zakona o državnoj službi u institucijama BiH i čl.15. st 1. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti državnih službenika u ionstitucijama BiH. Apelant traži od Ustavnog suda naknadu troškova odbrane i naknadu nematerijalne štete.
12. Apelant je imao mogućnost da tužbom pokrene upravni spor protiv rješenja Odbora, broj DK: 01-07-110/13, od 17. oktobra 2013. godine u skladu sa članom 20. Zakona o upravnom sporu BiH (Službene novine BiH 9/05) i traži naknadu troškove odbrane. Apelant je imao mogućnost da za naknadu nematrijalne štete u skladu sa članom 20. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine (Službene novine BiH 36/04, 84/07 i 58/13) podnese tužbu Sudu Bosne i Hercegovine.
AP 5116/13
13. Husein Šehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 13. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 U 005182 13 Uvp, od 17. oktobra 2013. godine kojom je odbijen zahtjev za vandredno preispitvanje rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 005182 10 U, od 31. avgusta 2012. godine. U konkretnom slučaju pomenutim rješenjem tužba apelanta protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj FZ3/2-1164439611, od 12. avgusta 2010. godine odbačena je kao neblagovremena.
14. Apelant nije u skladu sa članom 18. stav 2. Zakona o upravnom sporu (Službene novine FBiH Zakona 9/05) tužbom pokrenuo upravni spor u roku od trideset dana od dana prijema rješenja FZ3/2-1164439611, od 12. avgusta 2010. godine.
AP 5288/13
15. Martin Martinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Mahale podnio je 21. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku, broj 25 0 Rs 031522 13 Rsž, od 3. oktobra 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Orašju broj 25 0 Rs 031522 12 Rs, od 12. avgusta 2013. godine. Rješenjem Općine Orašje broj 01-34-605-1/09, od 5. juna 2009. godine odbijen je zahtjev apelanta da se donese rješenje o korištenju godišnjeg odmora za 2008. godinu. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi poništenja odluke i ostvarenja prava iz radnog odnosa drugostepenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je tužba apelanta odbačena kao neblagovremena.
16. Apelant nije u skladu sa članom 103. Zakona o radu (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 43/99, 32/00 i 29/03) podnio tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa u roku od jedne godine od dana dana saznanja za povredu prava iz radnog odnosa.
AP 5294/13
17. Jasminka Trninić, Sanja Radulović i Tanja Dragičević (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Banjaluke koje zastupa Dalibor O. Pejaković, advokat iz Banjaluke podnijele su 23. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja presude Osnovnog suda u Banjaluci, ( u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 P 167167 13 P, od 24. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom usvojen je tužbeni zahtjev apelantica i obavezana tužena Republika Srpska, Ministarstvo finansija Republike Srpske da apelanticama isplati naknadu nematerijalne i materijalne štete, kao i troškove parničnog postupka na način preciziran u izreci presude.
18. Apelantice nisu u skladu sa članom 3. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske broj 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13) podnijele prijedlog za izvršenje presude Osnovnog suda, broj 71 0 P 167167 13 P, od 24. oktobra 2013. godine.
AP 5305/13
19. Slobodan Vasiljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, podnio je 25. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Općine Visoko broj DN 52/462-951-2640/88, od 18. januara 1999. godine. Pomenutim rješenjem utvrđen je sadržaj nekretnina u popisnom listu broj 2640 K.O. Visoko koje se sastoje od zemljišta i objekata na katastarskoj parceli 409. Apelant je 6. novembra 2013. godine podnio zahtjev Federalnoj upravi za geodetsko imovinsko pravne poslove Federacije Bosne i Hercegovine radi poništenja pomenutog rješenja koja po zahtjevu apelanta nije donijela rješenje. Apelant je takođe postavio zahtjev za privremenu mjeru kojom traži od Ustavnog suda da zabrani raspolaganje, bilo kakva postupanja i potraživanje najamnine Općini Visoko na nekretninama opisanim u apelaciji, a koje se nalaze na parceli 409 do konačne odluke suda.
20. Apelant je imao mogućnost da pokrene upravni spor u skladu sa članom 20. Zakona o upravnom sporu (Službene novine FBiH Zakona 9/05) kojim je propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
AP 49/14
21. Ilijaz Krasnići (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 4. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 23 0 P 012206 13 Gž, od 29. novembra 2013. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj 23 0 P 012206 11 P, od 2. avgusta 2013. godine. U konkretnom slučaju drugostepenom presudom u parničnom postupku po tužbi tužitelja JP BH Pošta dd Sarajevo (u daljnem tekstu: tužitelj) protiv apelanta radi nezakonitog useljenja v. sp. 11.000 KM, te po protivtužbi apelanta protiv tužitelja radi obaveze raspisivanja konkursa i dodjele stana žalba apelanta kao tuženog u cjelosti je odbijena i potvrđena prvostepena presuda kojom je apelantu naloženo da iseli iz stana bliže opisanog u izreci presude koji je u vlasništvu tužitelja. Istom presudom odbijen je apelantov protivtužbeni zahtjev da se raspiše konkurs i na osnovu rang liste stan dodijeli na korištenje.
22. Apelant nije u skladu sa članom 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH br. 36/04, 84/07 i 58/13) izjavio reviziju protiv drugostepene presude.
AP 214/14
23. Himzo Radaslić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 15. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 067008 03 P, od 31. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom u parničnom postupku radi utvrđenja v.sp 10.500 KM u cjelosti su odbijeni tužbeni zahtjevi apelanta precizirani u izreci presude.
24. Apelant nije u skladu sa članom 203. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) podnio žalbu protiv presude Osnovnog suda, broj 71 0 P 067008 03 P, od 31. oktobra 2013. godine.
Spajanje predmeta
25. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 626/13. Apelacioni navodi
26. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
28. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
29. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu.. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
30. S obzirom na odluku o dopustivosti u predmetu AP 5305/13 Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
31. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić