Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3567/11 (S. H.)
Odluka donesena 12. 02. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3567/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine, u predmetu broj AP-3567/11, rješavajući apelaciju Suade Hadžisaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Suade Hadžisaković podnesena zbog neizvršenja presude Okružnog suda u Banja Luci broj Ž-272/02 od 10. septembra 2003. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Suada Hadžisaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je 7. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja presude Okružnog suda u Banja Luci broj Ž-272/02 od 10. septembra 2003. godine. Apelantica je dopunila apelaciju više puta.
2. Na temelju presude Okružnog suda od 10. septembra 2003. godine (kojom je usvojen apelantičin tužbeni zahtjev i naloženo tuženoj da joj na ime neisplaćenih potraživanja iz radnog odnosa isplati iznose kako je utvrđeno u izreci te presude), apelantica je podnijela prijedlog za izvršenje, a Osnovni sud u Banja Luci je dozvolio predloženo izvršenje. Budući da nije bilo sredstava na žiro računu tužene Osnovni sud je obavijestio apelanticu o navedenom i tražio od nje novi aktivni žiro račun tužene kako bi se moglo dalje postupati u postupku izvršenja. Ustavni sud je u predmetu broj AP-551/04 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-551/04 od 18. maja 2005. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), odlučivao o dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka u kojoj je zaključio da to što je izvršenje nemoguće jer su računi tužene blokirani, ne može se nadležnom sudu staviti na teret, zbog čega je apelaciju apelantice odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu.
3. Nakon toga nad tuženom je otvoren stečajni postupak 26. jula 2006. godine, u kojem je apelantica prijavila svoja potraživanja. U predmetnom stečajnom postupku održana su ispitna ročišta, ročišta za diobu, vršena su finansijska vještačenja i doneseno je rješenje o saglasnosti na diobeni bilans. Na navedeno rješenje apelantica je izjavila prigovor koji je rješenjem Okružnog privrednog suda u Banja Luci djelimično usvojen (izmijenjen diobeni popis, povećan novčani iznos). Ovo rješenje potvrđeno je rješenjem Višeg privrednog suda u Banja Luci od 21. juna 2011. godine.
4. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu ovog prava apelantica nalazi zbog neizvršenja presude Okružnog suda od 10. septembra 2003. godine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Dakle, odlukom broj AP-551/04 Ustavni sud je zaključio da se ne može staviti na teret nadležnom sudu odgovornost za neizvršenje presude Okružnog suda od 10. septembra 2003. godine to što su računi tužene blokirani. Ustavni sud nalazi da iz dostavljene dokumentacije ne slijedi da je apelantica poduzimala dalje radnje u izvršnom postupku, nego da je nad tuženom tokom 2006. godine otvoren stečajni postupak, u kojem je provedeno niz radnji, odnosno u kojem je održano više ročišta, u kojem su vršena finansijska vještačenja, te odlučivano o apelantičinom prigovoru, koji je djelimično usvojen (povećan novčani iznos). Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić