Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4359/11 (D. I.,S. S. i V.P. i ZAŠTITNI FOND FEDERACIJE BIH Sarajevo i Z. M. i „RUDNICI GIPSA“ d.d. Donji Vakuf)

Odluka donesena 12. 02. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Materijalna šteta
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4359/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine, u predmetu broj AP-4359/11, rješavajući apelacije Darka Ivandića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Darko Ivandić, protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 005675 10 Gž od 7. oktobra 2011. godine;

Slavica Simikić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000707 10 Rev od 25. augusta 2011.

godine;

V.P., protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 011913 11 Gž od 18. oktobra 2011. godine;

ZAŠTITNI FOND FEDERACIJE BIH Sarajevo , protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 36 0 P 001132 11 GZ od 5.

oktobra 2011. godine;

Zlata Mustedanagić, protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 007808 11 Gž od 14. novembra 2011. godine;

„RUDNICI GIPSA“ d.d. Donji Vakuf , protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 005675 10 Gž od 7.

oktobra 2011. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4359/11 Darko Ivandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Knina, kojeg zastupa Marko Raguž, advokat iz Stoca, podnio je 10. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 005675 10 Gž od 7. oktobra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena apelantova tužba i obavezan drugotuženi apelantu isplatiti određeni novčani iznos na ime naknade štete, i to na ime naknade štete na vozilu i na ime troškova šlepanja vozila, dok je odbijena tužba u odnosu na prvotuženog. U toku postupka je utvrđeno da je apelant imao saobraćajnu nezgodu zbog iznenadne pojave leda na cesti. S tim u vezi, utvrđeno je da je drugotuženi odgovoran za naknadu štete apelantu kao izvođač radova redovnog održavanja magistralnih cesta na LOT-u 9, dok prvotuženi, kao naručilac navedenih radova, nije bio pasivno legitimisan u smislu člana 37. Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine.

2. AP-4549/11 Slavica Simikić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Simin Hana, koju zastupa Miralem Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijela je 28. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000707 10 Rev od 25. augusta 2011. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 27. augusta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina tužba radi naknade materijalne štete na stambeno-poslovnom objektu, zemljištu oko objekta, odvajanja objekta od zemljanih masa, za uništenu knjižnu građu, za uništeno pokućstvo (stvari i predmete) i na ime izmakle koristi. U toku postupka apelantica nije dokazala u čemu se ogledala šteta koju je trpjela kao posljedice poplava, kao ni u čemu se sastojala izgubljena dobit, kao ni visina materijalne štete za uništenje knjižne građe i pokućstva, odnosno, apelantica nije dokazala da su radnjama tuženi doprinijeli nastanku štete.

3. AP-4961/11 V.P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gruda, kojeg zastupa Davor Kovač, advokat iz Ljubuškog, podnijela je 26. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 011913 11 Gž od 18. oktobra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina tužba kojom je tražila da joj tuženi solidarno poprave nanesenu štetu na vozilu isplatom određenog novčanog iznosa, kao i da joj solidarno isplate određeni novčani iznos na ime troškova izrade strojarskog vještačenja. U toku postupka je utvrđeno da vozač apelantičinog vozila nije prilagodila brzinu vozila prometnim znacima i stanju kolnika, a da je tužena održavala cestu na način da je istu posula abrazivnim materijalom.

4. AP-4973/11 ZAŠTITNI FOND FEDERACIJE BIH Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Irsan Kukić, advokat iz Travnika, podnio je 26. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 36 0 P 001132 11 GZ od 5. oktobra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojena je tužiteljeva tužba radi naknade materijalne štete protiv apelanta, kao drugotuženog, dok je tužba u odnosu na prvotuženog odbačena. U toku postupka je utvrđeno da se dogodila saobraćajna nezgoda u kojoj je učestvovalo tužiteljevo vozilo, te vozilo osigurano kod prvotuženog, kao i da je nad prvotuženim pokrenut postupak posebne likvidacije i da tužitelj nije prijavio svoje potraživanje u likvidacionom postupku. Stoga je tužiteljeva tužba u odnosu na prvotuženog odbačena kao nedopuštena, jer upućivanje na parnicu od strane likvidacionog suda je procesna pretpostavka za odlučivanje o zahtjevu da postoji potraživanje likvidacionog povjerioca prema likvidacionom dužniku. Međutim, u odnosu na drugotuženog, usvojena je tužba jer je utvrđeno da je relevantnim odredbama Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti, regulisan cilj osnivanja apelanta te obaveza isplata odštete oštećenim stranama u prometnim nezgodama, kada je, između ostalog, protiv društva registriranog u Federaciji Bosne i Hercegovine pokrenut postupak posebne likvidacije zbog stečaja ili oduzimanja odobrenja za rad ili neispunjenja finansijskih obaveza prema relevantnim zakonskim odredbama.

5. AP-4996/11 Zlata Mustedanagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, koju zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 28. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 007808 11 Gž od 14. novembra 2011. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 28. augusta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena tužiteljeva tužba i obavezana apelantica da tužitelju isplati određeni novčani iznos na ime naknade materijalne štete pričinjene na stambenom objektu, dok je odbijen tužbeni zahtjev u ostalom dijelu preko dosuđenog iznosa. U toku postupka je na osnovu izvedenih dokaza utvrđena uzročno-posljedična veza između štetne radnje apelantice i nastale štete za tužitelja, te da je apelantica dužna tužitelju nadoknaditi istu.

6. AP-5031/11 „RUDNICI GIPSA“ d.d. Donji Vakuf (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Abaz Omeragić, advokat iz Donjeg Vakufa, podnio je 29. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 005675 10 Gž od 7. oktobra 2011. godine. Apelant je dopunio apelaciju 23. augusta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena tužiteljeva tužba i obavezan apelant, kao drugotuženi, tužitelju isplatiti određeni novčani iznos na ime naknade štete, i to na ime naknade štete na vozilu i na ime troškova šlepanja vozila, dok je odbijena tužba u odnosu na prvotuženog. U toku postupka je utvrđeno da je tužitelj imao saobraćajnu nezgodu zbog iznenadne pojave leda na cesti. S tim u vezi, utvrđeno je da je apelant odgovoran za naknadu štete tužitelju kao izvođač radova redovnog održavanja magistralnih cesta na LOT-u 9, dok prvotuženi, kao naručilac navedenih radova, nije bio pasivno legitimisan u smislu člana 37. Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4359/11.

Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4359/11 (D. I.,S. S. i V.P. i ZAŠTITNI… | Sudska praksa | Aktio