Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-545/11 (A. N.)

Odluka donesena 12. 02. 2014.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-545/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine, u predmetu broj AP-545/11, rješavajući apelaciju Almedine Neradin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Almedina Neradin, radi toga što Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine i Finansijska policija Federacije Bosne i Hercegovine nisu izvršile svoju zakonsku obavezu da provedu postupak prinudne naplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za nju od strane njenog bivšeg poslodavca, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Almedina Neradin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, podnijela je 7. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi toga što Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine i Finansijska policija Federacije Bosne i Hercegovine nisu izvršile svoju zakonsku obavezu da provedu postupak prinudne naplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za apelanticu od strane apelantičinog bivšeg poslodavca. Ove navode apelantica veže za dužinu postupka prinudne naplate koji se vodi nakon što je ishodovala presudu redovnog suda kojom je poslodavac obavezan na uplatu doprinosa. Apelantica je dopunila apelaciju 11. juna 2013. godine. U konkretnom slučaju pravosnažnom presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 041938 08 P od 17. novembra 2008. godine, obavezan je INTERSPORT d.o.o. Mostar da apelantici uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje na račun Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar za određeni period i u određenom iznosu, uz naknadu troškova parničnog postupka, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Općinski sud je zatim donio rješenje o izvršenju, broj 65 0 I 101074 09 I od 25. septembra 2009. godine, kojim je dozvolio izvršenje prethodno navedene presude. Međutim, zbog nedostatka sredstava na strani dužnika apelantica je kao povjerilac i tražitelj izvršenja mijenjala sredstva izvršenja i u toku je postupak izvršenja na pokretnim stvarima dužnika. Apelacioni navodi

2. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica vidi u tome što nadležni organi (Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine i Finansijska policija Federacije Bosne i Hercegovine) nisu poduzeli aktivnosti u pravcu izvršavanja svoje zakonske obaveze da vrše kontrolu uplate doprinosa i prinudno naplate doprinose od apelantičinog poslodavca. Ističe da nema primjedbi u odnosu na postupanje Općinskog suda u izvršnom postupku.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

4. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

5. Ustavni sud ukazuje da apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantica pozvala u apelaciji ne predstavljaju relevantne argumente koji bi opravdali njenu tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala. Naime, apelantica tvrdnju o kršenju svoga ustavnog prava na imovinu zasniva na tome da predugo traje postupak prinudnog izvršenja po presudi koja je donesena na osnovu njene tužbe protiv poslodaca i kojom je poslodavac obavezan na uplatu doprinosa. Dakle, ovaj postupak se provodi nezavisno od obaveze Porezne uprave da kontroliše uplatu doprinosa i preduzima zakonom utvrđene korake za naplatu doprinosa. Stoga se trajanje ovog postupka prinudne naplate ne može povezati sa propuštanje obaveze kontrole uplate doprinosa od strane Porezne uprave. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-545/11 (A. N.) | Sudska praksa | Aktio