Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4156/11 (J. M.,M. T. i P. V. i M. J. i S. K.)
Odluka donesena 12. 02. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4156/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine, u predmetu broj AP-4156/11, rješavajući apelacije Josipa Mikulića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Josip Mikulić protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 MAL 011396 11 GŽ od 9. septembra 2011. godine;
Miljana Tole protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 002741 11 GŽ od 3. oktobra 2011. godine;
Predrag Vasiljević protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 008484 11 GŽ od 16. septembra 2011. godine;
Miodrag Jerkić protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 004578 11 GŽ od 12. oktobra 2011. godine;
Stipe Kraljević protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 003436 11 GŽ od 17. oktobra 2011. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4156/11 Josip Mikulić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kočerina, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 24. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 MAL 011396 11 GŽ od 9. septembra 2011. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je apelant obavezan na isplatu duga tužitelju na ime potrošene električne energije. Naime, u predmetnom parničnom postupku je utvrđeno da je apelant bio korisnik električne energije u kategoriji ostala potrošnja, budući da je istu trošio za potrebe poslovnog prostora, pa je u konkretnom slučaju primijenjen trogodišnji rok zastare iz člana 374. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Sud je utvrdio da je apelant iako fizička osoba bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem u kategoriji „ostala potrošnja“ jer je el. energiju koristio u poslovnom prostoru i po tom osnovu je i dobivao račune za plaćanje utroška el. energije.
2. AP-4310/11 Miljana Tole (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Širokog Brijega, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnijela je 8. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 002741 11 GŽ od 3. oktobra 2011. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je apelantica obavezana na isplatu duga tužitelju na ime potrošene električne energije. Naime, u predmetnom parničnom postupku je utvrđeno da je apelantica bila korisnik električne energije u kategoriji ostala potrošnja, budući da je istu trošila za potrebe poslovnog prostora (frizerskog salona), pa je u konkretnom slučaju primijenjen trogodišnji rok zastare iz člana 374. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Sud je utvrdio da je apelantica iako fizička osoba bila u ugovornom odnosu sa tužiteljem u kategoriji „ostala potrošnja“ jer je el. energiju koristila u poslovnom prostoru i po tom osnovu je i dobivala račune za plaćanje utroška el. energije.
3. AP-4493/11 Predrag Vasiljević (u daljnjem tekstu: apelant), iz Visokog, kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 22. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 008484 11 GŽ od 16. septembra 2011. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je apelant obavezan na isplatu duga tužitelju na ime zakupnine. Naime, u predmetnom parničnom postupku je utvrđeno da su parnične stranke zaključile ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme, te da je apelant nastavio koristiti poslovni prostor nakon isteka ugovorenog roka, a da se tužitelj nije protivio tome. Slijedom navedenog je zaključeno da je sporni ugovor prećutno obnovljen u smislu odredbi 33. stav 1. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija, pa je apelant obavezan na plaćanje zakupnine za utuženi period nakon isteka ugovorenog roka.
4. AP-4504/11 Miodrag Jerkić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bijeljine, podnio je 23. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 004578 11 GŽ od 12. oktobra 2011. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se tuženi obavežu da mu solidarno isplate dug na ime ispunjenja ugovorne obaveze (usmeni ugovor o kupoprodaji drvene mase). Naime, u predmetnom parničnom postupku je utvrđeno da apelant nije dokazao činjenice na kojima zasniva svoje zahtjeve, odnosno nije dokazao da je došlo do povreda ugovornih obaveza od strane tuženih, tj. njihovog pravnog prednika, u smislu odredbi člana 523. Zakona o obligacionim odnosima. Slijedom navedenog je zaključeno da apelant nije ni dokazao da je pretrpio štetu kako je to propisano odredbama člana 155. navedenog Zakona.
5. AP-4773/11 Stipe Kraljević (u daljnjem tekstu: apelant), iz Trna-Općina Široki Brijeg, kojeg zastupa Robert Leko, advokat iz Širokog Brijega, podnio je 16. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 003436 11 GŽ od 17. oktobra 2011. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je apelant obavezan na isplatu duga na ime neovlašteno potrošene električne energije. Naime, u predmetnom parničnom postupku je zaključeno da su neosnovani apelantovi navodi da se nije radilo o neovlašteno potrošenoj električnoj energiji, budući da je takva činjenica utvrđena relevantnim dokazima. U tom smislu je navedeno da se takva potrošnja električne energije ima smatrati krađom u kom slučaju se ima primijeniti trogodišnji rok zastare, a ne kraći kako to smatra apelant.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4156/11.
Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama, apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacija, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić