Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-501/13 (Z. V.)
Odluka donesena 27. 02. 2014.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-501/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
27. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine, u predmetu broj AP 501/13, rješavajući zahtjev Zdravke Vučičević za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Zdravke Vučičević za donošenje privremene mjere.
Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu da ne provodi postupak izvršenja Rješenje o izvršenju broj 89 0 I 034396 13 I od 21. avgusta 2013. godine, kojim je određeno izvršenje pravosnažne Presude Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 I 017281 10 Mal od 3. oktobra 2011. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravka Vučičević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Pala, koju zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnijela je 31. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 Mal 017281 12 Gž od 9. novembra 2012. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 I 017281 10 Mal od 3. oktobra 2011. godine. Apelantkinja je 7. novembra 2013. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "odložio izvršenje Presude Osnovnog suda broj 89 0 I 017281 10 Mal od 3. oktobra 2011. godine" do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda broj 89 0 I 017281 10 Mal od 3. oktobra 2011. godine obavezana je apelantkinja da tužitelju Mikrokreditnoj fondaciji EKI Sarajevo, filijala Višegrad (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati na ime glavnog duga iznos od 2.258,30 KM i na ime kamata iznos od 200,50 KM, koje su obračunate do 26. avgusta 2010. godine, te daljnjih kamata počev od tog datuma pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.905,00 KM. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da predmet spora u konkretnoj pravnoj stvari predstavlja potraživanje tužitelja prema apelantkinji, kao jemcu, za neisplaćeni dio kredita koji je podigla Nada Marković, koja je u međuvremenu umrla. U vezi s tim, Osnovni sud je ukazao da su osnov za podnošenje tužbe, te za donošenje odluke kao u izreci presude, odredbe člana 997. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) kojima je propisano da se ugovorom o jemstvu jemac obavezuje prema povjeriocu da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu dužnika ako to ovaj ne učini. Pri tome, Osnovni sud je ukazao da je odredbama člana 1004. ZOO-a propisano da se od jemca može zahtijevati ispunjenje obaveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pismenom pozivu. S obzirom da je glavni dužnik umro, Osnovni sud je naveo da je apelantkinja kao jemačni dužnik u obavezi da isplati neisplaćeni dio kredita u skladu sa citiranom zakonskom odredbom.
3. Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 89 0 Mal 017281 12 Gž od 9. novembra 2012. godine kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo, prije svega, da iz Odluke o promjeni pravnog oblika tužitelja od 30. marta 2010. godine i Rješenja Federalnog ministarstva pravde broj 04-05-2-409/08 od 30. aprila 2008. godine proizlazi da tužitelj ima svojstvo pravnog lica, te da su stoga neosnovani apelantkinjini navodi da tužitelj ne može biti stranka u postupku. Pri tome, Okružni sud je naveo da okolnost da je tužitelj pravilno označenom nazivu tužitelja, kao pravnog lica, dodao i naziv ekspoziture kao organizacionog djela tužitelja u kojem obavlja rad, nema za posljedicu neurednost tužbe koja se odnosi na nedostatak stranačke sposobnosti tužitelja. Okružni sud je dalje naveo da je u konkretnom slučaju predmet spora potraživanje tužitelja po osnovu ugovora o kreditu, koji je tužitelj zaključio sa Nadom Marković kao glavnim dužnikom, koji je obezbijeđen ugovorom o jemstvu koji je nesporno potpisala apelantkinja kao jemac, kao i mjenicom koju je, takođe, potpisala apelantkinja, jemčeći na taj način za uredno ispunjenje ugovora o kredita, ukoliko to ne učini glavni dužnik. Okružni sud je ukazao da otkazom ugovora o kreditu zbog kašnjenja glavnog dužnika, dospijevaju za naplatu ne samo dospjele rate kredita, već i preostali dio kredita zajedno sa ugovorenom i zateznom kamatom, te da je ispunjenje navedenog potraživanja tužitelj ovlašten da zahtijeva i od supsidijarnih jemaca, odnosno u konkretnom slučaju od apelantkinje.
4. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelantkinja navodi da je Osnovni sud donio Rješenje o izvršenju broj 89 0 I 034396 13 I od 21. avgusta 2013. godine kojim je odredio izvršenje na ½ apelantkinjine penzije. U vezi s tim, apelantkinja navodi da bi "sprovođenje izvršenja predstavljalo znatnu štetu po apelantkinju i njenog sina (s kojim živi), odnosno nesumnjivo bi ugrozilo njihovu egzistenciju, jer se od penzije u iznosu od 340,29 KM izdržavaju apelantkinja i njen sin koji je nezaposlen". S obzirom na to, te polazeći od sadržine apelacije (ozbiljne procesne povrede kojima su sudovi apelantkinji povrijedili pravo na pravično suđenje), apelantkinja smatra da postoji potreba da se u cilju sprječavanja znatne štete po egzistenciju apelantkinje i člana njenog domaćinstva odloži izvršenje koje je odredio Osnovni sud.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja osporenim odlukama redovnih sudova, kojima je obavezana da isplati tužitelju navedeni novčani iznos (na ime glavnog duga i kamata), nesporno dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na položaj koji je imao glavni dužnik, budući da je obavezana ne samo da isplati dospjele rate kredita, već i preostali dio kredita. Po mišljenju Ustavnog suda, navedene okolnosti pokreću ozbiljna pravna pitanja u pogledu eventualnog kršenja apelantkinjinih ustavnih prava, koja će Ustavni sud morati razmotriti u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma apelacije. Pored toga, Ustavni sud smatra da apelantkinjini navodi izneseni u zahtjevu za donošenje privremene mjere nesumnjivo ukazuju na opravdanost da Ustavni sud interveniše u predmetni izvršni postupak u skladu sa svojim ovlaštenjem iz člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda jer je to u interesu stranke i postupka.
7. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
8. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić