Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4818/10 (J. M. i R. M.)

Odluka donesena 27. 02. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4818/10

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4818/10, rješavajući apelaciju Jelene Milašinović i Ratka Milašinovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Jelene Milašinović i Ratka Milašinovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Srpcu u predmetu broj I-86/98, a koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Gradiški u predmetu broj 72 0 I 013541 10 I.

Nalaže se Osnovnom sudu u Gradiški da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 72 0 I 013541 10 I u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu s članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantima Jeleni Milašinović i Ratku Milašinoviću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 4.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Gradiški i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Jelena Milašinović i Ratko Milašinović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Srpca, koje zastupa Draginja Aničić, advokat iz Srpca, podnijeli su 8. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Gradiški (u daljnjem tekstu: Osnovin sud) u predmetu broj 72 0 I 013541 10 I. Apelanti su dopunili apelaciju 4. marta 2013. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. januara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. februara 2013. godine.

3. Od Osnovnog suda je ponovo 29. oktobra 2013. godine i 9. januara 2014. godine zatražen odgovor na apelaciju, međutim, Osnovni sud nije postupio po traženju Ustavnog suda.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocima apelacije 4. februara 2014. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda u Srpcu broj P: 204/97 od 26. decembra 1997. godine obavezan je tuženi Jefto Grgić (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantima vrati iznos od 23.000,00 DM koji je od apelanata primio na zajam, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana padanja u docnju 1. juna 1997. godine pa do isplate, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.737,00 dinara.

7. Apelanti su 26. avgusta 1998. godine podnijeli Osnovnom sudu u Srpcu prijedlog za izvršenje, na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda u Srpcu broj P: 204/97 od 26. decembra 1997. godine, protiv izvršenika, predlažući izvršenje na izvršenikovim nepokretnostima pobliže opisanim u prijedlogu za izvršenje.

8. Osnovni sud u Srpcu je Rješenjem o izvršenju broj I-86/98 od 26. avgusta 1998. godine odredio predloženo izvršenje.

9. Osnovni sud u Srpcu je 27. avgusta 1998. godine donio rješenje da se obezbijedi novčano potraživanje apelanata od izvršenika.

10. Iz stanja spisa proizilazi da su apelanti podnescima od 1. oktobra 2003. godine, 10. novembra 2004. godine, 20. januara 2005. godine, 16. aprila i 13. avgusta 2007. godine, 11. aprila, 14. maja i 1. avgusta 2008. godine, 26. januara i 7. decembra 2009. godine, 6. juna i 30. avgusta 2010. godine, 17. juna, 7. septembra i 20. decembra 2011. godine, 26. aprila, 30. jula i 28. avgusta 2012. godine i 15. januara 2013. godine urgirali kod Osnovnog suda u Srpcu, odnosno kod Osnovnog suda uzimanje predmeta u rad.

11. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud u Gradiški od 11. februara 2013. godine proizilazi da je izvršni prijedlog podnesen i da se postupak izvršenja broj I-87/98 vodio pred Osnovnim sudom u Srpcu, te da je predmet preuzeo na nadležno postupanje u Osnovni sud u Gradiški u martu 2004. godine, kada je Osnovni sud u Srpcu prestao s radom a područje opštine Srbac prešlo u mjesnu nadležnost Osnovnog suda u Gradiški. Nadalje, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud donio više zaključaka o prodaji spornih nekretnina koje su izvršenikovo vlasništvo (7. marta, 13. aprila, 17. maja i 27. juna 2005. godine), odnosno više rješenja o dosudi (30. juna 2005. godine i 4. oktobra 2007. godine), a koja je ukidao Okružni sud u Banjoj Luci, te vraćao predmet prvostepenom sudu na ponovni postupak, te više rješenja kojima je odredio vještačenje vještaka građevinske, odnosno geodetske struke (26. januara 2009. godine i 25. oktobra 2010. godine).

12. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda u konkretnom predmetu nije okončan postupak pred Osnovnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da im je u tom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli da je parnični postupak okončan Presudom broj P-204/97 od 27. decembra 1997. godine, te da je izvršni postupak pokrenut izvršnim prijedlogom od 26. avgusta 1998. godine i još nikada nije okončan. Apelanti ističu da ovaj postupak traje preko 14 godina (do dana podnošenja apelacije). Takođe, apelanti smatraju da je očigledno da svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, apelanti zahtijevaju da im se zbog povrede prava na pravično suđenje dosudi naknada neimovinske štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu, jer je postupak izvršenja hitan, počev od dana podnošenja prijedloga za izvršenje od 26. avgusta 1998. godine, a shodno praksi Ustavnog suda (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2420/07).

14. Apelanti su u dopuni apelacije od 4. marta 2013. godine predložili da Ustavni sud naloži Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja preduzme mjere i okonča postupak u predmetu pod brojem 72 0 I 013541 10 I.

b) Odgovor na apelaciju

15. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 11. februara 2013. godine opisao hronologiju postupka, te istakao da je predmet preuzet na nadležno postupanje u Osnovni sud u Gradiški u martu 2004. godine kada je Osnovni sud u Srpcu prestao s radom a područje opštine Srbac prešlo u mjesnu nadležnost Osnovnog suda u Gradiški. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je istaknuo da je tek od marta 2004. godine odgovoran za dužinu trajanja postupka u navedenom postupku izvršenja. Nadalje, Osnovni sud je naveo da je početkom 2013. godine imao ukupno 40.563 nerješenih izvršnih predmeta s tendencijom povećanja tokom 2013. godine i samo dva sudska izvršitelja i bez ikakve mogućnosti da angažuje dodatne sudije i sudske izvršitelje za prevazilaženje problema prevelikog broja nezavršenih izvršnih predmeta. Na kraju, Osnovni sud je naveo da smatra da je apelacija neosnovana i da nije povrijedio pravo apelanata na pravično suđenje, te je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93 i 14/94) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

U postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.»

17. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njihovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

23. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

26. Ustavni sud prevashodno smatra da je neophodno da podsjeti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao izvršni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da su apelanti 26. avgusta 1998. godine pokrenuli izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni dužine postupka je period od 15 godina i pet mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

28. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se shodno relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelanata na nekretninama izvršenika), Ustavni sud smatra da konkretan predmet može da se smatra relativno složenim. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu uticali na dužinu izvršnog postupka, nego su upravo suprotno, urgirali da se hitno postupa u navedenom predmetu (podnescima od 1. oktobra 2003. godine, 10. novembra 2004. godine, 20. januara 2005. godine, 16. aprila i 13. avgusta 2007. godine, 11. aprila, 14. maja i 1. avgusta 2008. godine, 26. januara i 7. decembra 2009. godine, 6. juna i 30. avgusta 2010. godine, 17. juna, 7. septembra i 20. decembra 2011. godine, 26. aprila, 30. jula i 28. avgusta 2012. godine i 15. januara 2013. godine).

29. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža, a što proizilazi i iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu 11. februara 2013. godine dostavio Osnovni sud, da se taj sud nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, već je samo opisao hronologiju postupanja u navedenom predmetu, te naveo da je početkom 2013. godine imao ukupno 40.563 nerješenih izvršnih predmeta s tendencijom povećanja tokom 2013. godine i samo dva sudska izvršitelja i bez ikakve mogućnosti da angažuje dodatne sudije i sudske izvršitelje za prevazilaženje problema prevelikog broja nezavršenih izvršnih predmeta. Takođe, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije dostavio odgovor na traženje Ustavnog suda od 29. oktobra 2013. godine i 9. januara 2014. godine, odnosno nije izvijestio Ustavni sud da li je postupak pred tim sudom okončan, niti je ponudio razloge koji bi opravdali dužinu postupka. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud naglašava da navodi Osnovnog suda istaknuti u odgovoru na apelaciju od 11. februara 2013. godine (veliki broj predmeta u radu i nedovoljan broj sudija), ne mogu da budu opravdanje za dužinu izvršnog postupka. Osnovni sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta i mali broj sudija ne može da bude opravdanje za nerješavanje konkretnog predmeta u tako dugom periodu zbog čega dužina postupka može u cjelosti da se pripiše propustu Osnovnog suda da djelotvorno kontroliše izvršni postupak.

30. Takođe, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64 Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Osnovni sud obavijestio apelante da nije moguće da provede odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog da se obustavi izvršenje. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.

31. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno da se upušta u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period od 15 godina i pet mjeseci u kom nije okončan izvršni postupak ne može da se smatra razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.

32. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

35. S obzirom na to da ovaj postupak traje preko 15 godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, da se solidarno isplati ukupan iznos od 4.500,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ostali navodi

36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se posebno razmatraju navodi apelanata u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada izvršni postupak po prijedlogu apelanata za izvršenje pravosnažne presude traje duže od 15 godina i još uvijek nije okončan iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu dužina postupka u cijelosti može da se stavi na teret redovnim sudovima.

38. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4818/10 (J. M. i R. M.) | Sudska praksa | Aktio