Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3201/10 (Š. P. i H. P.)
Odluka donesena 27. 02. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
- Građanski postupak
- Protek roka
- Nekretnina
- Ugovor o poklonu
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3201/10
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3201/10, rješavajući apelaciju Š. P. i H. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Š. P. i H. P.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku:
- u izvršnom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 I 001212 09 I, koji je okončan donošenjem Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine, te
- u postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 P 004956 06 P, koji se trenutno nalazi po žalbi pred Kantonalnim sudom u Bihaću.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da hitno odluči o žalbi izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 004956 06 P od 26. decembra 2012. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Š. P. i H. P., u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Odbija se kao neosnovana apelacija Š. P. i H. P. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine i rješenjā Općinskog suda u Velikoj Kladuši br. 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine i 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine, u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. P. podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj I-1148/03 koji je okončan provođenjem izvršne radnje 22. decembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Š. P. i H. P. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Velike Kladuše, koje zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijeli su 26. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupaka u predmetima Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. I-1148/03, 23 0 I 001212 09 I i 23 0 P 004956 06 P. Apelanti su 19. oktobra 2011. godine podnijeli dopunu apelacije protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine i rješenjā Općinskog suda br. 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine i 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 18. aprila 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju i dopunu apelacije od 19. oktobra 2011. godine. Od Općinskog suda i Kantonalnog suda je zatraženo 14. novembra i 3. decembra 2013. godine da dostave Ustavnom sudu na uvid spise br. I-1148/03, 23 0 I 001212 09 I i 23 0 P 004956 06 P.
3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i M. M. zatraženo je 21. januara 2014. godine da dostave odgovore na dopunu apelacije od 19. oktobra 2011. godine.
4. Općinski sud je 30. aprila 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju i dopunu apelacije. Općinski sud i Kantonalni sud su 29. novembra i 5. decembra 2013. godine dostavili predmetne spise. Kantonalni sud je 31. januara 2014. godine dostavio odgovor na dopunu apelacije, dok M. M. nije dostavio odgovor na dopunu apelacije u roku koji je istekao 4. februara 2014. godine.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda na apelaciju dostavljen je apelantima 7. maja 2012. godine, dok je odgovor Kantonalnog suda na dopunu apelacije dostavljen apelantima 5. februara 2014. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Izvršni postupak u predmetu broj I-1148/03
7. Apelanti i M. P. i S. P. podnijeli su tužbu Općinskom sudu protiv tuženog M. M. radi naknade štete.
8. Općinski sud je donio Rješenje o privremenoj mjeri broj P-90/00 od 13. jula 2001. godine kojim je naložio tuženom M. M. da apelantu H. P. i tužiteljima M. P. i S. P. plaća na ime naknade za gubitak izdržavanja mjesečno po 100,00 KM počev od dana podnošenja prijedloga za određivanje privremene mjere, tj. od 26. juna 2000. godine pa dok za to budu postojali uslovi.
9. Apelant i M. P. i S. P. (u daljnjem tekstu: ostali tražioci izvršenja) su 19. jula 2001. godine podnijeli prijedlog za izvršenje, na osnovu Rješenja o privremenoj mjeri broj P-90/00 od 13. jula 2001. godine, predlažući izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika M. M.
10. Općinski sud je, postupajući po navedenom prijedlogu, donio Rješenje o izvršenju broj I- 341/01 od 23. jula 2001. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
11. Apelant i ostali tražioci izvršenja su 29. avgusta 2005. godine uredili prijedlog za izvršenje, predlažući izvršenje na ½ izvršenikovih nekretnina upisanih u zk. ul. broj 2121 i p.l. broj 1753/02 sve k.o. Velika Kladuša, i to zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom i namirenjem iz iznosa dobijenog prodajom predmetnih nekretnina.
12. Općinski sud je, postupajući po navedenom prijedlogu za izvršenje, donio Rješenje o izvršenju broj I-1148/03 od 29. avgusta 2005. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
13. Općinski sud je odredio zabilježbu rješenja o izvršenju u C listu zk. ul. broj 220 k.o. Velika Kladuša (raniji zk. ul. broj 2121 k.o. Velika Kladuša).
14. Odlučujući o prigovoru izvršenika protiv rješenja o izvršenju, Općinski sud je donio Rješenje broj I-1148/03 od 16. novembra 2005. godine kojim je djelimično usvojio prigovor izvršenika u odnosu na dio glavnog duga u iznos od 6.100,00 KM, te u tom dijelu izvršenje obustavio i ukinuo sve provedene radnje, dok je u odnosu na dio glavnog duga u visini od 11.300,00 KM i u odnosu na naplatu troškova izvršnog postupka prigovor izvršenika odbio kao neosnovan.
15. Izvršenik je 22. decembra 2005. godine, putem Općinskog suda, isplatio apelantu i ostalim tražiocima izvršenja iznos od 11.300,00 KM (na ime glavnog duga) i 2.232,00 KM (na ime troškova izvršnog postupka).
16. Općinski sud je donio Zaključak broj I-1148/03 od 22. decembra 2005. godine kojim je određeno brisanje zabilježbe rješenja o izvršenja u C listu zk. ul. broj 220 k.o. Velika Kladuša (raniji zk. ul. broj 2121 k.o. Velika Kladuša).
17. Općinski sud je dnevnom naredbom od 30. decembra 2005. godine naložio da se predmetni spis arhivira.
Izvršni postupak u predmetu broj 23 0 I 001212 09 I
18. Presudom Općinskog suda broj P-90/00 od 11. februara 2004. godine obavezan je tuženi M. M. da isplati apelantima i ostalim tužiteljima na ime naknade štete za duševne bolove iznose od po 15.000,00 KM, na ime gubitka izdržavanja apelantu H. P. i ostalim tužiteljima mjesečno iznose od po 150,00 KM počev od 10. marta 2000. godine, i to M. P. do sticanja punoljetstva tj. 15. avgusta 2001. godine, S. P. do sticanja punoljetstva, tj. 17. jula 2003. godine i apelantu H. P., koji je učenik, ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi, te da apelantima i ostalim tužiteljima na ime naknade za troškove sahrane i prevoza isplati iznos od 2.000,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova postupka.
19. Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž-471/04 od 2. februara 2006. godine kojom je žalbu djelimično uvažio, pa je prvostepenu presudu preinačio u dosuđujućem dijelu (na način pobliže opisan u izreci presude).
20. Vrhovni sud je, odlučujući o revizijama stranaka protiv drugostepene presude, donio Presudu broj 070-0-Rev-06-001411 od 6. decembra 2007. godine kojom je reviziju tuženog odbio, dok je reviziju apelanata i ostalih tužitelja uvažio i drugostepenu presudu preinačio tako što je žalbu tuženog protiv prvostepene presude odbio i prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu potvrdio.
21. Apelanti su 10. marta 2006. godine podnijeli Općinskom sudu prijedlog za izvršenje, na osnovu presuda Općinskog suda i Kantonalnog suda, predlažući izvršenje na nekretninama izvršenika M. M. upisanim u zk. ul. broj 2121 i p.l. broj 1753/02 sve k.o. Velika Kladuša, i to zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom i namirenjem iz iznosa dobijenog prodajom predmetnih nekretnina.
22. Općinski sud je, postupajući po navedenom prijedlogu, donio Rješenje o izvršenju broj 023- 0 I-06-000 094 od 7. jula 2006. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
23. Općinski sud je donio Zaključak broj 023-0 I-06-000 094 od 10. jula 2006. godine kojim je određena zabilježba rješenja o izvršenju u C listu zk. ul. broj 2121 k.o. Velika Kladuša.
24. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je 25. jula 2006. godine podnio prigovor.
25. Općinski sud je zaključkom od 29. avgusta 2006. godine zatražio od apelanata da dostave izvod iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu kao dokaz da je nekretnina izvršenikovo vlasništvo.
26. Apelanti su 5. septembra 2006. godine dostavili odgovor na prigovor, te obavijestili sud da je na spornim nekretninama izvršena promjena vlasništva, tj. da je izvršenik te nekretnine poklonio supruzi Z. M. i sinu A. M., te da slijedom toga proširuju prijedlog za izvršenje protiv tih lica.
27. Apelanti su u toku 2007. godine podnosili urgencije za rješavanje te pravne stvari.
28. Odlučujući o prigovoru izvršenika protiv rješenja o izvršenju, Općinski sud je donio Rješenje broj 023-0 I-06-000 094 od 25. juna 2008. godine kojim je usvojio prigovor i ukinuo sve provedene radnje.
29. Odlučujući o žalbi apelanata protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 001-0-Gž-08-001 152 od 16. januara 2009. godine kojim je žalbu uvažio, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
30. Apelanti su 6. oktobra 2010. godine uredili prijedlog za izvršenje tako što su predložili izvršenje na nekretninama izvršenika, Z. M. i A. M. (tj. na nekretninama upisanim u zk. ul. broj 220 i p.l. broj 1753 sve k.o. Velika Kladuša) i to zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama, prodajom i namirenjem iz iznosa dobijenog prodajom predmetnih nekretnina.
31. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine usvojen je prigovor izvršenika izjavljen protiv Rješenja o izvršenju tog suda broj 023-0 I-06-000 094 od 7. jula 2006. godine, obustavljen je postupak u izvršnoj stvari i ukinute sve provedene radnje. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je zaključkom od 10. januara 2011. godine vratio prijedlog za izvršenje apelantima radi ispravke i dopune, odnosno da dostave dokaz o vlasništvu izvršenika na nekretnini koja je predmet izvršenja ili da, u suprotnom, u roku od 15 dana predlože drugi predmet i sredstvo izvršenja. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da su apelanti ostali u cjelosti kod prijedloga za izvršenje, da su istakli da je Rješenjem o izvršenju tog suda broj I- 1148/03 određena zabilježba izvršenja na nekretninama izvršenika, te budući da je izvršenik u vrijeme postojanja te zabilježbe poklonio sporne nekretnine supruzi Z. M. i sinu A. M., da je osnovano traženje izvršenja na tim nekretninama u smislu odredaba člana 72. st. 2. i 3. ZIP-a. Međutim, Općinski sud je ukazao da je taj sud donio Rješenje o izvršenju broj I-1148/03 od 29. avgusta 2005. godine, na osnovu Rješenja o privremenoj mjeri broj P-90/00 od 13. jula 2001. godine, da je u tom izvršnom postupku izvršenik 22. decembra 2005. godine isplatio apelantima ukupan dug sa sporednim potraživanjima, te da je zaključkom tog suda od 22. decembra 2005. godine naloženo brisanje zabilježbe izvršenja u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama. Također, Općinski sud je ukazao da je prijedlog za izvršenje u predmetnoj pravnoj stvari podnesen 10. marta 2006. godine, dakle, nakon brisanja zabilježbe izvršenja u ranijem predmetu. Općinski sud je zaključio da promjena vlasništva na predmetnim nekretninama utiče na izvršni postupak, budući da nekretnine koje su određene kao predmet izvršenja u ovom postupku nisu bile u vlasništvu izvršenika u trenutku podnošenja prijedloga za izvršenje. S obzirom na to, Općinski sud je zaključio da se izvršenje ne može provesti na predloženim nekretninama, te je odlučio kao u izreci rješenja shodno odredbama člana 49. i 63. st. 3. i 4. ZIP-a.
32. Općinski sud je donio Rješenje broj 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine kojim je odbacio prijedlog za izvršenje apelanata podnesen 6. oktobra 2010. godine protiv Z. M. i A. M. kao izvršenika. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da su apelanti podneskom od 6. oktobra 2010. godine uredili prijedlog za izvršenje tako što su pored izvršenika M. M., kao izvršenike u predmetnom izvršnom postupku, označili Z. M. i A. M.. Naime, Općinski sud je ukazao da su apelanti u tom prijedlogu istakli da je izvršenik predmetne nekretnine, na kojima je predloženo izvršenje, poklonio supruzi Z. M. i sinu A. M., te u prilogu prijedloga dostavili ugovore o poklonu br. Ov. 4197/05 od 22. septembra 2005. godine i Ov. 5249/05 od 20. decembra 2005. godine, kao i zk. ul. broj 220 i p.l. broj 1753/03 k.o. Velika Kladuša iz kojih je vidljivo da su navedena lica upisani kao suvlasnici i suposjednici predmetnih nekretnina. Općinski sud je naveo da je zaključkom od 10. januara 2011. godine vratio prijedlog za izvršenje apelantima radi ispravke i dopune, odnosno da u smislu odredaba člana 30. stav 2. ZIP-a dostave javnu ili po zakonu ovjerenu privatnu ispravu iz koje proizlazi da su Z. M. i A. M. preuzeli dug iz izvršne isprave ili da su taj dug po zakonu obavezni izmiriti. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da apelanti nisu postupili u skladu sa zaključkom suda od 10. januara 2011. godine, tj. nisu dostavili sudu javnu ili po zakonu ovjerenu privatnu ispravu kojom dokazuju da su treća lica, koja nisu obavezana izvršnom ispravom na isplatu novčanog potraživanja, preuzela dug iz izvršne isprave ili da su po zakonu obavezni izmiriti dug. Općinski sud je dalje naveo da su apelanti na ročištu za raspravljanje o izvršenikovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju istakli da je Rješenjem o izvršenju broj I-1148/03 određena zabilježba izvršenja na predmetnim nekretninama, te budući da je izvršenik u vrijeme postojanja te zabilježbe poklonio te nekretnine supruzi Z. M. i sinu A. M. da je osnovano traženje izvršenja na tim nekretninama u smislu odredaba člana 72. st. 2. i 3. ZIP-a. Međutim, Općinski sud je naveo da je prijedlog za izvršenje u toj pravnoj stvari podnesen 10. marta 2006. godine, a da je brisanje zabilježbe rješenja o izvršenju u drugom izvršnom predmetu po drugoj izvršnoj ispravi (rješenje o privremenoj mjeri) broj I-1148/03 određeno zaključkom tog suda od 22. decembra 2005. godine. Također, Općinski sud je naveo da je prenos vlasništva na tim nekretninama izvršen 22. septembra i 20. decembra 2005. godine, a da je zabilježba rješenja o izvršenju u toj izvršnoj stvari određena zaključkom od 10. jula 2006. godine. Općinski sud je ukazao da iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe člana 72. st. 2. i 3. ZIP-a, na koje su se apelanti pozvali, budući da je promjena vlasništva na predmetnim nekretninama izvršena prije zabilježbe rješenja o izvršenju. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja shodno odredbama člana 21. i člana 39. stav 6. ZIP-a u vezi s članom 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
33. Odlučujući o žalbama apelanata protiv rješenjā br. 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine (kojim je usvojen prigovor izvršenika protiv rješenja o izvršenju) i 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine (kojim je odbačen prijedlog apelanata za izvršenje protiv Z.M. i A.M.), Kantonalni sud je donio Rješenje broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine kojim su žalbe odbijene i navedena rješenja potvrđena, dok je dopunu žalbe apelanata od 27. aprila 2011. godine odbacio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ponovio navode iz obrazloženja pobijanih rješenja, te zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odlučio kao u izrekama pobijanih rješenja.
Parnični postupak u predmetu broj 23 0 P 004956 06 P
34. Apelanti su 28. septembra 2006. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženih M. M., Z. M. i A. M. radi utvrđivanja pravne nevažnosti ugovora o poklonu nekretnina.
35. Općinski sud je 2. februara 2008. godine dostavio tužbu tuženim na odgovor.
36. Apelanti su 4. jula i 5. decembra 2008. godine podnijeli urgencije za rješavanje predmetne pravne stvari.
37. Općinski sud je 25. juna, 17. avgusta, 21. septembra i 2. novembra 2012. godine održao pripremno ročište, te 3. decembra 2012. godine ročište za glavnu raspravu.
38. Presudom Općinskog suda broj 23 0 P 004956 06 P od 26. decembra 2012. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi pravna nevažnost ugovorā o poklonu nekretnina i pokretnih stvari (pobliže navedenih u izreci presude) koji su zaključeni između M. M. kao poklonodavca i Z. M. i A. M. kao poklonoprimaca od 22. septembra i 20. decembra 2005. godine, koji su ovjereni pod br. Ov. 4197/05 i OV. 5249/05.
39. Apelanti su 5. januara 2013. godine izjavili žalbu protiv navedene presude, te ujedno zatražili izuzeće svih sudija Kantonalnog suda.
40. Kantonalni sud je Rješenjem broj 001-0-SU-13-001520 od 4. decembra 2013. godine odbio kao neosnovan zahtjev apelanata za izuzeće svih sudija tog suda.
41. Prema stanju spisa, postupak je u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
42. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka u predmetima Općinskog suda br. I-1148/03, 23 0 I 001212 09 I i 23 0 P 004956 06 P povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s spredmetom I-1148/03, apelanti navode da je Općinski sud donio zaključak od 22. decembra 2005. godine kojim je određeno brisanje zabilježbe rješenja o izvršenju u zk. ul. broj 2121 k.o. Velika Kladuša, koji nije dostavio apelantima, da je u to vrijeme bilo neplaćenog iznosa naknade gubitka izdržavanja za H. P., te da do dana podnošenja apelacije Općinski sud nije nastavio postupak u predmetu I-1148/03. Apelanti dalje navode da je prijedlog za izvršenje u predmetu broj 023-0 I-06-000 094 (novi broj 23 0 I 001212 09 I) podnesen 10. marta 2006. godine, te da, do dana podnošenja apelacije, nije okončan. Također, apelanti navode da su 28. septembra 2006. godine podnijeli tužbu radi utvrđivanja pravne nevažnosti ugovora o poklonu, a da Općinski sud, do dana podnošenja apelacije, nije zakazao ročište u tom predmetu. S obzirom na navedeno, apelanti traže da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da u što kraćem roku okonča predmetne izvršne postupke i da uzme u rad predmet 23 0 P 004956 06 P. Također, apelanti traže naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, i to apelant H. P. zbog dužine trajanja izvršnih postupka i parničnog postupka, a apelantica Š. P. zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 023-0 I-06-000 094 (novi broj 23 0 I 001212 09 I) i parničnog postupka u predmetu broj 23 0 P 004956 06 P.
43. Apelanti su 19. oktobra 2011. godine dopunili apelaciju tako što osporili Rješenje Kantonalnog suda broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine i Rješenje Općinskog suda br. 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine i 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine. Apelanti smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, proizvoljno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili odredbe člana 72. ZIP-a, čime im je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelanti navode da je Kantonalni sud odbacio dopunu žalbe, a da u obrazloženju nije naveo sadržinu te dopune žalbe (koja se odnosila na pravosnažnu sudsku presudu kojom je M. M. proglašen krivim za krivično djelo prevare povjerioca), a koju apelanti nisu mogli dostaviti ranije, budući da im je dostavljena nakon proteka roka za podnošenje žalbe.
44. U dopuni apelacije od 19. jula 2013. godine apelanti su naveli da je Općinski sud u predmetu broj 23 0 P 004956 06 P donio presudu 26. decembra 2012. godine, te da je stoga suvišan prijedlog apelanata da se naloži prvostepenom sudu da uzme predmet u rad.
b) Odgovor na apelaciju
45. Općinski sud je naveo da je izvršni postupak u predmetu I-1148/03 okončan naplatom cjelokupnog dospjelog potraživanja na blagajni suda u gotovom novcu od izvršenika u iznosu od 11.300,00 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 2.232,80 KM, te da je naplaćeni iznos predat apelantima. Općinski sud je dalje naveo da je u predmetu broj 23 0 I 001212 09 I, postupajući po prijedlogu apelanata, donio rješenje o izvršenju kojim je dozvolio predloženo izvršenje i to na osnovu dokaza koje su apelanti priložili uz prijedlog za izvršenje, tj. na osnovu zemljišnoknjižnog izvatka u kojem nije bila upisana promjena prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Međutim, Općinski sud je ukazao da je, odlučujući o prigovoru izvršenika, ispravio navedenu grešku tako što je usvojio prigovor i obustavio izvršenje, budući da M. M. nije vlasnik predmetnih nekretnina. Pri tome, Općinski sud je naveo da je odredbama člana 70. stav 1. ZIP-a propisano da je tražilac izvršenja uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao vlasništvo izvršenika, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Također, Općinski sud je naveo je tužba u predmetu 23 0 P 004956 06 P podnesena 28. septembra 2006. godine, da je predmet uzet u rad, ali da, do dana podnošenja apelacije, nije okončan zbog velikog broja predmeta, a nedovoljnog broja sudija u tom sudu.
46. U odgovoru na dopunu apelacije, Kantonalni sud je naveo da ostaje pri razlozima navedenim u osporenom rješenju tog suda.
V. Relevantni propisi
47. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 74/11)) relevantne odredbe glase:
Član 5. stav 1.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 8. stav 3.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 30. stav 2.
(2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Član 49.
(1) Rješenje o prigovoru donosi sudija.
(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.
(3) Ako usvoji prigovor sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cjelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje.
Član 63. st. 3. i 4.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 72. st. 1, 2. i 3.
(1) Čim donese rješenje o izvršenju sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba izvršenja.
(2) Tom zabilježbom tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisane zabilježbe izvršenja stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužno je trpiti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tom zabilježbom.
(3) Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.
VI. Dopustivost
48. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
49. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu Općinskog suda broj I-1148/03
50. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj I-1148/03, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
(4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
51. U vezi s apelacionim navodima koji se odnose na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj I-1148/03, pokrenutog radi izvršenja rješenja o privremenoj mjeri, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz apelacionih navoda, da se na dužinu trajanja tog postupka žali samo apelant H.B., o čijim pravima se i odlučivalo u tom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da iz činjeničnog stanja tog predmeta proizlazi da je izvršenik 22. decembra 2005. godine isplatio apelantu i ostalim tražiocima izvršenja na ime glavnog duga iznos od 11.300,00 KM i na ime troškova izvršnog postupka iznos od 2.232,00 KM u skladu s Rješenjem Općinskog suda broj I- 1148/03 od 16. novembra 2005. godine. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 64. ZIP-a propisano, između ostalog, da se postupak izvršenja smatra završenim provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava. Ustavni sud ukazuje da iz navedenog proizlazi da je postupak izvršenja završen u toku 2005. godine, a da apelant, kako to jasno proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije ni tvrdio suprotno u postupku pred Općinskim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da je apelaciju, koja je podnesena 26. jula 2010. godine, u dijelu u kojem apelant H. P. osporava dužinu predmetnog izvršnog postupka, podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
52. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 23 0 I 001212 09 I i u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine
53. U vezi s navodima apelanata koji se odnose na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 23 0 I 001212 09 I, Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje da je postupak u međuvremenu okončan, ali da je nezavisno od toga apelacija, u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. U pogledu osporenog Rješenja Kantonalnog suda broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine, Ustavni sud ukazuje da protiv navedenog rješenja nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, navedeno rješenje apelanti su osporili dopunom apelacije od 19. oktobra 2011. godine tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
54. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 23 0 P 004956 06 P
55. U vezi s navodima apelanata koji se odnose na dužinu trajanja parničnog postupka u predmetu 23 0 P 004956 06 P, Ustavni sud ponavlja da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav
3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
56. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
57. Apelanti pobijaju Rješenje Kantonalnog suda i rješenjā Općinskog suda, koja su donesena u izvršnom postupku, tvrdeći da im je tim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupaka u predmetima Općinskog suda br. 23 0 I 001212 09 I i 23 0 P 004956 06 P povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
58. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
59. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] U odnosu na utvrđeno činjenično stanje i primjenu prava
60. Apelanti smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih rješenja u izvršnom postupku broj 23 0 I 001212 09 I, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne odredbe ZIP-a, što je za posljedicu imalo kršenje njihovog prava na pravično suđenje. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
61. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine potvrđena rješenjā Općinskog suda br. 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine (kojim je usvojen prigovor izvršenika M. M. izjavljen protiv rješenja o izvršenju, te slijedom toga obustavljeno izvršenje i ukinute provedene radnje) i 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine (kojim je odbačen prijedlog apelanta za izvršenje podnesen protiv Z.M. i A.M). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud, odlučujući o prigovoru izvršenika protiv rješenja o izvršenju, u obrazloženju svoje odluke dao detalje i jasne razloge u pogledu nemogućnosti provođenja izvršnog rješenja o izvršenju na predmetnim nekretninama, koje razloge je kao pravilne prihvatio i drugostepeni sud. Naime, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud jasno ukazao da izvršenik nije vlasnik, odnosno da nije bio vlasnik nekretnina na kojima je predloženo izvršenje, a da apelanti nisu predložili drugi predmet izvršenja radi namirenja svog potraživanja, slijedom čega je odlučio kao u izreci rješenja shodno odredbama člana 63. st. 3. i 4. ZIP-a. Dovodeći u vezu odredbe člana 63. st. 3. i 4. ZIP-a (kojima je regulisano da će se izvršenje obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti, a tražioci izvršenja ne predlože novi predmet izvršenja) s odlučenjem redovnih sudova, te obrazloženjem koje su dali u vezi s tim, Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Također, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud, odlučujući o prijedlogu apelanata za izvršenje protiv Z. M. i A. M., odbacio predmetni prijedlog za izvršenje, uz obrazloženje da apelanti nisu dostavili sudu javnu ili po zakonu ovjerenu privatnu ispravu kojom dokazuju da su ta lica preuzela dug iz izvršne isprave ili da su po zakonu obavezni izmiriti dug u smislu odredaba člana 30. stav 2. ZIP-a. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje odluke jasno ukazao da su Z. M. i A. M. stekli pravo vlasništva na tim nekretninama prije zabilježbe rješenja o izvršenju u predmetnoj izvršnoj stvari, te da stoga nema mjesta primjeni odredaba člana 72. st. 2. i 3. ZIP-a (prema kojima tražilac izvršenja zablježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti, bez obzira na promjenu vlasnika nepokretnosti). Dovodeći u vezu navedene zakonske odredbe s odlučenjem redovnih sudova, te obrazloženjem koje su dali u vezi s tim, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi ništa što bi ukazalo na proizvoljno postupanje redovnih sudova u tom pogledu.
62. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, te u vezi s tim primjenom relevantnih odredaba ZIP-a, te da su na taj način ispoštovali garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u ovom dijelu, neosnovani.
U odnosu na "suđenje u razumnom roku"
63. Apelanti, također, smatraju da im je zbog dužine trajanja postupaka u predmetima Općinskog suda br. 23 0 I 001212 09 I (izvršni postupak) i 23 0 P 004956 06 P (parnični postupak) povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
64. U vezi s tim Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
65. U pogledu izvršnog postupka u predmetu broj 23 0 I 001212 09 I, Ustavni sud zapaža da su apelanti 10. marta 2006. godine podnijeli prijedlog za izvršenje Općinskom sudu, te da je izvršni postupak okončan donošenjem Rješenja Kantonalnog suda broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine. Međutim, u konkretnom slučaju apelanti su se žalili samo na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom, tako da će Ustavni sud, pridržavajući se apelacionih navoda kojim je vezan u smislu člana 32. Pravila Ustavnog suda, ispitati dužinu trajanja postupka od pokretanja tog postupka pred Općinskim sudom pa do donošenja rješenja tog suda (od 31. marta 2011. godine). Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od oko pet godina. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, u toku 2006. godine preduzeo određene procesne radnje u cilju vođenja predmetnog izvršnog postupka. Međutim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u toku 2007. godine nije preduzeo nijednu procesnu radnju, iako su apelanti u tom periodu nekoliko puta tražili od suda da uzme predmet u rad, te da ni u nastavku postupka nije preduzimao radnje u kontinuitetu, kako to jasno proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim (član 5. stav 1. ZIP-a), što je zahtijevalo dodatnu ažurnost suda u tom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka pred Općinskim sudom suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da Općinski sud nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje postupka pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da su apelanti na bilo koji način doprinijeli dužini trajanja postupka.
66. U pogledu parničnog postupka u predmetu broj 23 0 P 004956 06 P, Ustavni sud zapaža da su apelanti 28. septembra 2006. godine pokrenuli parnični postupak, te da taj postupak još u toku (trenutno se postupak vodi pred Kantonalnim sudom po žalbi apelanata protiv prvostepene presude). Međutim, u konkretnom slučaju apelanti su se žalili samo na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom, tražeći od Ustavnog suda da "naloži Općinskom sudu da uzme u rad predmet 23 0 P 004956 06 P", od prijedloga su apelanti odustali u dopuni apelacije. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, pridržavajući se apelacionih navoda kojim je vezan u smislu člana 32. Pravila Ustavnog suda, ispitati dužinu trajanja postupka od njegovog pokretanja pred Općinskim sudom pa do donošenja prvostepene presude (od 26. decembra 2012. godine). Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine ovog postupka je period od oko šest godina. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, povodom podnesene tužbe apelanata od 28. septembra 2006. godine, prvu procesnu radnju preduzeo 2. februara 2008. godine, dakle nakon jedne godine i četiri mjeseci. Ustavni sud zapaža da Općinski sud, nakon toga, u periodu preko četiri godine, koliko je proteklo do održanog pripremnog ročišta, nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja postupka. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju, kao razloge za nepostupanje u ovom postupku, naveo veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija u tom sudu. Međutim, Ustavni sud je u već ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupaka. Stoga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je ponudio Općinski sud nikako ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakvu neaktivnost Općinskog suda, odnosno za ukupno trajanje postupka pred tim sudom u periodu od preko šest godina (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 3315/09 od 9. novembra 2011. godine i AP 3079/09 od 26. januara 2012. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S druge strane, Ustavni sud zapaža da su apelanti podnosili urgencije Općinskom sudu s ciljem da ubrzaju postupak, te da svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja postupka.
67. Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje da se predmet trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom po žalbi apelanata protiv prvostepene presude. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se apelanti nisu žalili na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom. Međutim, nezavisno od toga Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti na slučaj apelanata (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 42), smatra svrsishodnim da naloži Kantonalnom sudu da hitno odluči o žalbi apelanata izjavljenoj protiv prvostepene presude, a sve s ciljem što potpunije zaštite prava apelanata. Naime, utvrđeno je kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje.
68. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina izvršnog postupka i parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
69. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
70. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 23 0 I 001212 09 I, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da je postupak trajao pet godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantima trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, ukupan iznose od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
71. S druge strane, u pogledu zahtjeva apelanata za naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka broj 23 0 P 004956 06 P, Ustavni sud zapaža da su apelanti, nakon podnošenja apelacije, obavijestili Ustavni sud da je Općinski sud donio prvostepenu presudu, te da je stoga suvišan njihov prvobitno podneseni prijedlog da se naloži tom sudu da uzme predmet u rad. S obzirom da je, dakle, Općinski sud u međuvremenu uzeo predmet u rad i donio prvostepenu presudu, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju za apelante dovoljna satisfakcija činjenica da je utvrđena povreda njihovog prava na pravično suđenje i što je dat nalog Kantonalnom sudu da hitno odluči o žalbi apelanata izjavljenoj protiv prvostepene presude.
Pravo na imovinu
72. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima donesenim u izvršnom postupku povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se navodi apelanata o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni relevantnih odredaba ZIP-a, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
73. Apelanti, također, smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka i parničnog postupka povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, tako da Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno u ovom dijelu ispitivati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
74. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer je izvršni postupak, koji je hitne prirode, pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši trajao pet godina, odnosno parnični postupka pred tim sudom je trajao šest godina, a, pri tome, taj sud nije ponudio valjane razloge koji bi mogli opravdati ovako dugo trajanje postupaka pred tim sudom.
75. Međutim, Ustavni sud zaključuje da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanje, te u vezi s tim primjenom relevantnih odredaba ZIP-a, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
76. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 4., člana 61. st. 1., 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
77. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić