Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1394/12 (P. B.)
Odluka donesena 27. 02. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1394/12
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1394/12, rješavajući apelaciju Paše Bajrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Paše Bajrića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Cazinu pod brojem I-134/02.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj I-134/02, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Paši Bajriću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 3.600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Pašo Bajrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Mirsad Seferagić, advokat iz Cazina, podnio je 16. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj I-134/02. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 25. aprila 2012. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor 17. maja 2012. godine, a Kantonalni sud 7. maja 2012. godine.
4. Od Općinskog suda je ponovo, 4. oktobra 2013. godine, zatražen odgovor na apelaciju, međutim, Općinski sud nije postupio po traženju Ustavnog suda.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 24. maja 2012. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 7. februara 2002. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje, na osnovu sudske nagodbe zaključene u Općinskom sudu pod brojem P:101/98, kojom se izvršenik Rasim Vukalić (u daljnjem tekstu: izvršenik) obavezao apelantu isplatiti iznos od 5.000,00 KM na ime glavnog duga, te iznos od 300,00 KM na ime troškova postupka, najkasnije do 31. decembra 2001. godine. Apelant je predložio da Općinski sud donese rješenje kojim se određuje izvršenje, utvrđenjem vrijednosti, pljenidbom i prodajom izvršenikovih nekretnina upisanih u PL. br. 1519 k.o. Stijena, naročito parcele k.č. br. 3452/3 njiva „Bašča“ u površini od 1824 m , te isplatom apelantu, do konačnog namirenja apelantovog potraživanja.
8. Zaključkom Općinskog suda broj I-134/02 od 15. maja 2002. godine apelantu je naloženo da dopuni prijedlog za izvršenje tačnim podacima iz zemljišne knjige. Apelant je postupio po nalogu suda 23. maja 2002. godine.
9. Apelant je, preko punomoćnika, 5. juna 2002. godine podnio novi prijedlog za izvršenje u kojem su naznačene tačne oznake izvršenikovih nekretnina po novom i starom katastarskom stanju, a čija se prodaja traži radi namirenja apelantovog potraživanja.
10. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-134/02 od 12. juna 2002. godine odredio predloženo izvršenje.
11. Općinski sud je dopisom od 19. juna 2002. godine pozvao apelanta da uplati sudsku taksu u iznosu od 160,00 KM. Apelant je postupio po nalogu suda 5. jula 2002. godine.
12. Izvršenik je 12. augusta 2002. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, na koji je apelant 5. septembra 2002. godine dostavio odgovor Općinskom sudu.
13. Općinski sud je Rješenjem broj I-134/02 od 6. marta 2003. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor.
14. Iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud 10. juna 2003. godine održao ročište za određivanje vrijednosti nekretnina koje su predmet izvršenja, te je ročište na licu mjesta održano 23. juna 2003. godine, nakon čega je donio Rješenje broj I-134/02 od 28. augusta 2003. godine kojim je utvrdio da je vrijednost predmetnih nekretnina 23.690,00 KM.
15. Iz stanja spisa, također, proizilazi da je Općinski sud Rješenjem broj I-134/02 od 28. augusta 2003. godine izvršenikovu žalbu, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda od 6. marta 2003. godine, odbacio kao neblagovremenu.
16. Apelant je podnescima od 10. decembra 2007. godine i 1. augusta 2008. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da se predmet uzme u rad, odnosno da se nastavi sa započetim izvršenjem prodajom izvršenikovih nekretnina i namirenjem apelanta, jer su obavljene sve procesne pretpostavke za prodaju.
17. Odlučujući o izvršenikovim žalbama izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda od 28. augusta 2003. godine (rješenja kojima je izvršenikova žalba odbačena kao neblagovremena i rješenja kojim je utvrđena vrijednost nekretnina), Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonali sud) je donio Rješenje broj Gž-189/04 od 11. januara 2010. godine kojim su žalbe odbijene kao neosnovane i prvostepena rješenja potvrđena.
18. Apelant je podnescima od 29. juna i 8. oktobra 2010. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da se predmet uzme u rad.
19. Apelant je podnescima od 19. januara i 15. jula 2011. godine urgirao kod predsjednika Općinskog suda tražeći da preduzme potrebne pravne radnje kako bi se predmet broj I-134/02 okončao.
20. Iz odgovora na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud 17. maja 2012. godine, proizilazi da je predmetni spis u radu, te da se očekuje njegovo okončanje. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupanja u predmetu, te istaknuo da su Općinski sud i Kantonalni sud prekoračili razumne rokove trajanja postupka. Apelant je predložio da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da predmet odmah ili u razumnom roku uzme u rad i okonča. Osim toga, apelant potražuje naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
22. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je Rješenjem o izvršenju pod brojem I- 134/02 od 12. juna 2002. godine usvojeno predloženo izvršenje, te da nakon odluke Kantonalnog suda u Bihaću po žalbi broj Gž-189/04 od 11. januara 2010. godine po predmetu nije postupano do 25. augusta 2011. godine od kada je predmetni spis u radu te očekujemo njegovo okončanje.
23. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je donio odluku u predmetu Gž-189/04 kojom je izvršenikovu žalbu odbio, a prvostepeno rješenje potvrdio. Kantonalni sud je predložio da Ustavni sud donese odluku na osnovu stanja u spisu.
V.Relevantni propisi
24. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
25. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
27. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
28. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje sudske nagodbe, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
30. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
33. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
34. Ustavni sud zapaža da je apelant 7. februara 2002. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od 12 godina.
Analiza dužine trajanja postupka
35. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na njegovu dužinu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelant urgirao hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 10. decembra 2007. godine, 1. augusta 2008. godine, 29. juna i 8. oktobra 2010. godine i 19. januara i 15. jula 2011. godine).
36. Analizirajući postupak Ustavni sud kao prvo primjećuje da on ukupno traje 12 godina, što je samo po sebi neprihvatljivo dug period. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud nakon četiri mjeseca odredio predloženo izvršenje (12. juna 2002. godine), te da je nakon izjavljenog prigovora odlučio o njemu svojim rješenjem nakon šest mjeseci (6. marta 2003. godine), te da je donio rješenje kojim je odredio vrijednost nekretnina i rješenje kojim je odbacio izvršenikovu žalbu protiv rješenja od 6. marta 2003. godine (28. augusta 2003. godine), kao i da je Kantonalni sud, tek nakon šest godina i četiri mjeseca, svojim rješenjem od 11. januara 2010. godine odbio kao neosnovne izvršenikove žalbe podnesene protiv rješenja od 28. augusta 2003. godine. Ustavni sud primjećuje da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju od 17. maja 2012. godine nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, već je samo naveo da nakon odluke Kantonalnog suda u Bihaću po žalbi broj Gž-189/04 od 11. januara 2010. godine u predmetu nije postupano do 25. augusta 2011. godine od kada je spis u radu te se očekuje njegovo okončanje. Također, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije dostavio odgovor na traženje Ustavnog suda od 4. oktobra 2013. godine, odnosno nije izvijestio Ustavni sud da li je postupak pred tim sudom okončan, niti je ponudio razloge koji bi opravdali dužinu postupka. Pored toga, Ustavi sud zapaža da se Kantonalni sud, također, nije izjašnjavao na navode o dužini postupka, nego je predložio da Ustavni sud donese odluku na osnovu stanja u spisu. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
37. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period od 12 godina u kojem nije okončan izvršni postupak ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.
38. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
40. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da postupak traje 12 godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 3.600,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog i Kanotnalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Općinski sud nije okončao izvršni postupak ni nakon 12 godina, premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju Općinskog i Kantonalnog suda.
42. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić