Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2949/12 (M. M.)
Odluka donesena 27. 02. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2949/12
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2949/12, rješavajući apelaciju Miodraga Majstorovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Miodraga Majstorovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 046716 08 P (stari broj P-1671/99), a koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 046716 13 Gž od 8. aprila 2013. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 046716 13 Gž od 8.
aprila 2013. godine, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Miodragu Majstoroviću, u skladu s članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Miodrag Majstorović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 2. avgusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 046716 08 P (stari broj P-1671/99). Apelant je dopunio apelaciju 20. januara 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 7. decembra 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Okružnog suda 16. septembra 2013. godine.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. decembra 2012. godine, a Okružni sud 20. decembra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 9. januara 2014. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelant je 12. maja 1999. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenuo parnični postupak radi naknade štete koja su učinili krivičnim djelom Ivica Ristić, Aleksandar Vukobrat i Stanoje Žutić (u daljnjem tekstu: tuženi), vsp. 5.000,00 KM. Apelant je uz tužbu priložio i pravosnažnu Presudu Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj K-5/98 od 11. maja 1998. godine kojom su tuženi pravosnažno osuđeni za izvršenje krivičnog djela krađe, a apelant upućen da naknadu štete ostvari u parničnom postupku. Tužba je zavedena pod poslovnim brojem P-1671/99, koja je u međuvremenu registrovana pod brojem Mal-993/05.
7. Rješenjem Osnovnog suda broj Mal-993/05 od 11. marta 2005. godine apelant je pozvan da ispravi i dopuni tužbu, u skladu s novim Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelant je rješenje primio 27. aprila 2005. godine i po njemu postupio 3. maja 2005. godine.
8. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud dopisom broj Mal-993/05 od 31. avgusta 2005. godine tražio od apelanta da sudu dostavi tačne adrese tuženih, te da je apelant svojim dopisom obavijestio sud da ne raspolaže drugim adresama za tužene. Apelant je predložio da sud pokuša da uruči tužbu preko sudskog kurira ili sudske policije, jer tuženi sigurno neće od poštanskog službenika primiti sudsko pismeno, pošto se protiv njih vodi više različitih sudskih postupaka pa izbjegavaju da prime bilo kakvo sudsko pismeno.
9. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud zakazao ročište za glavnu raspravu za 6. juni 2012. godine, koje je odgođeno zbog odsutnosti postupajućeg sudije za 31. juli 2012. godine, nakon čega je sud donio Presudu broj 71 0 P 046716 08 P od 16. novembra 2012. godine, protiv koje je tuženi Stanoje Žutić podnio žalbu 13. decembra 2012. godine, nakon čega je predmet dostavljen Okružnom sudu 3. aprila 2013. godine.
10. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Okružni sud proizilazi da je taj sud Presudom broj 71 0 P 046716 13 Gž od 8. aprila 2013. godine odbio žalbu tuženog Stanoje Žutića i presudu Osnovnog suda od 16. novembra 2012. godine u dosuđujućem dijelu potvrdio u odnosu na tuženog Stanoju Žutića.
11. Apelant je u izjašnjenju na odgovor Osnovnog i Okružnog suda naveo da su na navedenu presudu Okružnog suda od 8. aprila 2013. godine tuženi izjavili reviziju, tako da je predmet po reviziji na odlučivanju u Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji prema stanju spisa još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istaknuo da mu je postupanjem suda onemogućeno da ostvari svoja prava na trajanje parničnog postupka i njegovo okončavanje u razumnom roku, pa tako i nakon 13 godina trajanja parničnog postupka, odnosno nakon 15 godina od izvršene krađe automobila, nije u mogućnosti da dočeka satisfakciju u vidu naknade materijalne štete od lica koja su mu štetu učinila izvršenjem krivičnog djela za koje su pravosnažno osuđeni. Na kraju, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Vladu Republike Srpske da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 6.500,00 KM.
13. Apelant je u izjašnjenju na odgovor Osnovnog i Okružnog suda od 20. januara 2014. godine obavijestio Ustavni sud da su tuženi izjavili reviziju protiv presude Okružnog suda od 8. aprila 2013. godine, te da je predmet po izjavljenoj reviziji na odlučivanju u Vrhovnom sudu.
b) Odgovor na apelaciju
14. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su razlozi za dugo trajanje predmeta objektivne prirode i ogledaju se u nemogućnosti da tužba i uređena tužba budu dostavljene tuženima sve do 5. oktobra 2011. godine, jer se nisu nalazili na adresama svog prebivališta. Nakon što je tužba dostavljena na odgovor, sud je donio presudu od 16. novembra 2012. godine, protiv koje su tuženi 13. decembra 2012. godine podnijeli žalbu, nakon čega je predmet dostavljen drugostepenom sudu na odlučivanje.
15. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u konkretnom predmetu donio Presudu broj 71 0 P 046716 13 Gž od 8. aprila 2013. godine. Osim toga, Okružni sud je naveo da mu je navedeni spis dostavljen 3. aprila 2013. godine, a navedeni predmet je završen 8. aprila 2013. godine. Na kraju, Okružni sud je istaknuo da smatra da je neosnovana apelantova apelacija zbog dužine trajanja postupka u odnosu na taj sud. V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 296.
(1) Ako se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, pa bi zbog toga mogle da nastanu štetne posljedice za jednu ili obje stranke, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.
(2) Pod uslovom iz stava 1. ovog člana, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika naročito u slučajevima:
[…] 4) ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika;
Član 348.
[…] (3) Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostavljanje ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostavljanje pismena će se izvršiti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Republici Srpskoj. VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant ukazuje da je zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
26. Iako je apelant apelaciju podnio zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, iz stanja spisa i raspoloživih dokaza proizilazi da su Osnovni i Okružni sud u međuvremenu donijeli presude, te da su tuženi protiv presude Okružnog suda izjavili reviziju Vrhovnom sudu, tako da se predmet trenutno nalazi u Vrhovnom sudu.
27. Ustavni sud prevashodno smatra da je neophodno da podsjeti da je apelant, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužan da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Vrhovni sud donio odluku o reviziji u konkretnom predmetu, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
28. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom, koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 12. maja 1999. godine, pokrenuo parnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme pri razmatranju dužine postupka je period od 14 godina i osam mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
29. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju, s obzirom na okolnost da je tužba podnesena protiv više lica (kao tuženih), te da je bilo problema s dostavom tužbe na odgovor jer se neki od tuženih nisu nalazili na adresi prebivališta, objektivno doprinosi složenosti postupka, te može da se govori o relativno složenom predmetu.
30. Ustavni sud zapaža da je apelant postupak pokrenuo tužbom od 12. maja 1999. godine, da je Osnovni sud tek nakon pet godina i 10 mjeseci donio rješenje kojim je vratio tužbu na ispravku i dopunu, jer je u međuvremenu stupio na snagu novi Zakon o parničnom postupku. Nakon toga, Osnovni sud je donio presudu nakon 13 godina i šest mjeseci, koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 8. aprila 2013. godine, protiv koje su tuženi izjavili reviziju Vrhovnom sudu koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da su razlozi dugog trajanja predmeta objektivne prirode i ogledaju se u nemogućnosti da tužba i uređena tužba budu dostavljene tuženima sve do 5. oktobra 2011. godine, jer se nisu nalazili na adresama svog prebivališta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvu procesnu radnju preduzeo tek nakon pet godina i devet mjeseci donošenjem rješenja kojim je vratio tužbu na ispravku i dopunu u skladu s novim Zakonom o parničnom postupku, što je apelant i učinio u ostavljenom roku podneskom od 3. maja 2005. godine. Dalje, Osnovni sud je podneskom od 31. avgusta 2005. godine tražio od apelanta da dostavi tačne adrese za tužene, te da je apelant svojim dopisom od 8. septembra 2005. godine postupio po nalogu suda. Nakon toga, Osnovni sud je donio presudu od 16. novembra 2012. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 8. aprila 2013. godine, nakon čega je predmet po reviziji dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje. U vezi s pokušajima Osnovnog suda da dužinu postupka opravda objektivnom okolnošću da se tuženi nisu nalazili na adresi prebivališta, te da je bilo problema u dostavi tužbe na odgovor, Ustavni sud smatra da ti navodi ne mogu da budu opravdanje za evidentan period potpune neaktivnosti suda od pet godina i 10 mjeseci nakon podnošenja tužbe, te za neokončavanje postupka ni nakon 13 godina i šest mjeseci. U tom kontekstu, Ustavni sud podsjeća na to da je sud taj na kom leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom i da, u smislu člana 10 ZPP, postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u konkretnom postupku odlučio u vrlo kratkom periodu povodom podnesene žalbe protiv prvostepene odluke, te da se predmet nakon izjavljene revizije nalazi u Vrhovnom sudu na odlučivanju. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da Osnovni sud nije djelotvorno i efikasno kontrolisao postupak u skladu s relevantnim odredbama ZPP, prebacujući tako odgovornost na apelanta, za Ustavni sud je sasvim dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
31. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući sopstvenu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja analogno mogu da se primijene i u konkretnom slučaju (op. cit, AP 2915/07, tačka 42), smatra da je svrsishodno da naloži Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
32. Ustavni sud zapaža da je apelant tražio od Ustavnog suda naknadu na ime nematerijalne štete, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da, prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, trebalo bi da se apelantu za svaku godinu za koju je odgođeno donošenje odluke isplati iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
33. S obzirom na to da ovaj postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da je postupak trajao 14 godina i osam mjeseci, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku trebalo da se isplati iznos od 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak za koji može da se kaže da je relativno složen, nije okončan ni nakon 14 godina i osam mjeseci, pri čemu dužina predmetnog postupka može da se, u odlučujućoj mjeri, pripiše ponašanju Osnovnog suda koji nije djelotvorno i efikasno kontrolisao i upravljao postupkom, kako je procesnim zakonom propisano.
35. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić