Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-268/11 („Croatia osiguranje“ d.d. Ljubuški)

Odluka donesena 27. 02. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-268/11

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 268/11, rješavajući apelaciju DD „Croatia osiguranje“ iz Ljubuškog, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija DD „Croatia osiguranje“ iz Ljubuškog.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustavnog suda i člana 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mals 011826 06 Mals od 31 maja 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Croatia osiguranje“ d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 19. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“ u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelant je podneskom od 8. novembra 2011. godine dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 15. novembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. novembra 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 5. februara 2014. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 9. juna 2006. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv „Lido osiguranja“ d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) „radi regresa isplaćene naknade štete“, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima.

7. Postupajući po podnesenoj tužbi, Općinski sud je tužbu 24. jula 2006. godine dostavio tuženom na odgovor, koji je odgovor sudu dostavio 10. augusta 2006. godine.

8. Apelant je u dva navrata tokom 2009. godine urgencijama tražio od Općinskog suda hitno zakazivanje pripremnog ročišta.

9. Pripremno ročište koje je bilo zakazano za 21. februar 2011. godine odgođeno je za 23. mart 2011. godine zbog toga što „nisu bile ispunjene procesnopravne pretpostavke za njegovo održavanje“, a koje ni tada nije održano na apelantov zahtjev.

10. Novo ročište zakazano za 26. april 2011. godine, također, nije održano, te je odgođeno za 18. maj 2011. godine radi mirnog rješavanja spora na zahtjev parničnih stranaka.

11. Pripremno ročište je konačno održano i zaključeno 18. maja 2011. godine na kojem se apelant saglasio sa podneskom tuženog od 17. maja 2011. godine da se donese presuda po osnovu priznanja.

12. Općinski sud je presudu po osnovu priznanja donio 31. maja 2011. godine, kada je predmet i iskazan završenim, te arhiviran 11. augusta 2011. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da je u predmetnom postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U apelaciji se navodi da sudovi moraju da poštuju zakonske rokove, što nije slučaj sa Općinskim sudom. Apelant, zbog činjenice da skoro pet godina čeka da se zakaže pripremno ročište, traži isplatu naknade na ime nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM.

14. U dopuni apelacije apelant je informirao Ustavni sud da je predmetni postupak okončan Presudom po osnovu priznanja Općinskog suda broj 32 0 Mals 011826 06 Mals od 31. maja 2011. godine, ali da bez obzira na tu okolnost i dalje ostaje kod podnesene apelacije i zahtjeva za naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju iznio hronologiju postupku zaključivši da pred navedenim sudom nije bilo kršenja prava na koja se apelant u navodima apelacije pozvao. V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 62. stav 1.

(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. Apelant ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u «razumnom roku» u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu Općinskog suda u kojem u trenutku podnošenja apelacije još uvijek nije bila donesena odluka. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije nije bila donesena odluku po apelantovoj tužbi, te smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja, u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva,

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke u predmetnom postupku Općinskog suda povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zatim, pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

22. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

24. Iako apelant predmetnom apelacijom traži da se naloži Općinskom sudu da donese odluku povodom podnesene tužbe, iz stanja spisa i dopune apelacije proizlazi da je Općinski sud, u međuvremenu, donio presudu po osnovu priznanja kojom je predmetni postupak okončan.

25. U vezi s tim, Ustavni sud će prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka uzeti u obzir period od podnošenja tužbe (9. juni 2006. godine) pa do donošenja presude Općinskog suda ( 31. maj 2011. godine), dakle, gotovo punih pet godina.

b) Analiza dužine trajanja postupka

26. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na apelantov regresni zahtjev, te da se u konkretnom slučaju može govoriti o prilično jednostavnom predmetu. U prilog navedenom dovoljno govori činjenica da je predmetni postupak okončan bez provođenja dokaza, i to na temelju pismenog podneska tuženog kojim je u cijelosti priznao dug.

27. Dakle, analizirajući predmetni postupak na temelju apelantovih navoda i predočenih dokumenata, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon podnošenja tužbe u prikladnom roku dostavio tužbu na odgovor tuženom, ali da su nakon toga prvostepenom sudu trebale četiri godine i sedam mjeseci (21. februar 2011. godine) da bi zakazao pripremno ročište, što je neprihvatljivo dug period za šta Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio racionalno obrazloženje. Potom, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon nekoliko odlaganja ročišta (jedno je odloženo i na apelantov zahtjev, a drugo uz saglasnost obje parnične stranke), u relativno kratkom roku okončao postupak donoseći presudu po osnovu priznanja (31. maja 2011. godine). Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a posebno potpunu pasivnost Općinskog suda od momenta kada je tuženom dostavio tužbu na odgovor, pa do zakazivanja pripremnog ročišta, po proteku četiri godine i sedam mjeseci, pri čemu Općinski sud za takvu pasivnost nije ponudio posebno obrazloženje, sagledano u svjetlu odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku prema kojoj je sud dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, dovoljno je Ustavnom sudu da zaključi da je prvostepeni postupak trajao neprihvatljivo dugo. U vezi s apelantovim ponašanjem, Ustavni sud zapaža da je apelant u dva navrata podnescima tražio zakazivanje pripremnog ročišta, pa okolnost da je na apelantov zahtjev odgođeno jedno ročište, koje je Općinski sud zakazao nakon skoro pet godina, nije bitnije utjecalo na ukupnu dužinu predmetnog postupka. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka koji je pred Općinskim sudom trajao gotovo punih pet godina ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Ostali navodi

29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

30. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda, koju je apelant tražio, zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo. S obzirom na navedeno, imajući u vidu smisao apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku čija je primarna svrha ubrzanje postupka koji je u toku, u smislu donošenja konačne odluke o meritumu tužbenog zahtjeva, te okolnost da je predmetni postupak u međuvremenu okončan, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije kada je postupak, koji u konkretnom slučaju nije bio složen, pred Općinskim sudom trajao gotovo punih pet godina, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na to da postupak traje tako dugo.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-268/11 („Croatia osiguranje“ d.d. Ljubuški) | Sudska praksa | Aktio