Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1840/12 (M. P., O. R., S. K., S. G., A. A., T. A., S. M. i S. S.)
Odluka donesena 27. 02. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Stjecanje bez osnova
- Građanski postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1840/12
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1840/12, rješavajući apelaciju M. P. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija M. P., O. R., S. K., S. G., A. A., T. A., S. M.
i S. S.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 092400 11 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 092400 09 P od 18. maja 2011. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. P., O. R., S. K., S. G., A. A., T. A., S. M. i S. S. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Amila Eterović, advokatica iz Sarajeva, podnijeli su 10. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 092400 11 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 30. maja 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. juna 2012. godine, a Kantonalni sud 5. jula 2012. godine.
4. Od Kantonalnog suda je, ponovo 3. oktobra 2013. godine, zatražen odgovor na apelaciju, međutim, Kantonalni sud nije postupio po traženju Ustavnog suda.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 10. jula 2012. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelanti i D. M. su 12. maja 2009. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv Elektrotehničkoga fakulteta u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tuženi) radi povrata uplaćenih sredstava po osnovu školarine – sticanje bez osnova, vsp. 11.400,00 KM.
8. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud 8. juna 2012. godine proizilazi da su apelanti podneskom od 29. juna 2009. godine uredili i ispravili tužbu, nakon čega je Općinski sud tužbu dostavio na odgovor tuženom 19. augusta 2009. godine, a tuženi je 2. septembra 2009. godine dostavio sudu odgovor na tužbu.
9. Iz odgovora na apelaciju također proizilazi da je za 21. januar 2010. godine zakazano pripremno ročište, koje je odgođeno na saglasan prijedlog parničnih stranaka, kako bi apelanti uredili tužbu koja je i dalje bila neprecizna, za 3. mart 2010. godine.
10. Na pripremnom ročištu od 3. marta 2010. godine apelanti su uložili podnesak od 2. marta 2010. godine s opredijeljenim tužbenim zahtjevom, nakon čega je tuženi, u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) tražio rok za izjašnjenje, pa je pripremno ročište ponovo odgođeno za 21. april 2010. godine.
11. Na pripremnom ročištu od 21. aprila 2010. godine apelanti su uredili tužbu u pogledu određivanja visine tužbenog zahtjeva za svakog apelanta, nakon čega je ročište za glavnu raspravu zakazano za 28. septembar 2010. godine radi dozvoljenog vještačenja.
12. Dalje, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Općinski sud rješenje o vještačenju sačinio 28. juna 2010. godine, odmah po uplati troškova vještačenja vještak je nalaz uložio 21. septembra 2010. godine, pa je sud ročište na zahtjev parničnih stranaka odložio za 21. decembar 2010. godine radi izjašnjenja o nalazu.
13. Na ročištu od 21. decembra 2010. godine nisu pristupili apelanti, niti uredno obaviješteni svjedok - kantonalni inspektor, pa je ročište odloženo za 19. januar 2011. godine. Nastavak istog ročišta je održan 20. aprila 2011. godine radi provođenja pismenih dokaza i davanja završnih riječi uz saglasnost punomoćnika, te je glavna rasprava zaključena 20. aprila 2011. godine.
14. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 092400 09 P od 18. maja 2011. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata pobliže označen u dispozitivu navedene presude, te su obavezani apelanti da tuženom naknade troškove postupka u iznosu od 5.686,20 KM.
15. Protiv navedene presude apelanti su 22. juna 2011. godine podnijeli žalbu, koju je Općinski sud zajedno s kompletnim spisom proslijedio 19. augusta 2011. godine Kantonalnom sudu na daljnje postupanje.
16. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelanti smatraju da im je, zbog nepostupanja Općinskog i Kantonalnog suda, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli da su Općinski i Kantonalni sud svojim nepostupanjem povrijedili pravo apelanata na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku. Apelanti su ukratko opisali hronologiju postupanja u postupku, te istaknuli da je od podnošenja tužbe pa do podnošenja apelacije prošlo tri godine, te je na taj način povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u razumnom roku, pa predlažu da Ustavni sud donese odluku o dopustivosti i meritumu kojom će usvojiti apelaciju i naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku odluči o žalbi u konkretnom predmetu, te naknadi svakom od apelanata nematerijalnu štetu u iznosu od po 1.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
18. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 8. juna 2012. godine ukratko opisao hronologiju postupka, te istakao da je postupak trajao dvije godine zbog nepotpunosti tužbenog zahtjeva, djelimično zbog tehničkih razloga (nedostavljanja nalaza, nepristupanje svjedoka, nemogućnosti tužitelja da pristupi radi saslušanja) te konačno iz objektivne okolnosti da svaki uređujući sudija ima zakazanih oko 200 predmeta, što uvjetuje činjenicu da se termini za ročišta koja će trajati duže od sat vremena moraju zakazivati van rokova predviđenih odredbama ZPP-a.
19. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je prvostepeni sud dostavio spis Kantonalnom sudu 22. augusta 2011. godine. Zatim, Kantonalni sud je naveo da su prigovori apelanata neosnovani s obzirom da su prioritet u rješavanju stari predmeti, a da se ovaj predmet ne može tretirati po dužini trajanja postupka kao prioritetan, a imajući u vidu smjernice koje je VSTV uputio sudovima.
V.Relevantni propisi
20. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije pravosnažno okončan postupak po apelantovoj tužbi od 12. maja 2009. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
25. Apelanti smatraju da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
28. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud je li u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom žalbe apelanata, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom predmetu apelanti podnijeli tužbu Općinskom sudu 12. maja 2009. godine, da je prvostepeni sud donio Presudu broj 65 0 P 092400 09 P od 18. maja 2011. godine, te da su protiv navedene presude apelanti podnijeli žalbu Kantonalnom sudu, koji, prema stanju spisa, nije odlučio o podnesenoj žalbi. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od četiri godine i devet mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
30. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelanti pokrenuli parnični postupak radi povrata uplaćenih sredstava po osnovu školarine – sticanje bez osnova, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
31. Cijeneći postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon što su apelanti uredili tužbu (29. juna 2009. godine), u relativno kratkom roku tužbu dostavio na odgovor tuženom (19. augusta 2009. godine), te održao više ročišta (21. januara, 3. marta, 21. aprila, 21. decembra 2010. godine i 19. januara i 20. aprila 2011. godine) - čemu su u većem broju doprinijeli apelanti (nedolazak na ročište, ulaganje novih podnesaka, uređivanje tužbe i sl.). Nakon toga, Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 092400 09 P od 18. maja 2011. godine, protiv koje su apelanti podnijeli žalbu Kantonalnom sudu, a prema raspoloživim podacima Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o toj žalbi. Ustavni sud, također, zapaža da se predmet više od dvije godine i šest mjeseci nalazi kod Kantonalnog suda, te da je neizvjesno kada će biti donesena odluka o žalbi apelanata. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju od 5. jula 2012. godine naveo da su prigovori apelanata neosnovani s obzirom da su prioritet u rješavanju stari predmeti, a da se taj predmet ne može tretirati po dužini trajanja postupka kao prioritetan, a imajući u vidu smjernice koje je uputio sudovima VSTV. Također, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud nije dostavio odgovor na traženje Ustavnog suda od 3. oktobra 2013. godine, odnosno nije izvijestio Ustavni sud da li je postupak pred tim sudom okončan, niti je ponudio razloge koji bi opravdali dužinu postupka. Ocjenjujući dužinu trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da su podnošenjem neuredne tužbe koju su u više navrata uređivali, kao i propustom da pristupe na neka od ročišta ili saglasnim predlaganjem da se zakazana ročišta odlože i apelanti u značajnoj mjeri doprinijeli dužini postupka pred prvostepenim sudom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da doprinos Općinskog suda nije takve naravi da bi bio odlučujući razlog zbog kojeg postupak dugo traje. Međutim, Ustavni sud smatra da je za dužinu trajanja postupka koji traje četiri godine i devet mjeseci i još nije okončan, u najvećoj mjeri odgovoran Kantonalni sud koji u razdoblju dužem od dvije godine i šest mjeseci nije poduzimao bilo kakve procesne radnje s ciljem da okonča postupak. Naime, navodi Kantonalnog suda da se predmet apelanata ne može tretirati po dužini trajanja postupka kao prioritetan, ne mogu biti opravdanje za potpunu pasivnost tog suda u žalbenom postupku koji traje dvije godine i šest mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća da je sud dužan da djelotvorno upravlja postupkom i da, u smislu člana 10. ZPP-a postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, a Kantonalni sud se u konkretnom slučaju ponašao upravo suprotno navedenoj odredbi. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da prema stanju spisa parnični postupak još nije okončan ni nakon četiri godine i devet mjeseci, Ustavni sud smatra da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u "razumnom roku" kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku te nalog Kantonalnom sudu da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 092400 09 P od 18. maja 2011. godine odgovarajuća satisfakcija za apelante.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak nije okončan ni nakon četiri godine i devet mjeseci, prije svega zbog pasivnosti Kantonalnog suda u žalbenom postupku, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupka.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić