Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3956/12 (J. L.)
Odluka donesena 27. 02. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Povrat stana
- Upravni spor
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3956/12
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3956/12, rješavajući apelaciju Jasmine Lukovac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Jasmine Lukovac.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povrata u posjed stana u Sarajevu, a koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv rješenja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo broj 27/02-23-4154/12 od 26.
decembra 2012. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 76. stav
2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Jasmini Lukovac u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 2.100,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Jasmina Lukovac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva koju zastupa Damir Alagić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 15. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u postupku povrata u posjed stana.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 27. novembra 2012. godine, 9. decembra 2013. godine i 17. januara 2014. godine da dostave odgovor na apelaciju. Odgovore su dostavili Uprava 17. decembra 2012. godine, Ministarstvo 16. decembra 2013. godine i 3. februara 2014. godine, te Kantonalni sud 20. decembra 2013. godine.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Uprave, Ministarstva i Kantonalnog suda su dostavljeni apelantici 17. februara 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 4. oktobra 1999. godine podnijela zahtjev Upravi za vraćanje u posjed stana u Sarajevu, u ulici Tešanjska broj 5 (u daljnjem tekstu: predmetni stan) navodeći da je njen muž nosilac stanarskog prava na tom stanu.
6. Postupajući po podnesenom zahtjevu Uprava je donijela Rješenje broj 23-04/I-23- 2256/99 od 25. marta 2002. godine kojim je apelanticin zahtjev odbijen kao neosnovan.
7. Ministarstvo je Rješenjem broj 27/02-23-2839/02 od 4. decembra 2002. godine odbilo apelanticinu žalbu.
8. Presudom Kantonalnog suda broj U-52/03 od 28. avgusta 2003. godine uvažena je apelanticina tužba, osporena rješenja Ministarstva i Uprave su poništena i predmet vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, ukazao da u postupku nije u potpunosti utvrđeno činjenično stanje (u pogledu korištenja spornog stana, izmirivanja obaveza i sl.), zbog čega je odlučio kao u dispozitivu presude.
9. Uprava je odlučujući u ponovnom postupku održala usmenu raspravu 22. decembra 2004. godine koja je nakon nekoliko apelanticinih urgencija (15. jula, 19. avgusta i 22. septembra 2011. godine) nastavljena 21. decembra 2011. godine odnosno, 11. januara 2012. godine.
10. S obzirom da Uprava ni nakon apelanticinih urgencija (13. aprila, 24. i 31. maja 2012. godine) nije okončala ponovni postupak ona je 2. novembra 2012. godine podnijela žalbu Ministarstvu zbog šutnje administracije.
11. Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-2691/12 od 12. novembra 2012. godine naloženo je Upravi da u roku od 15 dana postupi po Presudi Kantonalnog suda broj U-52/03 od 28. avgusta 2003. godine i donese rješenje u ovoj upravnoj stvari.
12. Iz spisa predmeta proizlazi da je Rješenjem Uprave broj 23-04/I-23-2256/99 od 6. decembra 2012. godine apelanticin zahtjev za povrat spornog stana odbijen kao neosnovan.
13. Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-4154/12 od 26. decembra 2012. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba podnesena protiv rješenja Uprave.
14. Apelantica je protiv Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-4154/12 od 26. decembra 2012. godine tužbom kod Kantonalnog suda pokrenula upravni spor koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka po njenom zahtjevu za povrat spornog stana u posjed povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je istakla da je u više puta urgirala da se nastavi postupak pred Upravom koji je pokrenula zahtjevom 4. oktobra 1999. godine, i koji u vrijeme podnošenja apelacije traje više od 13 godina. Također, apelantica je zatražila i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
16. Uprava je u svom odgovoru kratko navela hronologiju postupka istaknuvši da je podneseno ukupno 31.957 zahtjeva za vraćanje u posjed stana, te da je Uprava riješila sve zahtjeve u prvom stepenu naglasivši probleme s kojima se susreće pri rješavanju podnesenih zahtjeva.
17. Ministarstvo je u svom odgovoru citiralo odredbu člana 16. st. 1. i 4. tač. 14. i 15. Pravila Ustavnog suda, istaknuvši da smatra da nisu ispunjeni uvjeti za dopustivost apelacije, te je predložilo da Ustavni sud apelaciju odbaci kao nedopustivu. Također, Ministarstvo je navelo da je 30. aprila 2013. godine, na traženje Kantonalnog suda, dostavilo odgovor na tužbu i predmetni spis.
18. Kantonalni sud je u svom odgovoru naveo da u postupku pred Kantonalnim sudom nije došlo do povrede apelanticinih prava, te se pozvao na obrazloženje presude broj U-52/03 od 28. avgusta 2003. godine.
V. Relevantni propisi
19. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Članak 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Članak 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Članak 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog članka, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
Članak 244. stavak 1.
(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
20. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 22.
Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od sedam dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.
Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio nikakvo rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.
Član 34. stav 1.
Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.
VI. Dopustivost
21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
26. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja postupka povodom njenog zahtjeva za povrat stana u posjed, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
28. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje prava na povrat stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi s ovim pitanjem potpadaju pod pojam «građanskih prava i obaveza» (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud odlučio o njenoj tužbi. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
30. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelanticinog zahtjeva za povrat stana u posjed započeo 4. oktobra 1999. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, postupak povodom apelanticinog zahtjeva traje 14 godina i četiri mjeseca i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. U konkretnom slučaju se radi o postupku za povrat u posjed stana u kojem je trebalo utvrditi da li je apelantica (odnosno njen muž) bila nosilac stanarskog prava na spornom stanu, te da li joj, u zavisnosti od te odlučne činjenice, pripada pravo na vraćanje stana u posjed. Iako su radi utvrđivanja ovih činjenica izvedeni brojni dokazi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom, tako i u pravnom aspektu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se ovim postupkom traži povrat u posjed stana za koji apelantica smatra da je njen, može se izvesti zaključak da je postupak za apelanticu značajan.
32. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 4. oktobra 1999. godine i koji još uvijek nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je Upravi trebalo više od dvije godine da donese prvu odluku u postupku, dok je Ministarstvo svoju prvu odluku donijelo nakon više od osam mjeseci. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u konkretnom postupku donio odluku nakon osam mjeseci, kojom je poništio rješenja Ministarstva i Uprave i predmet vratio na ponovni postupak. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Uprava u ponovnom postupku donijela novu odluku tek nakon nešto više od devet godina (6. decembra 2012. godine), a nakon što je Ministarstvo svojim rješenjem od 12. novembra 2012. godine naložilo Upravi da u roku od 15 dana postupi po presudi Kantonalnog suda, dok je Ministarstvo rješavajući apelanticinu žalbu donijelo odluku 26. decembra 2012. godine. Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Kantonalnim sudom koji treba da odluči o apelanticinoj tužbi kojom je pokrenula upravni spor protiv drugostepene odluke Ministarstva.
33. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje upravnih organa, posebno ako se uzme u obzir da je Kantonalni sud svojom odlukom poništio rješenja Ministarstva i Uprave i predmet vratio na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snosi prvenstveno prvostepeni upravni organ, koji nije postupao u periodu od više od dvije godine da bi donio prvu odluku u postupku, dok je narednu odluku donio nakon nešto više od devet godina, te je zajedno s drugostepenim organom počinio propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.
34. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa Uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 14 godina i četiri mjeseca i koji još uvijek nije okončan može u odlučujućem dijelu pripisati organima Uprave. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Međutim, pošto se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom tužbe apelantice protiv rješenja Ministarstva broj 27/02-23-4154/12 od 26. decembra 2012. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelanticinom zahtjevu neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj tužbi, Kantonalnom sudu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. Apelantica je zatražila da joj se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja postupka za povrat stana. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
37. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje 14 godina i četiri mjeseca, apelantici se određuje naknada u visini od 2.100,00 KM, koji joj je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak povodom zahtjeva za povrat stana nije završen ni nakon 14 godina i četiri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa Uprave.
39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić