Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1842/12 (L. T.)

Odluka donesena 27. 02. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1842/12

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1842/12, rješavajući apelaciju L. T, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija L. T.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je apelantica pokrenula pred Općinskim sudom u Sarajevu radi zaštite prava iz radnog odnosa, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 111675 11 Rsž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da hitno okonča postupak u predmetu broj 65 0 Rs 111675 11 Rsž, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. L. T. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Amila Eterović, advokatica iz Sarajeva, podnijela je 18. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 111675 11 Rsž.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 30. maja 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. juna 2012. godine, a Kantonalni sud 28. juna 2012. godine.

4. Od Kantonalnog suda je ponovo 16. augusta 2013. godine zatražen odgovor na apelaciju, međutim, Kantonalni sud nije postupio po traženju Ustavnog suda.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 9. jula 2012. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantica je 10. septembra 2009. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Radio Televizije Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) radi poništenja odluka ugovora o radu broj 4110-17/165 od 10. novembra 2008. godine, broj 4110-03/466 od 22. jula 2009. godine, broj 4110-21-06/20 od 22. jula 2009. godine i broj 4110-21-04/102 od 22. jula 2009. godine i rješenja odluke po prigovoru broj 4110-03/489 od 10. augusta 2009. godine.

8. Iz stanja spisa proizilazi da je apelantica uz tužbu predložila da sud donese privremenu mjeru osiguranja i mjeru osiguranja o kojima je Općinski sud odlučio rješenjima od 18. septembra i 17. novembra 2009. godine.

9. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 111675 09 P od 6. januara 2011. godine.

10. Protiv navedene presude apelantica (26. januara 2011. godine) i tužena su podnijele žalbe, te je povodom njihovih žalbi spis dostavljen Kantonalnom sudu 30. maja 2011. godine.

11. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Kantonalnim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica smatra da joj je, zbog nepostupanja Općinskog i Kantonalnog suda, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je ukratko opisala hronologiju postupanja u postupku, te istaknula da je od podnošenja tužbe pa do podnošenja apelacije prošlo skoro tri godine, te je na taj način nedvojbeno povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom roku, pa je predložila da Ustavni sud donese odluku o dopustivosti i meritumu kojom će usvojiti apelaciju i naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku odluči o žalbi u konkretnom predmetu, te naknadi apelantici nematerijalnu štetu u iznosu od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 8. juna 2012. godine ukratko opisao hronologiju postupka, te istakao da su u postupku pred Općinskim sudom, koji je pokrenut [apelanticinom] tužbom od 10. septembra 2009. godine, čiji se tužbeni zahtjev tokom trajanja postupka i mijenjao, po njezinom zahtjevu donesene ukupno tri odluke. Naime, prije donesene presude, po prijedlogu [apelantice] je donesena i privremena mjera osiguranja i mjera osiguranja, stoga se postupalo žurno, unutar zakonskih rokova. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je naveo da apelantici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je spis dostavljen Kantonalnom sudu 30. maja 2011. godine. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da radi u smanjenom kapacitetu u pogledu broja sudija u odnosu na potreban broj, a prema procjenama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, te činjenica da je svaki sudija u okviru GŽ odjeljenja zadužen s oko 700 predmeta među kojima se nalazi i veliki broj onih koji su hitni po zakonu (uz napomenu da je sud zadužen sa preko 4.000 radnih sporova), a u kojima postupak traje duže nego što je to slučaj u konkretnom predmetu, to slijedi da s obzirom na uslove u kojima postupa sud nije povrijeđeno [apelanticino] pravo na suđenje u razumnom roku.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije pravosnažno okončan postupak po apelanticinoj tužbi od 10. septembra 2009. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

20. Apelantica smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njenog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud je li u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njene žalbe i žalbe tužene, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu apelantica podnijela tužbu Općinskom sudu 10. septembra 2009. godine, da je prvostepeni sud donio Presudu broj 65 0 P 111675 09 P od 6. januara 2011. godine, te da su protiv navedene presude apelantica i tužena podnijele žalbe Kantonalnom sudu, koji, prema stanju spisa, nije odlučio o podnesenim žalbama. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od četiri godine i pet mjeseci.

a)Analiza dužine trajanja postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, te da, sudeći prema postupku koji je proveo prvostepeni sud, činjenice koje je trebalo utvrditi i dokazi koje je trebalo provesti ne ukazuju na to da se radi o naročito složenom predmetu.

26. U pogledu apelanticinog ponašanja, Ustavni sud zapaža da iz dokaza u spisu proizlazi da apelantica ni na koji način nije utjecala na dužinu postupka. S druge strane, ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u roku od osam dana (18. septembra 2009. godine), odnosno dva mjeseca (17. novembra 2009. godine) donio rješenja kojima je odlučio o privremenim mjerama osiguranja i mjerama osiguranja. Nakon toga, Općinski sud je donio presudu za godinu dana i tri mjeseca od podnošenja tužbe (6. januara 2011. godine), nakon čega je predmet (30. maja 2011. godine) proslijeđen Kantonalnom sudu na rješavanje po apelanticinoj žalbi i žalbi tužene. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u postupku postupao ažurno, u primjerenim rokovima, osim u periodu od pet mjeseci koliko je proteklo od donošenja presude do dostavljanja predmeta drugostepenom sudu na odlučivanje o žalbama, za koji nema adekvatno opravdanje. Ustavni sud, također, zapaža da se predmet više od dvije godine i osam mjeseci nalazi kod Kantonalnog suda, te da je neizvjesno kada će biti donesena odluka o podnesenim žalbama. Ustavni sud naglašava da navodi Kantonalnog suda u kojima se kao razlozi dužine trajanja postupka ističe veliki broj predmeta uzetih u rad, kao i nedovoljan broj sudija, ne mogu biti dovoljno opravdanje za dužinu postupka. Pri tome Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud nije dostavio odgovor na traženje Ustavnog suda od 16. augusta 2013. godine, odnosno nije izvijestio Ustavni sud da li je postupak pred tim sudom okončan, niti je ponudio razloge koji bi opravdali dužinu trajanja postupka. Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje četiri godine i pet mjeseci, te da prema stanju spisa još nije okončan, a posebno činjenicu da se radi o postupku koji je po zakonu hitan i da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Kantonalni sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali postupak u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a.

27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku te nalog Kantonalnom sudu da hitno odluči o žalbama podnesenim protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 111675 09 P od 6. januara 2011. godine odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak u sporu iz radnog odnosa koji je prema zakonu hitan traje četiri godine i pet mjeseci i koji još nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, a naročito Kantonalni sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom kako je procesnim zakonom propisano, a apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu postupka.

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1842/12 (L. T.) | Sudska praksa | Aktio