Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1843/12 („Medium Adria Trade“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 27. 02. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1843/12

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1843/12, rješavajući apelaciju „Medium Adria Trade“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Medium Adria Trade“ d.o.o. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je apelant pokrenuo pred Općinskim sudom u Sarajevu, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ps 021435 09 Pž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 09 65 0PS 021435 06 PS od 24. novembra 2008. godine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Medium Adria Trade“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amila Eterović, advokatica iz Sarajeva, podnio je 18. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Ps 021435 09 Pž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 30. maja 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. juna, 5. i 16. novembra 2012. godine i 11. oktobra 2013. godine, a Kantonalni sud 7. jula 2012. godine.

4. Od Kantonalnog suda je ponovo 3. oktobra 2013. godine zatražen odgovor na apelaciju, međutim, Kantonalni sud nije postupio po traženju Ustavnog suda.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 25. jula 2012. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 12. maja 2006. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv “Autoprevoza“ – Teretni prevoz d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) radi duga vsp. 37.607,32 KM.

8. Iz stanja spisa proizilazi da je tuženi 26. juna 2006. godine dostavio odgovor na tužbu, te ujedno podnio protutužbu protiv apelanta radi naknade štete u iznosu od 9.681,5 5KM i 45.447,89 EUR u protuvrijednosti u KM.

9. Iz stanja spisa također proizilazi da je Općinski sud održao pripremno ročište 18. decembra 2006. godine, te ročište za glavnu raspravu 13. novembra 2008. godine, nakon čega je donio Presudu broj 09 65 0PS 021435 06 PS od 24. novembra 2008. godine kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da mu na ime glavnog duga isplati iznos od 20.587,55 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. augusta 2005. godine do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Istom presudom je usvojen protutužbeni zahtjev tuženog pa je apelant obavezan da mu isplati iznos od 61.492,25 KM s kamatama po kamatnoj stopi u skladu s članom 1. Zakona o visini stope zatezne kamate počevši od 16. septembra 2005. godine do isplate, te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 7.252,20 KM, dok je u preostalom dijelu protutužbeni zahtjev tuženog odbijen kao neosnovan.

10. Protiv navedene presude apelant je 22. decembra 2008. godine podnio žalbu, koju je Općinski sud zajedno s kompletnim spisom dostavio Kantonalnom sudu 18. maja 2009. godine.

11. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je, zbog nepostupanja Općinskog i Kantonalnog suda, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da su Općinski i Kantonalni sud svojim nepostupanjem povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku. Apelant je ukratko opisao hronologiju postupanja u postupku, te istaknuo da je od podnošenja tužbe pa do podnošenja apelacije prošlo šest godina, te je na taj način nedvojbeno povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku, pa predlaže da Ustavni sud donese odluku o dopustivosti i meritumu kojom će usvojiti apelaciju i naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku odluči po žalbi u konkretnom predmetu, te naknadi apelantu nematerijalnu štetu u iznosu od 3.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. juna, 5. i 16. novembra 2012. godine i 11. oktobra 2013. godine u kojima je, između ostalog naveo da nije bilo procesnih niti materijalnih povreda postupka koje treba cijeniti u svjetlu drugostepene odluke.

14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 18. maja 2009. godine primio predmet na postupanje po žalbi apelanata protiv Presude Općinskog suda broj 09 65 0PS 021435 06 PS od 24. novembra 2008. godine. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da se predmet ne nalazi na listi predmeta koji se rješavaju prema Programu za rješavanje starih i zaostalih predmeta na Kantonalnom sudu, prema datumu podnošenja inicijalnog akta – tužbe, ali je u planu sudije za rješavanje do 31. augusta 2012. godine, jer je kod Kantonalnog suda zaprimljen u 2009. godini. V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije pravosnažno okončan postupak po apelantovoj tužbi od 12. maja 2006. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

20. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njegove žalbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu apelant podnio tužbu Općinskom sudu 12. maja 2006. godine, da je prvostepeni sud donio Presudu broj 09 65 0PS 021435 06 PS od 24. novembra 2008. godine, te da je protiv navedene presude apelant podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji, prema stanju spisa nije odlučio o podnesenoj žalbi. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od sedam godina i devet mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi duga, da je tuženi uz odgovor na tužbu ujedno podnio i protutužbu protiv apelanta radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.

26. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno kratkom roku dostavio tužbu na odgovor tuženom, s obzirom da je tuženi uz odgovor na tužbu (26. juna 2006. godine) podnio i protutužbu protiv apelanta, nakon čega je Općinski sud, nakon više od pet mjeseci od dostavljanja odgovora na tužbu, održao pripremno ročište (18. decembra 2006. godine). Nakon toga, Općinski sud je donio presudu dvije godine i šest mjeseci od podnošenja tužbe (24. novembra 2008. godine), nakon čega je predmet (18. maja 2009. godine) dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje po apelantovoj žalbi. S tim u vezi, Ustavni sud uočava da se predmet već četiri godine i devet mjeseci nalazi kod Kantonalnog suda, koji, prema raspoloživim podacima, još uvijek nije donio odluku o apelantovoj žalbi. Dakle, sve navedeno ukazuje na to da su Općinski i Kantonalni sud propustili djelotvorno kontrolirati postupak, odnosno da su postupali suprotno odredbi člana 10. ZPP-a koja propisuje da je sud obavezan da provede postupak bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Imajući u vidu navode Kantonalnog suda kojima se naglašava činjenica da navedeni predmet nije obuhvaćen programom za rješavanje starih i zaostalih predmeta na Kantonalnom sudu, Ustavni sud naglašava da navedeno ne može biti zadovoljavajuće opravdanje za dužinu parničnog postupka. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, uzimajući u obzir da postupak ukupno traje sedam godina i devet mjeseci i da prema stanju spisa još uvijek nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti», pri čemu odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi.

27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju apelant potražuje zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je već navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča drugostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak ukupno traje sedam godina i devet mjeseci i koji, prema raspoloživim podacima, još nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom kako je procesnim zakonom propisano.

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1843/12 („Medium Adria Trade“ d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio