Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3781/12 (M. I.)
Odluka donesena 27. 02. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3781/12
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3781/12, rješavajući apelaciju Milorada Ilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Milorada Ilića, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku po odlučivanju o zahtjevu Milorada Ilića za obezbjeđivanje trajnog smještaja.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milorad Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, podnio je 30. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) po njegovoj tužbi koju je podnio zbog «ćutanja administracije». Apelant je 7. juna i 20. decembra 2013. godine dopunio apelaciju, navodeći između ostalog da Okružni sud i organi uprave odugovlače s donošenjem konačne odluke u predmetnom postupku.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda zatraženo je 15. novembra 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. novembra 2012. godine.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda dostavljen je apelantu 4. decembra 2012. godine.
4. Također, Ustavni sud je 8. oktobra 2013. godine zatražio od Okružnog suda da dostavi informaciju da li je još uvijek u toku postupak pred tim sudom. Okružni sud je 9. oktobra 2013. godine dostavio traženu informaciju.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant navodi da je 11. maja 2011. godine (smatra da nije tačan datum koji navode organi uprave kao dan podnošenja zahtjeva 15. maj 2011. godine) podnio Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske-Odsjek Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odsjek) zahtjev za ostvarivanje prava na trajni smještaj.
7. Zaključkom Odsjeka broj 18.03/3-1-08-1103/11 od 31. avgusta 2011. godine odbačen je apelantov zahtjev zbog nepostojanja uslova za pokretanje postupka.
8. Nezadovoljan odlukom Odsjeka apelant je 16. septembra 2011. godine podnio žalbu Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), dok je dopisom od 8. decembra 2011. godine urgirao donošenje odluke o podnesenoj žalbi.
9. Nakon toga, apelant je tužbom zbog ćutanja administracije (29. decembra 2011. godine) pokrenuo upravni spor kod Okružnog suda kao da je njegova žalba odbijena.
10. S obzirom da je Ministarstvo nakon podnošenja tužbe donijelo Rješenje broj 18.05/2-P 10/12 od 30. januara 2012. godine, apelant je u svom podnesku od 26. novembra 2012. godine obavijestio Okružni sud da proširuje tužbu tako što pobija i navedeno rješenje Ministarstva.
11. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 008595 12 U od 11. decembra 2012. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno je osporeno Rješenje Ministarstva broj 18.05/2-P 10/12 od 30. januara 2012. godine. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je osporena odluka, kao i prvostepena, donesena uz pogrešnu primjenu odredbi Zakona o opštem upravnom postupku, te je naložio Ministarstvu da poništi prvostepeno rješenje i naloži prvostepenom organu da provede novi postupak i donese odluku u skladu sa zakonom.
12. Rješenjem Ministarstva broj 18.05/2-R 142/12 od 20. decembra 2012. godine uvažena je apelantova žalba, poništen je Zaključak Odsjeka broj 18.03/3-1-08-1103/11 od 31. avgusta 2011. godine i predmet je vraćen Odsjeku na ponovni postupak i rješavanje.
13. S obzirom da Odsjek nije odlučio u roku od 30 dana apelant je 10. februara 2013. godine podnio žalbu Ministarstvu.
14. Odlučujući u ponovnom postupku Odsjek je donio Rješenje broj 18.03/3-1-08- 1103/11 od 20. februara 2013. godine kojim je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za obezbjeđivanje trajnog smještaja.
15. Nezadovoljan prvostepenim zaključkom apelant je 4. marta 2013. godine podnio žalbu Ministarstvu, dok je urgencijom od 28. maja 2013. godine tražio da Ministarstvo odluči o njegovoj žalbi.
16. Rješenjem Ministarstva broj 18.05/2-R 83/13 od 24. maja 2013. godine uvažena je apelantova žalba, poništen je Zaključak Odsjeka broj 18.03/3-1-08-1103/11 od 20. februara 2013. godine i predmet je vraćen Odsjeku na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju rješenja, između ostalog, Ministarstvo je navelo da prvostepeni organ treba da pokrene i provede postupak apelantovom po zahtjevu od 11. maja 2011. godine za obezbjeđenje trajnog smještaja, u skladu s važećim zakonima i drugim propisima koji regulišu pitanja raseljenih lica kao i Programima Ministarstva.
17. Budući da Odsjek nije u predviđenom roku postupio po rješenju Ministarstva, apelant je 17. jula 2013. godine podnio Ministarstvu žalbu zbog ćutanja administracije. U podnesenoj žalbi apelant je naveo da Odsjek nije postupio po pravosnažnoj sudskoj Presudi Okružnog suda broj 11 0 U 008595 12 U od 11. decembra 2012. godine i rješenjima Ministarstva br. 18.05/2-R 142/12 od 20. decembra 2012. godine i 18.05/2-R 83/13 od 24. maja 2013. godine.
18. Iz spisa predmeta proizlazi da je Odsjek svojim aktom broj 18.03/3-1-08-1103/11 od 24. jula 2013. godine pozvao apelanta da 14. avgusta 2013. godine da izjavu u predmetu rješavanja zahtjeva apelanta za trajni smještaj. Apelant je u svom dopisu od 1. avgusta 2013. godine obavijestio Odsjek da neće postupiti po njihovom pozivu, jer je istekao zakonski rok u kojem su trebali donijeti novo rješenje, te zbog činjenice da je već podnio žalbu Ministarstvu.
19. Rješenjem Ministarstva broj 18.05/2-R 119/13 od 8. avgusta 2013. godine djelimično je uvažena apelantova žalba i naloženo je Odsjeku da postupi po Rješenju Ministarstva broj 18.05/2-R 83/13 od 24. maja 2013. godine, dok je odbijena kao neosnovana apelantova žalba podnesena zbog nepostupanja Odsjeka po pravosnažnoj sudskoj Presudi Okružnog suda broj 11 0 U 008595 12 U od 11. decembra 2012. godine i nepostupanja po Rješenju Ministarstva broj 18.05/2-R 142/12 od 20. decembra 2012. godine.
20. Zaključkom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske - Resor za imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Resor) broj 18.03/3-1-08-1103/11 od 10. septembra 2013. godine odbačen je zbog nenadležnosti apelantov zahtjev za obezbjeđenje trajnog smještaja.
21. Rješenjem Ministarstva broj 18.05/2-R 166/13 od 14. novembra 2013. godine uvažena je apelantova žalba, poništen je Zaključak Resora broj 18.03/3-1-08-1103/11 od 10. septembra 2013. godine i predmet je vraćen Resoru na ponovni postupak i odlučivanje.
22. Apelant je 12. septembra 2013. godine protiv Rješenja Ministarstva broj 18.05/2-R 119/13 od 8. avgusta 2013. godine tužbom kod Okružnog suda pokrenuo upravni spor koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.
23. Također, apelant je 12. decembra 2013. godine protiv Rješenja Ministarstva broj 18.05/2-R 166/13 od 14. novembra 2013. godine tužbom kod Okružnog suda pokrenuo upravni spor koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
24. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka po njegovom zahtjevu za obezbjeđenje trajnog smještaja povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je iscrpno naveo hronologiju postupka koji je pokrenuo zahtjevom 11. maja 2011. godine, istaknuvši da on traje nerazumno dugo i da je prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu pogrešno primijenjen zakon. Nadalje, apelant ističe da Ministarstvo nije ništa učinilo da se ispoštuje presuda Okružnog suda broj 11 0 U 008595 12 U od 11. decembra 2012. godine, dok Okružni sud neće meritorno da odluči o njegovoj tužbi od 12. septembra 2013. godine. Također, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
25. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je nakon podnošenja tužbe (koja je zaprimljena 3. januara 2012. godine) sud 12. januara 2012. godine zatražio od Ministarstva da dostavi sve spise predmetne upravne stvari zajedno s odgovorom na tužbu. Dalje se navodi da je odgovor Ministarstva dostavljen 6. februara 2012. godine, te da je postupajući sudija zadužen i drugim predmetima u kojima su tužbe podnesene ranije nego predmetna tužba, te zbog toga sud u vrijeme dostavljanja odgovora na apelaciju objektivno nije mogao da donese odluku u ovom postupku. Okružni sud je istakao da po predmetnoj tužbi, kao i po tužbama u drugim predmetima, postupa u skladu s Pravilnikom o unutrašnjem sudskom poslovanju i Uputstvom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (prema starosti inicijalnog akta), te da će o predmetnoj tužbi donijeti odluku kada dođe na red za odlučivanje. Također, sud je naveo da nisu prekršena apelantova prava u ovom postupku.
V. Relevantni propisi
26. U Zakonu o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/02, 87/07 i 50/10) relevantne odredbe glase:
Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
VI. Dopustivost
27. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
29. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog nepostupanja Okružnog suda u Banjaluci po apelantovoj tužbi koju je podnio zbog «ćutanja administracije», odnosno, što Okružni sud i organi uprave odugovlače s donošenjem konačne odluke u predmetnom postupku, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
31. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka povodom njegovog zahtjeva za obezbjeđenje trajnog smještaja, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
33. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud odlučio o njegovim tužbama. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
34. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za obezbjeđenje trajnog smještaja započeo 11. maja 2011. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Okružnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje dvije godine i devet mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
Analiza razumnosti trajanja postupka
35. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelanat podnio nadležnim organima uprave zahtjev za obezbjeđenje trajnog smještaja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom, tako i u pravnom aspektu.
36. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom postupku nakon apelantovog zahtjeva prvostepeni organ donio rješenje nakon nešto više od tri mjeseca, te da je u nastavku postupka zbog neodlučivanja drugostepenog organa po žalbi apelant (29. decembra 2011. godine) pokrenuo upravni spor koji je Okružni sud okončao u relativno kratkom periodu (11. decembar 2012. godine). Nakon toga, postupajući po odluci Okružnog suda, drugostepeni organ (20 decembra 2012. godine) je uvažio apelantovu žalbu i predmet vratio na ponovni postupak. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su organi uprave u ponovnom postupku donosili odluke u relativno kratkim periodima (prvostepeni organ donio dvije odluke dok je drugostepeni organ donio tri odluke u periodu od 11 mjeseci). Međutim, drugostepeni organ je svojim odlukama poništavao prvostepene odluke i predmet vraćao na ponovni postupak zbog nepostupanja prvostepenog organa u skladu s njegovim primjedbama i uputama. Također, drugostepeni organ je u ponovnom postupku jednom odlukom intervenirao zbog «ćutanja administracije» prvostepenog organa. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da apelant u ponovnom postupku nije postupio po pozivu prvostepenog organa da dâ izjavu u tom postupku (navodeći da prvostepeni organ nije donio odluku u zakonskom roku zbog čega je podnio žalbu drugostepenom organu). Također, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom čitavog postupka bezrezervno koristio svoje pravo podnošenja pravnih lijekova i da je nezadovoljan odlukama drugostepenog organa tužbama pokrenuo dva upravna spora (12. septembra i 12. decembra 2013. godine) koja su u toku pred Okružnim sudom, te da je u određenoj mjeri doprinio ukupnom trajanju postupka. Dakle, Ustavni sud zapaža da su u postupku koji traje dvije godine i devet mjeseci upravni organi i sud kontinuirano preduzimali poslove iz svoje nadležnosti, te u razumnim rokovima donosili svoje odluke.
37. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da sveukupna dužina postupka zadovoljava zahtjev «razumnosti», te da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
38. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 76. stav 2. Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku», apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII. Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da, imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta ispitane u skladu s uspostavljenim kriterijima, te činjenicu da su, u toku dosadašnjeg postupka koji traje dvije godine i devet mjeseci, nadležni upravni organi i sud u primjerenim rokovima preduzimali poslove iz svoje nadležnosti, te na tri instance donijeli deset odluka (zaključaka, rješenja, presuda), ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić