Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1006/11 (M. T.,Narodno Pozorište Republike Srpske i D. L.)

Odluka donesena 27. 02. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1006/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine, u predmetu broj AP-1006/11, rješavajući apelacije Mehmedalije Trako i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mehmedalija Trako, zbog dužine trajanja postupka koji je okončan presudom Općinskog suda u Sarajevu, broj 065 0 P 066958 08 P od 29. augusta 2011. godine;

Narodno Pozorište Republike Srpske, zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan rješenjem Okružnog suda u Banja Luci, broj 11 0 I 006342 11 Gž od 29. marta 2011. godine;

Dragiša Lazić, zbog dužine trajanja postupka koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 042934 10 Gž od 10. maja 2012. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1006/11 Mehmedalija Trako (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nikica Gržić advokat iz Sarajeva, podnio je 2. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), u predmetu broj 065 0 P 066958 08 P od 29. augusta 2011. godine. U konkrentom slučaju apelant je podnio tužbu Općinskom sudu 9. decembra 2008. godine radi predaje u posjed nekretnina u Sarajevu. Prema stanju spisa, Općinski sud je donio presudu u apelantovom predmetu broj 065 0 P 066958 08 P od 29. augusta 2011. godine (nakon dvije godine i osam mjeseci od podnošenja tužbe) kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev i naložio tuženom da apelantu u roku od 30 dana preda u posjed i slobodno raspolaganje predmetne nekretnine. Odlučujući o žalbi tuženog Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio presudu broj 065 0 P 066958 08 Gž od 8. marta 2012. godine kojom je odbio žalbu tuženog i potvrdio osporenu prvostepenu presudu.

2. AP-1521/11 Narodno Pozorište Republike Srpske (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar advokat iz Banja Luke, podnio je 1. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Okružnim sudom u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) po žalbi D.R. kao zainteresiranog lica.

U konkretnom slučaju, apelant je prijedlogom pokrenuo izvršni postupak povodom kojeg je Osnovni sud u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio rješenje o izvršenju broj 071-0-I- 07-002408 od 6. jula 2007. godine protiv izvršenika D.J., a radi naplate novčanih iznosa dosuđenih pravomoćnom presudom Osnovnog suda broj P-2379/97. Zainteresirano lice, D.R. je 31. oktobra 2010. godine podnio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda broj 071-0-I-07-002408 od 6. jula 2007. godine. Rješavajući po žalbi zainteresiranog lica, Okružni sud donio je rješenje broj 11 0 I 006342 11 Gž od 29. marta 2011. godine (nakon pet mjeseci od podnošenja žalbe), kojim je žalbu zainteresiranog lica odbio i potvrdio osporeno prvostepeno rješenje.

3. AP-1697/11 Dragiša Lazić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Murisa Makarević advokatica iz Sarajeva, podnio je 12. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom po njegovoj žalbi.

U konkretnom slučaju presudom Općinskog suda broj 65-0-P-042934-04-P od 18. decembra 2009. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji-otkupu nekretnina. Apelant je protiv navedene presude 26. januara 2010. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio rješenje broj 65 0 P 042934 10 Gž od 10. maja 2012. godine (nakon dvije godine i tri mjeseca od podnošenja žalbe) kojim je žalbu apelanta uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1006/11.

Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti navode zbog dugog trajanja predmetnih postupaka. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizilaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnih postupaka primjerena okolnostima u svakom pojedinačnom predmetu. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavno pitanje na koje su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1006/11 (M. T.,Narodno Pozorište Republike… | Sudska praksa | Aktio