Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-540/12 (E. H.,C. C. i „UNITEHNA“ d.o.o. Glamočani-Trn i I.M.)

Odluka donesena 27. 02. 2014.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-540/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine, u predmetu broj Broj predmeta, rješavajući apelacije Ime Apelanta i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Elvira Hasanović, protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 010605 10 Gž od 14. decembra 2011. godine;

Cmilja Crnjac, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 036154 12 Rev od 5. jula 2012. godine;

„UNITEHNA“ d.o.o. Glamočani-Trn, protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 063039 12 Gž od 22. augusta 2012. godine;

I.M., protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 Rs 010142 12 Rsž od 24. augusta 2012. godine;zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-540/12

Elvira Hasanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradačca, koju zastupa Ilija Andrić, advokat iz Modriče, podnijela je 8. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 010605 10 Gž od 14. decembra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena apelantičina tužba i poništena kao nezakonita odluka školskog odbora tužene u stavu II izreke odluke, odbačena apelantičina tužba u dijelu kojim je tražila da se ponište kao nezakonite odluke direktora tužene o popuni upražnjenih radnih mjesta i odluka školskog odbora tužene u stavu I odluke, te je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je apelantica tražila da se obaveže tužena da osnovu sačinjene rang liste izvrši prijem apelantice na sporno radno mjesto i uspostavi joj sva prava iz radnog odnosa. U toku postupka je utvrđeno da na osnovu ocjene izvedenih dokaza nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi činjenice o pravilnosti sačinjavanja bodovne liste kandidata, kao i rangirane liste kandidata, te da rješenje o primanju kandidata na sporno radno mjesto nije bilo dostavljeno apelantici kao kandidatu po predmetnom konkursu, pa je u navedenom dijelu apelantičin zahtjev usvojen. Nadalje, utvrđeno je da sud nije bio ovlašten da po apelantičinom tužbenom zahtjevu svojom odlukom nalaže tuženoj koga će od prijavljenih kandidata primiti u radni odnos, jer je navedeno bilo isključivo pravo i izbor tužene, pa je isti odbijen. U pogledu dijela apelantičine tužbe koji je odbačen, utvrđeno je da se isti odnosio na poništenje odluke koja je već poništena u postupku pred tuženom, a odlukom školskog odbora tužene u stavu I odluke je pravosnažno okončan navedeni postupka pred tuženom.

2. AP-3134/12

Cmilja Crnjac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Azer Guzin, advokat iz Zajedničke advokatske kancelarije KEBO&GUZIN Mostar, podnijela je 27. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 036154 12 Rev od 5. jula 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena apelantičina tužba i obavezana tužena da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike regresa, naknadu za prekovremeni rad i razlike plaća, odbijena apelantica sa tužbenim zahtjevom preko dosuđenih iznosa i sa ukupnim zahtjevom za naknadu troškova prevoza, te određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U pogledu odluke o troškovima obrazloženo je da je određeno da svaka stranka podmiruje svoje troškove postupka s obzirom na postignuti uspjeh u parnici (član 386. stav 2. Zakona o parničnom postupku).

3. AP-3812/12

„UNITEHNA“ d.o.o. Glamočani-Trn (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Marjana Kulenović, advokat iz Banjaluke, podnio je 5. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 063039 12 Gž od 22. augusta 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojena je tužiteljeva tužba i utvrđeno da je tužitelj zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme kod apelanta, poništene kao nezakoniti akti apelanta o otkazu ugovora o radu tužitelju, obavezan apelant da tužitelja vrati na posao i zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te obavezan apelant da tužitelju isplati određene novčane iznose na ime naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa u vidu izgubljene zarade i uplati doprinose za određeni period, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva za uplatu doprinosa koji je predstavljao razliku između traženog i dosuđenog. U toku postupka je utvrđeno da apelant nije dokazao razloge otpuštanja tužitelja po osnovu člana 126. stav 2. Zakona o radu, pošto nije imao jasno utvrđene kriterije prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju, kao i da je mjesec dana prije otpuštanja tužitelja zapošljavao nove radnike. Nadalje, apelant je zaključivao ugovore o radu sa tužiteljem u suprotnosti sa Zakonom o radu i da se nije radilo o privremenom povećanju posla, te da je apelant svojim postupanjem - priznavanjem prava na otpremninu i neprekidnim vođenjem radnog staža u radnoj knjižici, tužitelju priznao status radnika koji je primljen na neodređeno vrijeme.

4. AP-4013/12

I.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tržačke Raštele, podnio je 21. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 Rs 010142 12 Rsž od 24. augusta 2012. godine. Apelant je dopunio apelaciju 13. decembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbačen je kao neuredan podnesak tužba apelanta radi zaštite prava iz radnog odnosa. U toku postupka je utvrđeno da je apelantova tužba sa dopunom bio neuredan podnesak, jer apelant ni u tužbi niti u dopuni tužbe po pozivu suda nije odredio svoj zahtjev, odnosno, apelantov tužbeni zahtjev nije bio određen u pogledu glavne stvari niti sporednih potraživanja, a nije naznačio ni vrijednost spora.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-540/12.

Apelacioni navodi

U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-540/12 (E. H.,C. C. i „UNITEHNA“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio