Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1811/11 (Hercegovačko-neretvanski kanton)
Odluka donesena 27. 02. 2014.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1811/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine u predmetu broj AP 1811/11, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 056658 10 Gž od 24. marta 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj P 58 0 P 056658 09 P od 6.
jula 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Mostaru, koga zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 18. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 056658 10 Gž od 24. marta 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P 58 0 P 056658 09 P od 6. jula 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj P 58 0 P 05658 09 P od 6. jula 2010. godine, koja je u cijelosti potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 056658 10 Gž od 24. marta 2011. godine, utvrđeno je da je apelant diskriminirao tužitelja mldb. E.B. (u daljnjem tekstu: tužitelj) na način da je povrijedio njegovo pravo na jednako postupanje u procesu obrazovanja, propustivši da u nastavnom obrazovnom procesu prema tužitelju, kao osobi sa posebnim potrebama, preduzme mjere inkluzije utvrđene Zakonom. Istom presudom apelantu je naloženo da preduzme sve neophodne i zakonom predviđene korake i radnje s ciljem prestanka daljnjeg kršenja prava tužitelja na jednako postupanje u obrazovanju uz omogućavanje daljnjeg školovanja po posebnom nastavnom programom prilagođenom individualnim potrebama tužitelja, uz osiguranje podrške posebnog stručnog tima i učešće asistenta koji će biti prisutan za vrijeme redovne nastave, sve dok traju posebne obrazovne potrebe tužitelja.
3. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i okolnosti konkretnog slučaja Općinski sud je odlučio kao u izreci presude, u smislu primjene odredaba člana 3. i 12. Zakona o zabrani diskriminacije, te Evropske konvencije i Konvencije o pravima djeteta, na čiju primjenu upućuje i II/A član 6. Ustava Federacije BiH, a sve s ciljem zaštite temeljnog prava djeteta na obrazovanje.
4. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo, između ostalog, da apelant nije izjavio reviziju, iako je prema odredbama Zakona o zabrani diskriminacije imao pravo da koristi taj vanredni pravni lijek.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Saglasno prethodno iznesenom Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 13. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 59/09) navedeno da je u postupcima propisanim u članu 12. navedenog zakona revizija uvijek dozvoljena. Dakle, imajući vidu okolnosti predmetnog slučaja nije sporno da je u konkretnom slučaju revizija, kao vanredni pravni lijek, bila dopuštena, a iz odgovora Općinskog suda proizlazi da apelant reviziju nije izjavio. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Na temelju navedenog, Ustavni sud konstatuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se stoga apelacija ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić