Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-24/14 (G. K.)

Odluka donesena 27. 02. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-24/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 02. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine, u predmetu broj AP-24/14, rješavajući zahtjev Gordane Krunić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Gordane Krunić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Krunić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prnjavora podnijela je 3. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 Mal 008333 13 Gž od 28. oktobra 2013. godine. Apelantica je takođe, zatražila donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio postupak izvršenja Presude Okružnog suda do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci broj 78 0 Mal 008333 10 Mal od 19. decembra 2012. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja „Kompanije Dušanić“ d.o.o. Prnjavor (u daljnjem tekstu: tužitelj) kojim je tražio da mu apelantica na ime duga isplati iznos od 2.461,98 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. oktobra 2006. godine pa do konačne isplate. Takođe tužitelj je obavezan da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.497,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. decembra 2012. godine pa do isplate.

3. U obrazloženju presude je navedeno da je Osnovni sud analizom izvedenih dokaza utvrdio da su parnične stranke zaključile Ugovora o kupoprodaji nekretnina OV broj 2.184/05 od 28. septembra 2005. godine (u daljnjem tekstu: osnovni ugovor) kojim su ugovorile kupoprodajnu cijenu za stan od 22.000,00 KM. Uvidom u fakture–otpremnice od 23. i 26. oktobra 2006. godine dalje je utvrđeno, da je apelantica od tužitelja preuzela i robu, građevinski materijal (u daljnjem tekstu: građevinski materijal) u vrijednosti od 2.461,98 KM. Iz aneksa na osnovni ugovor zaključen 18. augusta 2007. godine utvrđeno je da su parnične stranke saglasno izmijenile kupoprodajnu cijenu stana, tako da ona po aneksu iznosi 23.661,98 km (član 1. aneksa na osnovni ugovor), a uvidom u uplatnice broj 1307/07., 1694/07., 1695/07. i 2221/07 Osnovni sud je utvrdio da je apelantica u periodu od 9. maja 2007. godine do 2. augusta 2007. godine, isplatila tužitelju četiri rate po 200,00 KM na ime ugovorene cijene za stan, dakle, prije zaključenja aneksa na osnovni ugovor. Osnovni sud je dalje uvidom u uplatnice Nove banke od 23., 8., 30. septembra 2009. godine i 7. oktobra 2009. godine, koje glase na iznose od, 1.662.00 KM, 3.000,00 KM, 9.000,00 KM i 10.000,00 KM zaključio da je apelantica prema tužitelju u cijelosti izmirila dugovni iznos od 23.661,98 KM. Prema tome, Osnovni sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja da je na uplatnicama navedeno da se plaćanje vrši po osnovnom ugovoru iz 2005. godine ocijenivši da je iz uplatnica evidentno da je apelantica tužitelju isplatila iznos od 23.661,98 KM, dakle više od ugovorene cijene za stan. Osnovni sud je na kraju zaključio da je apelantica tužitelju isplatila ugovoreni iznos na ime kupovine stana prema aneksu na osnovni ugovor, i iznos od 2.461,98 KM za preuzeti građevinski materijal. Odluku o troškovima postupka taj sud je donio na temelju člana 386. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv prvostepene presude, Okružni sud je Presudom broj 78 0 Mal 008333 13 Gž od 28. oktobra 2013. godine žalbu tužitelja uvažio i prvostepenu presudu preinačio, tako da je obavezao apelanticu da tužitelju na ime duga isplati iznos od 2.461,98 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. oktobra 2006. godine pa do isplate, troškove prvostepenog parničnog postupka u iznosu od 1.042,00 KM sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. decembra 2012. godine pa do isplate i troškove drugostepenog parničnog postupka u iznosu od 500,00 KM.

5. Okružni sud je u obrazloženju presude naveo da je uvidom u dokaze izvedene u prvostepenom postupku utvrdio da je tužitelj izvedenim dokazima, fakturama–otpremnicama, br. 268–3014 od 23. oktobra 2006. godine, br. 985/1 od 24. oktobra 2006. godine dokazao da je apelantici predao, a da je apelantica preuzela građevinski materijal ukupne vrijednosti od 2.461,98 KM. Smatra da je prvostepeni sud na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio da je apelantica tužitelju isplatila iznos od 24.462,00 KM, međutim suprotno zaključku tog suda Okružni sud je utvrdio da apelantica nije dokazala da je uplaćenim iznosom tužitelju platila i dug koji se odnosi na preuzeti građevinski materijal, jer ni na jednoj uplatnici nije navedeno da se uplata odnosi na plaćanje građevinskog materijala. Kod takvog stanja stvari Okružni sud smatra da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbu člana 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), da je apelantica ispunila svoju obavezu i tužitelju platila dug u iznosu od 2.461,98 KM, jer se dokazi koje je izveo prvostepeni sud ne mogu dovesti u vezu sa kupoprodajom građevinskog materijala, već sa kupoprodajom nekretnina (stana). Stoga, Okružni sud je primjenom člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP-a odlučio kao u izreci presude.

6. Apelantica ukazuje da joj je osporenom presudom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravičnost u proceduralnom postupanju prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima. Povredu prava na pravično suđenje apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, jer smatra da je Okružni sud primjenom člana 227. ZPP-a prvostepenu presudu trebao ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje radi održavanja glavne rasprave. Ovo iz razloga što je aneks ugovora koji je zaključila sa tužiteljem 18. augusta 2007. godine ništav prema članu 109. ZOO, budući da ne zadovoljava zakonom propisanu formu, „jer potpisi ugovarača moraju biti ovjereni pred nadležnim sudom“ i jer smatra da aneks na osnovni ugovor „prikriva ugovor o kupovini građevinskog materijala“ koji je kupila od tužitelja i koji dug je isplatila. Dalje navodi da joj je povrijeđeno pravo na imovinu iz razloga što je navedenom presudom njena imovina umanjena bez osnova

7. Apelantica takođe traži donošenje privremene mjere, jer smatra da bi izvršenjem osporene presude Okružnog suda po nju nastupile štetne posljedice, zbog čega traži da se odloži postupak izvršenja navedene presude do donošenja odluke o apelaciji.

8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava tokom sudskih postupka, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Ustavni sud zapaža da apelantica, osim tvrdnji o kršenju ustavnih prava u vezi sa osporenom presudom Okružnog suda, zahtjev za donošenje privremene mjere nije posebno obrazložila.

11. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojim se traži odlaganje izvršenja pravosnažne odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica, osim navoda koji se tiču njenih tvrdnji o povredi ustavnih prava koje će Ustavni sud razmatrati prilikom donošenja odluke o meritumu apelacije, nije ponudila nijedan razlog, niti dokaz koji bi Ustavnom sudu bio dovoljan da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 77 članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog zahtjeva.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-24/14 (G. K.) | Sudska praksa | Aktio