Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2787/13 (O. P.)
Odluka donesena 27. 02. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2787/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
27. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine, u predmetu broj AP 2787/13, rješavajući zahtjev Ognjena Plavšića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Ognjena Plavšića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ognjen Plavšić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Ranko Vulić advokat iz Banja Luke, podnio je 26. juna 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 112656 12 Pžp od 22. aprila 2013. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Pr 112656 11 Pr od 24. januara 2012. godine. Apelant je 22. oktobra 2013. godine podnio dopunu apelacije kojom je zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporenog rješenja Okružnog suda od 22. aprila 2013. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Pr 112656 11 Pr od 24. januara 2012. godine apelant je oglašen odgovornim za počinjeni prekršaj iz člana 6. st. 1. i 3. tačka a) Zakona o carinskim prekršajima BiH (u daljnjem tekstu: Zakon) i izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM. Rješenjem je apelant obavezan i na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 KM koje je kao i novčanu kaznu dužan platiti u roku od 15 dana od pravosnažnosti rješenja. U obrazloženju je navedeno da je na osnovu naloga Uprave za indirektno oporezivanje- Odsjeka za kontrolu carinskih organa od 15. februara 2011. godine utvrđeno da je apelant carinskom organu dao netačne podatke o carinskoj vrijednosti robe ocarinjene u CI Novi Grad po carinskoj prijavi broj i datum precizirani u rješenju, tako što je priložio račun sa umanjenom vrijednošću od 12.000,00 EUR od prvobitno prijavljene vrijednosti robe istih tehničkih osobina na GP Gradiška od 16. januara 2010. godine od 32.607,10 EUR za putničko motorno vozilo Volksvage Touareg čiji su podaci precizirani u rješenju. Navedeno je da je nakon toga Uprava za indirektno oporezivanje-Regionalni centar Banja Luka (u daljnjem tekstu: Uprava) pokrenula prekršajni postupak protiv apelanta. S tim u vezi Osnovni sud je zaključio da su se u radnjama apelanta stekla sva obilježja navedenog prekršaja te je apelantu izrekao navedenu kaznu.
3. Osnovni sud je donio i rješenje broj 71 0 Pr 112656 11 Pr od 21. februara 2012. godine kojim je ispravlja rješenje tog suda od 24. januara 2012. godine zbog greške u kucanju na način da u obrazloženju rješenja treba da stoji: „okrivljeni je prihvatio dogovornost za prekršaj koji mu se stavlja na teret“. U preostalom dijelu rješenje je ostalo neizmijenjeno.
4. Protiv oba rješenja apelant je podnio žalbu Okružnom sudu dok je Uprava podnijela žalbu protiv rješenja od 24. januara 2012. godine. Okružni sud je rješenjem broj 71 0 Pr 112656 12 Pžp od 22. aprila 2013. godine žalbu apelanta odbacio kao nedozvoljenu dok je djelimično uvažena žalba Uprave i prvostepeno rješenje preinačeno u odluci o sankciji tako da je apelantu pored novčane kazne izrečena i zaštitna mjera oduzimanja predmeta prekršaja-putničkog vozila Volkswagen Touareg čiji su podaci precizirani u rješenju. U obrazloženju je navedeno da je apelantova žalba protiv rješenja o ispravci nedopuštena jer protiv rješenja o ispravci žalba nije dopuštena shodno zakonskim odredbama. Također je navedeno da i žalba protiv rješenja od 24. januara 2012. godine nije dopuštena budući da je mogla biti izjavljena samo protiv sankcije i zaštitne mjere a ne i merituma predmeta što je u konkretnom slučaju učinjeno. Ovo stoga jer je, kako je naveo Okružni sud, odredbama člana 48. stav 1. Zakona o prekršajima RS propisano da ako okrivljeni prihvati odgovornost, sud će razmatrati samo vrstu i visinu sankcije i u tom slučaju rješenje ne treba sadržavati obrazloženje a u pouci o pravnom lijeku će se navesti da se žalba može podnijeti samo u pogledu sankcije i zaštitne mjere. Kako je, prema obrazloženju Okružnog suda, apelant priznao krivicu za počinjeni prekršaj to je njegovu žalbu usmjerenu protiv samog prekršaja trebalo odbaciti kao nedopuštenu. Okružni sud je, nadalje, naveo da je, nasuprot navedenom, osnovana žalba Uprave kojom je ukazano da je odredbama člana 19. stav 1. Zakona propisano da će se roba koja je predmet prekršaja, između ostalog, i iz člana 6. tog zakona, oduzeti izricanjem zaštitne mjere zbog čega je prvostepeno rješenje i preinačeno u odluci o sankciji i apelantu izrečena i zaštitna mjera oduzimanja predmetnog vozila.
5. Nakon toga, Uprava je apelantu dostavila obavještenje/poziv broj 02/6-I-16-16-12- 580/13 od 1. oktobra 2013. godine kojim ga poziva da u cilju izvršenja izrečene zaštitne mjere najkasnije u roku od 15 dana od prijema tog akta preda predmetno vozilo na daljnje postupanje Upravi.
6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.b) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Navodi da protiv njega prekršajni postupak nije pokrenuo nadležni organ te da mu je onemogućeno da se žali protiv odluke o samom prekršaju jer nije jasno utvrđeno da li je priznao odgovornost za prekršaj ili nije. Također navodi da on nikada svom špediteru nije dao umanjeni račun niti je učestvovao u izradi takvog računa što se može vidjeti iz nalaza vještaka grafologa. Također navodi da ni vrijednost predmetnog vozila nije navedena niti u nalogu za pokretanje postupka niti u rješenjima što nije uzeto u obzir i zbog čega smatra da mu je prekršeno i pravo na odbranu. Iz navedenih razloga kao i zbog činjenice da je vozilo stvar koja protekom vremena gubi na vrijednosti pa bi njegovom predajom Upravi nastala neotklonjiva ekonomska šteta za apelanta te zbog toga što je, kako smatra, osporeno rješenje neizvršivo jer nije navedeno kome se vozilo treba predati, apelant traži da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi obustavio izvršenje spornog rješenja Okružnog suda do donošenja odluke o apelaciji.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanata tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, apelant traži da se naloži obustava izvršenja novčane kazne i zaštitne mjere koja mu je izrečena u pravosnažno okončanom prekršajnom postupku, a do donošenja odluke Ustavnog suda. Ustavni sud ukazuje da apelant u suštini traži od Ustavnog suda da obustavi prinudno izvršenje rješenja koje osporava predmetnom apelacijom odnosno da u najvećoj mjeri kao argumente za donošenje privremene mjere navodi argumente koji se tiču samog merituma predmeta. Naime, apelant navodi da postoji osnov za usvajanje privremene mjere jer smatra da su osporena rješenja nezakonita jer je postupak koji im je prethodio pokrenuo nenadležan organ, jer su neizvršiva i jer bi mu oduzimanja predmeta-automobila bila pričinjena nepopravljiva šteta obzirom da oduzeti automobil stalno gubi na vrijednosti. Međutim, Ustavni sud smatra da ove apelantove tvrdnje, same po sebi, ne mogu predstavljati dovoljan razlog za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporenih rješenja. Ovo stoga što apelant ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Budući da navodi apelanta o kršenju ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić