Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4413/13 (A. M.)
Odluka donesena 12. 03. 2014.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4413/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
12. 03. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednik Miodrag Simović i potpredsjednica Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine, u predmetu broj AP-4413/13, rješavajući zahtjev Ane Mastilo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Ane Mastilo za donošenje privremene mjere.
Odlaže se izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 008052 12 K od 1. februara 2013.
godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 008052 13 Kž 10 od 17. septembra 2013. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ana Mastilo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Jovan S. Čizmović, advokat iz Banjaluke, podnijela je 28. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 008052 13 Kž 10 od 17. septembra 2013. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 008052 12 K od 1. februara 2013. godine. Apelantica je 29. novembra 2013. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora na koju je osuđena do donošenja odluke o apelaciji. Apelantica je 18. februara 2014. godine podnijela zahtjev za prioritetno rješavanje apelacije.
2. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 008052 12 K od 1. februara 2013. godine, koja je ispravljena rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 008052 12 K od 12. aprila 2013. godine, apelantica je oglašena krivom zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju joj je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Na osnovu člana 99. st. 1. i 3. u vezi sa članom 96. st. 2. tač. a) i e) i 3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS) apelantica je obavezana da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 50,00 KM, te da na ime paušala plati iznos od 300,00 KM.
3. U obrazloženju presude se navodi da su po naredbama Okružnog suda u predmetnom postupku provedene posebne istražne radnje nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija na osnovu člana 234. stav 2. a) ZKP RS, pa su pred sudom preslušani transkripti razgovora. Istaknuto je da su neosnovani navodi apelantičinog branioca kao i branilaca ostalih optuženih da su dokazi pribavljeni provođenjem posebnih istražnih radnji nezakoniti budući da su naredbe za sprovođenje istražnih radnji donesene prije nego je tužilac donio naredbu o provođenju istrage. Okružni sud je naveo da se u smislu odredbe člana 224. stav 2. ZKP RS istraga može sprovoditi i protiv nepoznatog lica, pa se analognim tumačenjem dolazi do zaključka da su se posebne istražne radnje mogle odrediti i protiv nepoznatih lica uz ispunjenje uslova iz odredbe člana 234. ZKP RS.
4. Okružni sud je naveo da je provođenjem posebnih istražnih radnji nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija nesporno utvrdio, a na osnovu izvedenih dokaza, iskaza saslušanih svjedoka, objektivnih dokaza, dokaza pribavljenih posebnim istražnim radnjama, koje istražne radnje su vršene naredbama suda, da je apelantica počinila predmetno krivično djelo. Po ocjeni suda iz telefonskih razgovora i SMS poruka se može zaključiti da su optuženi među kojima je i apelantica između sebe i sa drugim licima u spornom vremenskom periodu komunicirali i da su im razgovori bili vezani za nabavku i prodaju opojne droge. Istaknuto je da je sud nakon analize izvedenih dokaza i date ocjene izmijenio činjenični opis izmijenjene optužnice, te da navedenom izmjenom nije povrijedio identitet optužbe dok je pravni opis i pravna kvalifikacija u odnosu na ove optužene ostala neizmijenjena. Prema tome, Okružni sud je zaključio da je apelantica preduzela radnje koje u svojoj ukupnosti predstavljaju prometovanje supstanci koje su proglašene za opojne droge, a izvršenim vještačenjem je utvrđeno da oduzeta materija jeste opojna droga, kokain i marihuana, a krivično djelo je počinjeno od strane više lica.
5. Protiv prvostepene presude apelantica je podnijela žalbu koju je Vrhovni sud presudom broj 11 0 K 008052 13 Kž 10 od 17. septembra 2013. godine odbio.
6. U obrazloženju drugostepene presude se navodi da je Vrhovni sud utvrdio da su se posebne istražne radnje provodile prema optuženima, među kojima je i apelantica, a na osnovu naredbe sudije za prethodni postupak, te kako one nisu bile u suprotnosti sa izdatim naredbama. Stoga po mišljenu Vrhovnog suda podaci i dokazi koji su pribavljeni na osnovu tih posebnih istražnih radnji su zakoniti dokazi na kojima se može zasnivati sudska presuda. Nadalje, po mišljenju Vrhovnog suda činjenična utvrđenja prvostepenog suda u odnosu na apelanticu su potpuna i pravilna, te su zasnovana na brojnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom koji su izneseni u obrazloženju prvostepene presude i ocjenjeni na način kako propisuje odredba člana 295. stav 2. ZKP RS.
7. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 179784 13 Iks-382 od 29. novembra 2013. godine apelantici je odložen početak izdržavanja kazne zatvora zbog bolesti majke do 28. februara 2014. godine, kada je dužna da se javi na izdržavanje kazne zatvora.
8. Apelantica smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1., 2. i 3. a) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. U okviru prava na pravično suđenje apelantica ukazuje na povredu principa nezavisnosti i nepristrasnosti suda, proizvoljnu ocjenu dokaza, proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava, kao i povredu principa kontradiktornosti. Nadalje, navodi da je pretres njenog stana i vozila učinjen na način suprotan odredbama ZKP RS odnosno da je izvršen bez naredbe sudije za prethodni postupak ili suprotno toj naredbi. Za navedenu tvrdnju dokaz je zapisnik od 4. oktobra 2011. godine. Navodi da su prvostepeni i drugostepeni sud proizvoljno utvrdili da se u konkretnom slučaju radi o opojnog drogi odnosno da se radi o kokainu. Ističe da uz optužnicu ne postoje i nisu dostavljeni bilo kakvi drugi dokazi koji upućuju na eventualnu odgovornost i krivnju apelantice, te da proizlazi da prvostepenom presudom nije ukazano ni na osnovanu sumnju kao ni na visok stepen sumnje zbog čega bi apelantica bila oglašena krivom i osuđena osporenim presudama.
9. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica navodi da je 25. novembra 2013. godine primila uputni akt Osnovnog suda od 21. novembra 2013. godine kojim je pozvana da se javi 9. decembra 2013. na izdržavanje kazne zatvora u Kazneno popravnom zavodu Istočno Sarajevo. Ističe da ona svoj zahtjev za privremenu mjeru temelji na grubom kršenju njenih prava koja se tiču merituma predmeta i posljedično tome njene obaveze stupanja na izdržavanje kazne zatvora čime bi njena sloboda bila „uskraćena“. Navodi da bi izvršenje kazne zatvora za nju prouzrokovalo neotklonjivu štetu i posljedice po njeno zdravlje jer bi se suočila sa sankcionisanjem proisteklim iz nezakonitog postupka i nezakonitih presuda.
10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Razmatrajući navode apelantice u kontekstu njenog zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju očigledno da okolnosti ovog predmeta otvaraju ozbiljna pitanja u pogledu eventualnog kršenja apelantičinih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1., 2. i 3. a) Evropske konvencije i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Stoga, kod postojanja ovakvih okolnosti Ustavni sud je mišljenja da je u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka da se odloži izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Okružnog suda broj 11 0 K 008052 12 K od 1. februara 2013. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 008052 13 Kž 10 od 17. septembra 2013. godine, dok Ustavni sud, u međuvremenu, ne ispita dopustivost odnosno meritum apelacije.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić