Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-642/14 (D. M.)

Odluka donesena 12. 03. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-642/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 03. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine, u predmetu broj AP-642/14, rješavajući zahtjev Duška Marjanovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Duška Marjanovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Duško Marjanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kog zastupa Svetozar P. Ivetić, advokat iz Banjaluke, podnio je 7. februara 2014. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 122994 12 Gž od 27. decembra 2013. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 122994 11 P od 30. oktobra 2012. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi bilo „zabranjeno vođenje postupka izvršenja po osporenim rješenjima do donošenja odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji“. Apelant je 20. februara 2014. godine dopuni apelaciju zatraživši od Ustavnog suda da kao nužno donose rješenje o privremenoj mjeri kojim bi protivnicima predlagača bilo naloženo otvaranje puta uklanjenjem drvenih stubova i žičane ograde kojim je predmetni put sužen, kao i da se da se uzdrže od daljnjeg smetanja prolaza predmetnim putem.

2. Osnovni sud je rješenjem broj 71 0 P 122994 11 P od 30. oktobra 2012. godine, a koje je u cjelini potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 122994 12 Gž od 27. decembra 2013. godine, odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je posljednji mirni i faktički posjednik kolskog puta, bliže označenog u izreci prvostepenog rješenja (u daljnjem tekstu: sporni put), te da su ga M.M., I.M. i Ž.V. (u daljnjem tekstu: protivnici predlagača) uznemirili u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu spornog puta postavljanjem drvenih stubova i žičane ograde na način bliže opisan u izreci prvostepenog rješenja.

3. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja opširno iznio navode iz apelantove tužbe , te odgovare na tužbu protivnika predlagača, u iscrpnoj listi pobrojao dokaze koje je predložio apelant, među kojim i službenu zabilješku Policijske stanice Laktaši, kao i dokaze protivnika predlagača, a koje je proveo na glavnoj raspravi. Nadalje, u obrazloženju rješenja opširno su prenijeti iskazi parničnih stranaka saslušanih u svojstvu svjedoka, sadržaj nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Z.G. kao i njegov iskaz na glavnoj raspravi, te sadržaj zapisnika sa lica mjesta o neposrednom opažanju suda. Na temelju provedenih dokaza koji su cijenjeni pojedinačno i uzajamnoj vezi kao nesporno je utvrđeno da je apelant posljednji mirni i faktički posjednik spornog puta, te da su protivnici predlagača postavili drvene stubove i žičanu ogradu, a nakon čega prosječna širina spornog puta iznosi 4,20 do 4,30 m. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja tj. da je širina puta dovoljna za nesmetan prolaz pješice, punim i praznim kolima, motornim vozilom i drugim sredstvima apelanta do njegovog domaćinstva, a kako je apelant činio i do postavljanja drvenih stubova i žičane ograde od strane protivnika predlagača, zaključeno je da protivnici predlagača nisu smetali apelanta u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu prava služnosti prolaza i prevoza, pa je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

4. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjima povrijeđena pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvenciju) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i da su pogrešno primijenili materijalno pravo. U prilog ovih tvrdnji apelant je istakao da redovni sudovi u obrazloženjima rješenja uopšte ne navode iskaze parničnih stranaka i navode koje su iznijeli u podnescima i odgovorima na podneske, iskaze svjedoka koji su potvrdili navode iz njegove tužbe, posebno iskaz sa glavne rasprave vještaka Z.G., dopis Policijske stanice Laktaši, odnosno da su samo djelomično navedene činjenice iz pojedinih izvedenih dokaza. Najzad, apelant tvrdi da je samo paušalno iznesen pravni osnov za donošenje osporenih odluku. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi bilo „zabranjeno vođenje izvršnog postupka po osporenim rješenjima do donošenja odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji“. U dopuni apelacije od 20. februara 2014. godine apelant je zatražio da se kao nužno donose rješenje o privremenoj mjeri a kojim bi protivnicima predlagača bilo naloženo otvaranje puta uklanjenjem drvenih stubova i žičane ograde kojim je predmetni put sužen, kao i da se da se uzdrže od daljnjeg smetanja prolaza predmetnim putem.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi bilo odloženo izvršenje pravosnažnih rješenja do okončanja postupka po njegovoj apelaciji pred Ustavnim sudom. U dopuni apelacije od 20. februara 2014. godine u prilog ovog zahtjeva apelant zatražio donošenje rješenja o privremenoj mjeri kojim bi protivnicima predlagača bilo naloženo otvaranje predmetnog puta koji su suzili postavljanjem drvenih stubova i žičane ograde, tako što će iste ukloniti i uzdržati se od smetanja prolaza predmetnim putem. Pri tom, apelant ove navode nije posebno i obrazlagao.

9. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Pri tome, Ustavni sud ponavlja da se zahtjev za donošenje privremene mjere ne može zasnivati na činjenicama koje se tiču merituma predmeta. U konkretnom slučaju, Ustavni sud najprije ukazuje da je apelant u prilog zahtjeva za donošenje privremene mjere istako zahtjeve koji suštinski odgovaraju onim koji su bili predmet raspravljanja pred redovnim sudovima i o kojim je odlučeno rješenjima koja apelant osporava u apelaciji. Shodno navedenom, proizilazi da se ovako postavljeni zahtjev za donošenje privremene mjere tiče merituma spora, o kojem Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može odlučivati jer bi u suprotnom prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da se apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva isključivo na činjenicama koje se tiču merituma predmeta, a koje će Ustavni sud razmatrati u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma predmetne apelacije, Ustavni sud smatra apelantove zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić