Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1109/11 (GP «ŽGP» DD Sarajevo i drugi)
Odluka donesena 12. 03. 2014.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1109/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 03. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine, u predmetu broj AP 1109/11, rješavajući apelacije GP «ŽGP» DD Sarajevo i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
GP «ŽGP» DD Sarajevo protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 073172 10 Gz od 20. decembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 073172 09 P od 31.
marta 2010. godine;
Abdulferhat Latifović zbog neizvršenja rješenja Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-126- 420/10/VN od 14. oktobra 2010. godine;
Ahmed Musić protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 008886 11 Gž od 8. juna 2012. godine i presude Osnovnog suda u Kotor Varošu broj 73 0 P 008886 11 P od 26. septembra 2011.
godine;
ZZ «Krnjinka» p.o. Stanari zbog neprovođenja rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka Područna jedinica Doboj broj 20-476-2/05 od 7. marta 2006. godine;
Smilja Miličić protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 011190 13 U od 19. novembra 2013. godine;
Božo Mitrić protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 Rs 023775 13 Rsž od 11. decembra 2013. godine;
Jela Blagojević protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 86 0 Rs 015948 12 Rev od 26. novembra 2013. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 Rs 015948 11 Rsž od 8. februara 2012. godine;
Sadik Dilaver i Sejad Dilaver protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 007992 13 Gž 3 od 17. januara 2014.
godine i rješenja Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 007992 11 P 2 od 9. septembra 2013. godine;
zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP 1109/11
1. GP «ŽGP» DD Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banjaluke, podnio je 5. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 073172 10 Gz od 20. decembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 073172 09 P od 31. marta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom drugostepenom odlukom u parničnom postupku radi isplate inflatorne štete v.sp. 24.000,00 KM djelimično je uvažena žalba apelanta i preinačena je prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu kojim je dosuđena zakonska zatezna kamata, na način da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu kamate, dok je u preostalom dijelu potvrđena prvostepena presuda kojom je apelant obavezan da tužitelju na ime inflatorne štete isplati ukupan iznos od 13.426,56 KM.
2. Apelant nije u skladu sa članom 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) izjavio reviziju protiv drugostepene presude.
AP 2156/12
3. Abdulferhat Latifović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sapne, podnio je 8. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-126-420/10/VN od 14. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom drugostepenom odlukom usvojena je žalba apelanta i izmijenjeno je prvostepeno rješenje Komisije za implementaciju člana 182. (152) Zakona o radu, tako što je apelantu priznato pravo na otpremninu u visini od 3,00 prosječne plate u Republici Srpskoj u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kome je apelantu priznato pravo na otpremninu.
4. Dopisom 30. jula 2012. godine apelant je obavijestio Ustavni sud da su mu isplaćena sredstva priznata rješenjem Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-126-420/10/VN od 14. oktobra 2010. godine i da apelaciju u tom dijelu povlači, ali da ostaje kod zahtjeva za naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
5. U vezi sa navodima apelanta koji se odnose na dužinu trajanja postupka pred organima uprave, Ustavni sud zapaža da apelant nije koristio pravne lijekove predviđene zakonskim propisima za slučajeve tzv. «šutnje administracije». Ustavni sud podsjeća da relevantne odredbe Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02, 87/07 i 50/10) i Zakona o upravnim sporovima RS („Službeni glasnik RS br.109/05, 63/11.) u slučaju kada prvostepeni organ u propisanom roku ne donese i ne dostavi rješenje po zahtjevu stranke, i u slučaju kada drugostepeni organ ne donese rješenje po žalbi, predviđaju mogućnost da stranka može pokrenuti upravni spor kao da je njen zahtjev odbijen.
AP 2618/12
6. Ahmed Musić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rujevice, kojeg zastupa Vukan Šelver, advokat iz Kotor Varoši, podnio je 10. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 008886 11 Gž od 8. juna 2012. godine i presude Osnovnog suda u Kotor Varošu broj 73 0 P 008886 11 P od 26. septembra 2011. godine. U konkretnom slučaju, u pravnoj stvari apelanata protiv I.Đ., i B.P., radi poništenja ugovora o prodaji nekretnina i uređivanja prava susvojine, osporenom drugostepenom presudom je potvrđena prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta. Osporenim odlukama odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojim je između ostalog traženo da sud utvrdi da je apelant na ime kupoprodajne cijene od 16.000,00 KM prodatih nepokretnosti po predugovoru isplatio prvotuženom ukupno 6.000,00 KM, kao i da je prvotuženi ovlašten da iz depozita Osnovnog suda u Kotor Varošu podigne iznos od 10.000,00 KM kao dio neisplaćene kupoprodajne cijene za prodate nepokretnosti.
7. Imajući u vidu navedene novčane vrijednosti u osporenim odlukama, apelant nije u skladu sa članom 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) izjavio reviziju protiv drugostepene presude. AP 3433/12
8. ZZ «Krnjinka» p.p. Stanari (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor Obrenija Kršić, podnio je 19. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Republike Srpske koji je predmetnu apelaciju proslijedio Ustavnom sudu na nadležno postupanje 24. septembra 2012. godine. Apelant je predmetnu apelaciju podnio zbog neprovođenja rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka Područna jedinica Doboj broj 20-476-2/05 od 7. marta 2006. godine. U konkretnom slučaju navedenim rješenjem usvojen je zahtjev apelanta za vraćanje zadružne imovine-nekretnina od više pravnih lica, između ostalog nekretnine od ZZ «Bosnakop» Doboj pobliže označene u dispozitivu navedenog rješenja. S obzirom da ZZ «Bosnakop» Doboj nije izjavio žalbu na prvostepeno rješenje od 7. marta 2006. godine (koje je u nastavku postupka poništeno osim u dijelu kojim je usvojen zahtjev apelanta za vraćanje zadružne imovine od ZZ «Bosnakop» Doboj) apelant je više puta dostavljao Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka Područnoj jedinici Doboj zahtjev za upis nekretnina u skladu sa dijelom rješenja od 7. marta 2006. godine.
9. Apelant je imao mogućnost da u skladu sa članom 216. Zakona o upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/02, 87/07 i 50/10) podnese žalbu zbog ćutnje administracije drugostepenom organu, odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 17. Zakona o upravnom sporu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05 i 63/11). AP 297/14
10. Smilja Miličić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Šapca, Republika Srbija, podnijela je 15. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 011190 13 U od 19. novembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbačena je kao neblagovremena apelanticina tužba protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj 02/1-1107667226 od 19. septembra 2006. godine.
11. Apelantica nije u skladu sa članom 18. stav 2. Zakona o upravnom sporu («Službene novine FBiH» broj 9/05) tužbom pokrenula upravni spor u roku od trideset dana od dana prijema osporenog rješenja.
AP 418/14
12. Božo Mitrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, podnio je 23. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 Rs 023775 13 Rsž od 11. decembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom ukinuta je prvostepena presuda Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 Rs 023775 11 Rs od 22. februara 2013. godine, u dosuđujućem i odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari, te je odbačena kao neblagovremena apelantova tužba, u pravnoj stvari apelanta protiv Opštine Šipovo radi zaštite prava iz radnog odnosa. Također, osporenom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka na način da je odbijen zahtjev apelanta za isplatu troškova postupka.
13. U konkretnom slučaju, u postupku zaštite svojih prava iz radnog odnosa, apelant je propustio da u skladu sa odredbama člana 152. Zakona o lokalnoj samoupravi («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 101/04, 42/05 i 118/05) iskoristi svoje pravo na internu zaštitu čime je izgubio pravo na sudsku zaštitu u konkretnom predmetu.
AP 764/14
14. Jela Blagojević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Šamca, koju zastupa Živan Blagojević, advokat iz Šamca, podnijela je 15. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 86 0 Rs 015948 12 Rev od 26. novembra 2013. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 Rs 015948 11 Rsž od 8. februara 2012. godine. U konkretnom slučaju, odlukom Vrhovnog suda Republike Srpske odbijena je revizija apelantice izjavljena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 Rs 015948 11 Rsž od 8. februara 2012. godine kojim je usvojena žalba tuženog, ukinuta prvostepena presuda i odbačena kao neblagovremena tužba apelantice, u pravnoj stvari apelantice protiv TP «Galaprom» a.d. Šamac radi zaštite prava iz radnog odnosa.
15. U konkretnom slučaju, u postupku zaštite svojih prava iz radnog odnosa, apelantica je propustila da u skladu sa odredbama člana 118. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07-Prečišćeni tekst) blagovremeno podnese predmetnu tužbu čime je izgubila pravo na sudsku zaštitu u konkretnom predmetu.
AP 779/14
16. Sadik Dilaver i Sejad Dilaver (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mandinog sela Općina Tomislavgrad, koje zastupa Esma Husejnbegović, advokat iz Bugojna, podnijeli su 19. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 007992 13 Gž 3 od 17. januara 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 007992 11 P 2 od 9. septembra 2013. godine. U konkretnom slučaju, osporenim drugostepenim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba apelanata i potvrđeno je prvostepeno rješenje kojim je odbačena tužba apelanata, u pravnoj stvari apelanata protiv H.K. radi smetanja posjeda.
17. U konkretnom slučaju apelanti su propustili da u roku propisanom odredbom člana 82. Zakona o vlasničkopravnim odnosima («Službeni novine FBiH» br. 6/98 i 29/03) podnesu predmetnu tužbu.
Spajanje predmeta
18. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1109/11. Apelacioni navodi
19. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
21. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
22. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
23. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić