Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1250/12 (G. D.)

Odluka donesena 12. 03. 2014.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1250/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 03. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine, u predmetu broj AP 1250/12, rješavajući apelaciju Gorana Dragičevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Dragičevića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 P 029124 10 Rev, od 15. decembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 Rs 029124 10 Rsž, od 27. maja 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru, broj 58 0 P 029124 06 P, od 6. maja 2009. godine zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Dragičević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Nada Dalipagić, advokat iz Mostara podnio je 3. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 58 0 P 029124 10 Rev, od 15. decembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 Rs 029124 10 Rsž, od 27. maja 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 58 0 P 029124 06 P, od 6. maja 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj 58 0 P 029124 06 P, od 6. maja 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 58 0 Rs 029124 10 Rsž, od 27. maja 2010. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rješenje Komesara policije Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko neretvanskog kantona broj 02-03/1-36-144- 17/06, od 19. aprila 2006. godine, kojim je apelantu prestao radni odnos, te da se tuženi obaveže da da apelantu uspostavi sva prava iz radnog odnosa na način preciziran u presudi i isplati na ime neisplaćenih plata novčani iznos 20.141.,30 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz činjenične osnove proizlazi da je apelantu prestao radni odnos na osnovu rješenja tuženog u kojem je kao razlog prestanka naveden dopis Komesara IPTF-a, od 16. jula 2001. godine kojim se tuženi upućuje na dosljednu primjenu politike IPTF-a o registraciji privremenoj autorizaciji i certifikaciji prema kojoj samo osobe koje su privremeno ovlaštene da primjenjuju policijska ovlaštenja od komesara IPTF-a i kojima su izdate UNMIBH/IPTF-ove ID kartice mogu raditi kao policajci, a one osobe koje rade kao policajci, a koje nisu privremeno ovlaštene od strane IPTF-a i nemaju IPTF-ovu ID karticu moraju vratiti uniformu, pištolje izdate od strane policije. U obrazloženju je dalje navedeno da u skladu sa navedenim apelant nije imao valjano ovlaštenje za dalji rad, jer nije imao sve propisane uslove, odnosno IPTF-ovu ID karticu.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj 58 0 P 029124 10 Rev, od 15. decembra 2011. godine revizija apelanta protiv presude Kantonalnog suda, broj 58 0 Rs 029124 10 Rsž, od 27. maja 2010. godine odbijena je kao neosnovana.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju apelant se žali na presude koje su donesene na osnovu akta IPTF-a , donesenog u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, te smatra da su mu tim odlukama povrijeđena naprijed navedena ustavna prava. Ustavni sud primjećuje da su osporene odluke donesene isključivo na temelju akta IPTF-a. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća na odluku Evropskog suda u predmetu Dragana Kalinića i Milorada Bilbije (vidi, Evropski sud, Dragan Kalinić i Milorad Bilbija protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 13. maja 2008. godine, aplikacija br. 45541/04 i 16587/07) u kojoj je žalbe aplikanata u pogledu odluka Visokog predstavnika od 29. juna 2004. godine, 16. decembra 2004. godine i 23. marta 2007. godine, proglasio inkopatibilnim ratione personae u smislu značenja člana 35 Evropske konvencije. U navedenoj odluci Evropski sud je: podsjetio da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima» u principu mogu prepisati Ujedinjenim nacijama i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja. Ustavni sud smatra da se praksa Evropskog suda može primjeniti u konkretnom slučaju, s obzirom da je akt IPTF-a, kojim je utvrđeno da apelant nije podoban za certifikaciju, donio u procesu certifikacije u skladu sa svojim ovlaštenjima iz Sporazuma, koji je 9. decembra 1998. godine potpisan između legalnih predstavnika Republike Srpske i predstavnika Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. U skladu sa tim, Ustavni sud smatra da Bosna i Hercegovina nema odgovornost za tu odluku Komesara IPTF-a, donesenu u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, pa je shodno tome, apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1250/12 (G. D.) | Sudska praksa | Aktio