Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5603/10 (Grad Banja Luka)

Odluka donesena 12. 03. 2014.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5603/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 03. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine u predmetu broj AP 5603/10, rješavajući apelaciju Grada Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Grada Banja Luka podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 032816 10 Rev broj 15. februara 2011. godine i Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 032816 10 Gz od 30. septembra 2010.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Grad Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, Sjedište zamjenika Banja Luka, podnio je 13. decembra 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 032816 10 Gz od 30. septembra 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 032816 06 P od 15. marta 2010. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio tužiteljici Zemiri Kapetanović „otuđenje, sakrivanje, opterećenje ili raspolaganje“ na stanu u Banja Luci, ulica Ravnogorska broj 13, stan broj 2/III (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Apelant je 4. maja 2011. godine dopunio apelaciju te osporio i Presudu Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 032816 10 Rev od 15. februara 2011. godine.

2. Ustavni sud je donio Odluku AP 5603/10 od 13. novembra 2012. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je odbio zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način

4. Tužiteljice Zemira Kapetanović i Jasmina Kenjalić su 27. oktobra 1998. godine podnijele tužbu protiv apelanta, Jasmine Vujčin i Zavoda za izgradnju Grada Banja Luka, radi utvrđenja i predaje u posjed.

5. Tužiteljice su pet puta tražile da se njihov predmet uzme u rad, a Osnovni sud je u predmetnoj stvari održao četiri ročišta.

6. Osnovni sud je Presudom broj P 2874/98 od 17. septembra 2002. godine odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljica protiv apelanta, Jasminke Vujčin i Zavoda za izgradnju Banja Luka, kao i protivtužbenom zahtjevu apelanta protiv tužene Zemire Kapetanović i utvrdio da je pravno valjan ugovor o korištenju stana zaključen 11. novembra 1980. godine između Esada Kapetanovića, pravnog prednika tužiteljica Zemire Kapetanović i Jasmine Kenjalić i SIZ-a stanovanja Banja Luka. Također, rješavajući po protivtužbi apelanta protiv tužene Zemire Kapetanović istom presudom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice Jasmine Kenjalić kojim traži da se utvrdi da je stekla stanarsko pravo na spornom stanu nakon smrti njenog oca Esada Kapetanovića, zatim odbačen tužbeni zahtjev tužiteljica Zemire Kapetanović i Jasmine Kenjalić u dijelu kojim traže da se poništi kao nezakonito rješenje tuženog apelanta broj 03-372-1621/92 od 3. septembra 1992. godine i odbijen zahtjev tužiteljica kojim se traži da se obaveže tuženi apelant predati im u posjed i slobodno raspolaganje predmetni stan. Nadalje, presudom je u cjelosti kao neosnovan protivtužbeni zahtjev protivtužitelja - apelanta kojim traži da se utvrdi da je ništavo rješenje Fonda za obnovu Banja Luka na osnovu koga je sporni stan dodjeljen na korištenje Esadu Kapetanoviću kao i ugovor o korištenju predmetnog stana koji je zaključen između Esada Kapetanovića i SIZ-a stanovanja Banja Luka.

7. Presudom Okružnog suda broj Gž-2357/02 od 29. juna 2004. godine žalba apelanta i Jasminke Vujčin je odbijena i Presuda Osnovnog suda broj P 2874/98 od 17. septembra 2002. godine potvrđena u osporenom usvajajućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu (stav 1, 2, 3, 4 i 9 izreke presude), kao i u osporenom odbijajućem dijelu odluke o protivtužbenom zahtjevu (stav 8 izreke presude).

8. Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-337/04 od 20. januara 2006. godine revizija Jasminke Vujčin protiv Presude Okružnog suda broj Gž-2357/02 od 29. juna 2004. godine je uvažena i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

9. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 395 od 16. juna 2006. godine žalba apelanta i Jasminke Vujčin je uvažena, presuda Osnovnog suda broj P 2874/98 od 17. septembra 2002. godine je ukinuta u osporenom, usvajajućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu (stav 1, 2, 3, 4 i 9. izreke presude), kao i u osporenom odbijajućem dijelu odluke o prvotužbenom zahtjevu (stav 8. izreke presude) i predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10. U predmetnoj stvari je pripremno ročište održano 12. oktobra 2009. godine, a 30. decembra 2009. godine i glavna rasprava.

11. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 032816 06 P od 15. marta 2010. godine, donesenom u ponovnom postupku, je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je ugovor o korištenju stana zaključen 11. novembra 1980. godine između prednika tužiteljice Esada Kapetanovića i SIZ-a stanovanja Banja Luka pravno valjan i da je prednik tužiteljice stekao stanarsko pravo na spornom stanu, utvrđeno pravo tužiteljice na trajno i nesmetano korištenje predmetnog stana (stav 2), odbačena protivtužba apelanta kao protivtužitelja u dijelu kojim je tražio da se utvrdi ništavost ugovora o korištenju stana zaključen 11. novembra 1980. godine (stav 3), te odbijen kao neosnovan dio protivtužbenog zahtjeva apelanta u dijelu u kojem je tražio da se utvrdi ništavost rješenja „Fonda za obnovu Banja Luke“ broj 04-414-488/80 od 31. oktobra 1980. godine kojim je predniku tužiteljice Esadu Kapetanoviću dat na korištenje predmetni stan (stav 4). Nadalje, stavom 5. prvostepene presude je odbijen kao neosnovan dio protivtužbenog zahtjeva apelanta u dijelu u kojem je tražio da tužiteljica preda sporni stan u posjed i slobodno raspolaganje od lica i stvari.

12. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 032816 10 Gz od 30. septembra 2010. godine žalbe apelanta i umješača Jasminke Vujčin (u daljnjem tekstu: umješač) su odbijene i prvostepena presuda potvrđena. Po ocjeni Okružnog suda, s obzirom da je pravni prednik tužiteljice na zakonit način postao nosilac stanarskog prava zajedno sa tužiteljicom kao suprugom, a ugovor o korištenju stana nije prestao ni na jedan od zakonom propisanih načina, to je prednik tužiteljice, useljenjem u sporni stan stekao stanarsko pravo na istom, iz kojeg prava tužiteljica i izvodi svoje pravo daljnjeg trajnog nesmetanog korištenja predmetnog stana.

13. Presudom Vrhovnog suda broj 71 0 P 032816 10 Rev od 15. februara 2011. godine, koju je apelant primio 28. februara 2010. godine, revizija apelanta i umješača je djelimično uvažena i drugostepena presuda djelimično preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o korištenju stana koji je zaključen 11. novembra 1980. godine između prednika tužiteljice Esada Kapetanovića i SIZ-a stanovanja Banja Luka pravno valjan i da je prednik tužiteljice stekao stanarsko pravo na spornom stanu.

14. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant takođe smatra da je postupak trajao predugo i da mu je zbog toga povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“. Apelant je detaljno izložio tok postupka pred redovnim sudovima na način izložen u činjeničnom dijelu ove odluke, te istakao da su sudovi pogrešno i nepravilno utvrdili činjenično stanje i nepravilno primijenili materijalno pravo. Zbog iznesenih razloga, te trajanju parničnog postupka, apelant predlaže da se usvoji apelacija te utvrdi povreda ustavnih prava i osporene odluke ukinu.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

16. Ustavni sud prvenstveno zapaža da je apelant prvobitno Ustavnom sudu podnio apelaciju protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 P 032816 10 Gz od 30. septembra 2010. godine. Nakon toga je 5. maja 2010. godine dostavio dopunu apelacije kojom je osporio Presudu Vrhovnog suda broj 71 0 P 032816 10 Rev od 15. februara 2011. godine. Budući da Presuda Vrhovnog suda broj 71 0 P 032816 10 Rev od 15. februara 2011. godine predstavlja konačnu odluka u konkretnom predmetu, blagovremenost apelacije će se cijeniti prema datumu podnošenja apelacije u odnosu na presudu Vrhovnog suda.

17. S obzirom na to da je apelantu 28. februara 2010. godine uručena Presudu Vrhovnog suda broj 71 0 P 032816 10 Rev od 15. februara 2011. godine, a dopuna apelacije Ustavnom sudu podnesena 5. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija protiv navedene presude podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

18. Nadalje, Ustavni sud u vezi sa navodima apelacije u odnosu na „razuman rok“ odlučivanja, na što je apelant ukazao prvobitno podnesenom apelacijom, smatra neophodnim prvenstveno naglasiti da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 16. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke o meritumu spora što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad iz same apelacije proizilazi da je apelant neblagovremeno podnio apelaciju u odnosu na posljednji djelotvoran pravni lijek koji je koristio, tj. revizionu presudu Vrhovnog suda, bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog propuštanja roka iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti, a to je podnošenje apelacije u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio ( mutatis mutandis Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP 3478/08 od 14. septembra 2010. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

19. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5603/10 (Grad Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio