Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-868/12 (Opština Brod)
Odluka donesena 12. 03. 2014.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-868/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 03. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Kneževiću predmetu broj Broj predmeta, rješavajući apelacije Ime Apelanta, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela:
Opština Brod, protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 IP 030498 11 PŽ od 23. decembra 2011. godine; broj 84 0 IP 026999 11 PŽ od 23. decembra 2011. godine; 84 0 IP 027296 11 PŽ od 23. decembra 2011. godine; 84 0 IP 027239 11 PŽ od 12. januara 2012. godine; 84 0 IP 029945 11 PŽ od 11. januara 2012. godine; 84 0 IP 027241 11 PŽ od 8. februara 2012. godine; 84 0 IP 027379 11 PŽ od 16. februara 2012. godine; broj 84 0 IP 026945 12 PŽ od 7. marta 2012. godine; broj 84 0 IP 027455 12 PŽ od 3. aprila 2012. godine;
broj 84 0 IP 02744 12 PŽ od 7. marta 2012. godine; broj 84 0 IP 027245 12 PŽ od 2. aprila 2012. godine; broj 84 0 IP 073883 12 PŽ od 19. aprila 2012. godine; broj 84 0 IP 029948 12 PŽ 19. aprila 2012.
godine; broj 84 0 IP 035419 12 PŽ od 18. juna 2012. godine; broj 84 0 IP 031484 12 PŽ od 5. maja 2012. godine; broj 84 0 IP 031207 12 PŽ od 14. maja 2012. godine; broj 84 0 IP 027240 12 PŽ od 11. maja 2012. godine; broj 84 0 IP 027375 12 PŽ od 11. maja 2012. godine;
broj 84 0 IP 024551 12 PŽ od 16. maja 2012. godine; broj 84 0 IP 025739 12 PŽ od 1. maja 2012. godine; broj 84 0 IP 024556 12 PŽ od 16. maja 2012. godine; broj 84 0 IP 033737 12 PŽ od 16. maja 2012.
godine; broj 84 0 IP 027452 12 PŽ od 14. maja 2012. godine; broj 84 0 IP 025018 12 PŽ od 25. maja 2012. godine; broj 84 0 IP 025445 12 PŽ od 25. maja 2012. godine; broj 84 0 IP 031211 12 PŽ od 25. maja 2012. godine; broj 84 0 IP 034578 12 PŽ od 11. juna 2012. godine;
broj 84 0 IP 029885 12 PŽ od 11. juna 2012. godine; broj 84 0 IP 026999 12 PŽ od 1. juna 2012. godine; broj 84 0 IP 027377 12 PŽ od 11. maja 2012. godine; broj 84 0 IP 027454 12 PŽ od 16. maja 2012.
godine; broj 84 0 IP 027376 12 PŽ od 16. maja 2012. godine; broj 84 0 IP 027249 12 PŽ od 16. maja 2012. godine i broj 84 0 IP 026998 12 PŽ od 16. maja 2012. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-868/12 Opština Brod (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Broda, podnio je 5. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 IP 030498 11 PŽ od 23. decembra 2011. godine, broj 84 0 IP 026999 11 PŽ od 23. decembra 2011. godine, broj 84 0 IP 027296 11 PŽ od 23. decembra 2011. godine, broj 84 0 IP 027239 11 PŽ od 12. januara 2012. godine, broj 84 0 IP 029945 11 PŽ od 11. januara 2012. godine, broj 84 0 IP 027241 11 PŽ od 8. februara 2012. godine i broj 84 0 IP 027379 11 PŽ od 16. februara 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenim konačnim odlukama odbijeni su kao neosnovani prigovori apelanta kao tražioca izvršenja koje je izjavio protiv rješenja o izvršenju, a kojima je dozvoljeno izvršenje radi naplate novčanih potraživanja-naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta, u obimu i na način predviđen izvršnim ispravama, pri čemu sud nije odredio izvršenje koje se odnosi na zakonske zatezne kamate. Sud je zaključio da u izvršnim ispravama nije navedena obaveza plaćanja zakonskih zateznih kamata u slučaju da izvršenik padnje u docnju sa ispunjenjem glavne novčane obaveze, a budući da takva prava za apelanta nisu obuhvaćena izvršnim ispravama, ni rješenjem o izvršenju se ne može dati tražiocu izvršenja više prava nego što je to određeno izvršnim ispravama.
2. AP-1634/12 Apelant je podnio 3. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda broj 84 0 IP 026945 12 PŽ od 7. marta 2012. godine, broj 84 0 IP 027455 12 PŽ od 3. aprila 2012. godine, broj 84 0 IP 02744 12 PŽ od 7. marta 2012. godine, broj 84 0 IP 027245 12 PŽ od 2. aprila 2012. godine, broj 84 0 IP 073883 12 PŽ od 19. aprila 2012. godine i broj 84 0 IP 029948 12 PŽ 19. aprila 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenim konačnim odlukama odbijeni su kao neosnovani prigovori apelanta kao tražioca izvršenja koje je izjavio protiv rješenja o izvršenju, a kojima je dozvoljeno izvršenje radi naplate novčanih potraživanja-naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta, u obimu i na način predviđen izvršnim ispravama, pri čemu sud nije odredio izvršenje koje se odnosi na zakonske zatezne kamate. Sud je zaključio da u izvršnim ispravama nije navedena obaveza plaćanja zakonskih zateznih kamata u slučaju da izvršenik padnje u docnju sa ispunjenjem glavne novčane obaveze, a budući da takva prava za apelanta nisu obuhvaćena izvršnim ispravama, ni rješenjem o izvršenju se ne može dati tražiocu izvršenja više prava nego što je to određeno izvršnim ispravama.
3. AP-2605/12 Apelant je podnio 10. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda broj 84 0 IP 035419 12 PŽ od 18. juna 2012. godine, broj 84 0 IP 031484 12 PŽ od 5. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 031207 12 PŽ od 14. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 027240 12 PŽ od 11. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 027375 12 PŽ od 11. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 024551 12 PŽ od 16. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 025739 12 PŽ od 1. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 024556 12 PŽ od 16. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 033737 12 PŽ od 16. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 027452 12 PŽ od 14. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 025018 12 PŽ od 25. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 025445 12 PŽ od 25. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 031211 12 PŽ od 25. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 034578 12 PŽ od 11. juna 2012. godine, broj 84 0 IP 029885 12 PŽ od 11. juna 2012. godine, broj 84 0 IP 026999 12 PŽ od 1. juna 2012. godine, broj 84 0 IP 027377 12 PŽ od 11. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 027454 12 PŽ od 16. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 027376 12 PŽ od 16. maja 2012. godine, broj 84 0 IP 027249 12 PŽ od 16. maja 2012. godine i broj 84 0 IP 026998 12 PŽ od 16. maja 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenim konačnim odlukama odbijeni su kao neosnovani prigovori apelanta kao tražioca izvršenja koje je izjavio protiv rješenja o izvršenju, a kojima je dozvoljeno izvršenje radi naplate novčanih potraživanja-naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta, komunalne naknade za korištenje objekta i uređaja zajedničke komunalne potrošnje u obimu i na način predviđen izvršnim ispravama, pri čemu sud nije odredio izvršenje koje se odnosi na zakonske zatezne kamate. Sud je zaključio da u izvršnim ispravama nije navedena obaveza plaćanja zakonskih zateznih kamata u slučaju da izvršenik padnje u docnju sa ispunjenjem glavne novčane obaveze, a budući da takva prava za apelanta nisu obuhvaćena izvršnim ispravama, ni rješenjem o izvršenju se ne može dati tražiocu izvršenja više prava nego što je to određeno izvršnim ispravama.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 868/12.
Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
S obzirom na to da je u predmetnim apelacijama apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da oni ne uživaju zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće..
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić