Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-668/11 (Dž.Ć.)

Odluka donesena 12. 03. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-668/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 03. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 668/11, rješavajući apelaciju Dž.Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. marta 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dž.Ć.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Mal 005642 12 Mal 2 od 14. decembra 2012. godine.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Dž.

Ć., u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dž.Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 10. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Nakon podnošenja apelacije predmetni postupak je okončan Presudom Općinskog suda broj 23 0 Mal 005642 12 Mal 2 od 14. decembra 2012. godine. Apelant je dopunio apelaciju 29. aprila 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 18. marta i 15. novembra 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 15. novembra 2013. godine zatraženo da dostavi na uvid kompletan spis tog suda broj 23 0 Mal 005642 12 Mal 2.

3. Općinski i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 22. marta i 2. decembra 2013. godine. Općinski sud je 21. novembra 2013. godine dostavio na uvid traženi spis.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog i Kantonalnog suda su dostavljeni su apelantovom opunomoćeniku 25. februara 2014. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je Općinskom sudu 31. oktobra 2000. godine podnio tužbu radi naknade štete protiv „Camelija osiguranja“ d.d. Bihać (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Sabine Hirkić (u daljnjem tekstu: drugotužena). U tužbi je naveo da je 3. augusta 1999. godine drugotužena, upravljajući putničkim vozilom, udarila u apelantovo vozilo koje je bilo parkirano pored kuće S.B. u Barakama. Apelant je tražio da sud obaveže prvotuženog i drugotuženu da apelantu solidarno na ime naknade štete isplate iznos od 12.041,30 ATS u protivvrijednosti po najpovoljnijem kursu otkupa deviza sa kamatom od 18% počev od 2. septembra 1999. godine do isplate.

7. Do donošenja presude Općinskog suda od 16. marta 2004. godine Općinski sud je zakazao sedam ročišta na koja je apelant pristupio.

8. Općinski sud je Presudom broj P-487/00 od 16. marta 2004. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

9. Protiv prvostepene presude apelant je podnio žalbu 14. maja 2004. godine. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-698/04 od 29. januara 2008. godine uvažio apelantovu žalbu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovan postupak.

10. U ponovnom postupku Općinski sud je zakazao tri ročišta na koja je apelant pristupio.

11. Presudom Općinskog suda broj 23 0 Mal 005642 11 Mal od 10. februara 2012. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se prvotuženi i drugotužena obavežu da apelantu na ime naknade štete pričinjene na njegovom putničkom vozilu isplate iznos od 1.721,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 3. augusta 1999. godine do isplate, kao i da mu naknade parnične troškove, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

12. Protiv prvostepene presude apelant je podnio žalbu 24. februara 2012. godine. Kantonalni sud je Presudom broj 23 0 Mal 005642 12 Gž od 6. augusta 2012. godine apelantovu žalbu djelimično uvažio tako da je prvostepena presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženu, kao i u dijelu u kojem je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovan postupak, dok je žalba izjavljena u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženog odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Određeno je da će o apelantovom zahtjevu za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 300,00 KM odlučiti prvostepeni sud svojom konačnom odlukom.

13. Kantonalni sud je dostavio kompletan spis Općinskom sudu 6. augusta 2012. godine. Općinski sud je u ponovnom postupku zakazao jedno ročište na koje je pristupio apelant.

14. Presudom Općinskog suda broj 23 0 Mal 005642 12 Mal 2 od 14. decembra 2012. godine obavezana je drugotužena da apelantu na ime naknade štete pričinjene na njegovom vozilu isplati iznos od 1.721,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 3. septembra 1999. godine do isplate, kao i da naknadi parnične troškove u iznosu od 2.167,00 KM, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Navedena presuda je postala pravosnažna 2. januara 2013. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da je, zbog ne donošenja odluka u razumnom roku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, došlo do povrede prava na donošenje odluke u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da nije postojalo opravdanje da Općinski sud svoju presudu donese tek nakon tri godine i šest mjeseci od podnošenja tužbe, kao i da nije bilo opravdanja da Kantonalni sud po žalbi rješava u periodu od skoro četiri godine. Apelant je postavio zahtjev za kompenzaciju u iznosu od 2.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ostavlja Ustavnom sudu da sam ocijeni da li je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku.

17. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da odluku o osnovanosti apelacije prepušta Ustavnom sudu.

V. Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iako je predmetni postupak okončan Presudom Općinskog suda broj 23 0 Mal 005642 12 Mal 2 od 14. decembra 2012. godine, dakle, nakon podnošenja apelacije. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

22. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok» Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Analiza trajanja postupka

24. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 31. oktobra 2000. godine, te da je okončan presudom Općinskog suda 14. decembra 2012. godine. Dakle, cjelokupan predmetni postupak je trajao 12 godina i jedan mjesec.

25. U konkretnom slučaju se ne može zaključiti da se radilo o predmetu složene prirode imajući u vidu činjenično-pravna pitanja koja je u postupku bilo neophodno razmotriti.

26. U odnosu na apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim radnjama nije doprinio ukupnoj dužini predmetnog postupka.

27. U odnosu na ponašanje redovnih sudova Ustavni sud nalazi da je Općinski sud svoju presudu od 16. marta 2004. godine donio nakon proteka perioda od tri godine računajući od momenta podnošenja tužbe (31. oktobar 2000. godine). Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv prvostepene presude od 16. marta 2004. godine podnio žalbu 14. maja 2004. godine o kojoj je Kantonalni sud odlučio svojom odlukom od 29. januara 2008. godine, dakle nakon proteka perioda od tri godine. Zatim, u ponovnom postupku Općinski sud je donio odluku 10. februara 2012. godine, dakle, nakon proteka perioda od skoro četiri godine, računajući od momenta kada mu je predmetni spis vraćen od Kantonalnog suda (1. februar 2008. godine). Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u dva navrata ukinuo presudu Općinskog suda zbog povreda odredaba Zakona o parničnom postupku i predmet vratio tom sudu na ponovno odlučivanje. Sve navedeno je, po mišljenju Ustavnog suda, značajno utjecalo na ukupnu dužinu predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da su Općinski i Kantonalni sud u odlučujućoj mjeri doprinijeli ukupnoj dužini predmetnog postupka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi nisu Ustavnom sudu dostavili razumno i objektivno opravdanje zbog čega je predmetni postupka trajao 12 godina. Stoga, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka a priori suprotna principu «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da su na njegovu dužinu utjecali redovni sudovi.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

29. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog predugog trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2, Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

30. Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti iznos od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište redovnih sudova koji su utjecali na ukupnu dužinu predmetnog postupka, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

d) Ostali navodi

31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je predmetni postupak, koji nije bio složene prirode, trajao 12 godina, a za ovako trajanje postupka redovni sudovi nisu Ustavnom sudu ponudili bilo kakve razumne i opravdane razloge.

33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-668/11 (Dž.Ć.) | Sudska praksa | Aktio