Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1741/12 (Ž. C.)
Odluka donesena 12. 03. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1741/12
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 03. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1741/12, rješavajući apelaciju Živane Cigan, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Živane Cigan.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 071-0- I-07-003971.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 071-0-I-07- 003971 u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Živana Cigan (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa Radmila N. Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 14. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 071-0-I-07-003971.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 30. januara 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. februara 2014. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnositeljki apelacije 20. februara 2014. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Osnovni sud je donio Presudu broj RS-137/01 od 15. oktobra 2004. godine kojom je obavezao „Belfan“ a.d. Banja Luka da apelantkinji isplati na ime plata, regresa za godišnji odmor i otpremnine ukupan iznos od 6.204,63 KM sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 3.248,04 KM počev od 31. maja 2004. godine, a na iznos od 2.956,59 KM počev od 16. septembra 2004. godine, pa sve do konačne isplate, te da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.765,00 KM. Dio apelantkinjinog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu kamate na iznos od 2.956,69 KM počev od dana sačinjavanja nalaza vještaka pa do 16. septembra 2004. godine, te zahtjeva za oslobađanje troškova parničnog postupka je odbijen.
7. Pošto „Belfan“ a.d. Banja Luka nije ispunio obavezu iz navedene presude niti po proteku naloženog roka, apelantkinja je 21. marta 2005. godine prijedlogom Osnovnom sudu pokrenula izvršni postupak protiv izvršenika „Belfana“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik). U prijedlogu za izvršenje apelantkinja je predložila da sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima kod LHB banke a.d. Banja Luka, Nove banjalučke banke a.d. Banja Luka, Balkan investment banke a.d. Banja Luka i kod UniCredit Zagrebačke banke.
8. Osnovni sud je Rješenjem broj I-695/05 od 30. marta 2005. godine odredio predloženo izvršenje.
9. Pošto se pred istim sudom vodio izvršni postupak prema istom izvršeniku, po prijedlogu tražioca izvršenja Dragana Radoje iz Banje Luke, a po rješenju Osnovnog suda broj 071-0-I-07-003971 od 6. jula 2007. godine, apelantkinja je podneskom od 9. juna 2008. godine predložila da se radi efikasnosti izvršnog postupka prema istom izvršeniku izvrši pridruživanje predmeta u kome je ona tražilac izvršenja (broj I-695/05) predmetu u kome je tažilac izvršenja Dragan Radoja.
10. Apelantkinja je 22. jula 2008. godine podnijela prijedlog za izvršenje na drugom sredstvu, predloživši da Osnovni sud donese rješenje o izvršenju na osnovu pravosnažne Presude tog suda broj RS-137/01 od 15. oktobra 2004. godine, i to na nekretninama izvršenika „Imbel“ a.d. Banja Luka upisanim u zk. Ul .br. 302 k.o. Vrbanja 2, kao i na pokretnim stvarima koje se zateknu u poslovnom prostoru izvršenika, i to popisom, procjenom i prodajom, te namirenjem apelantkinje iz iznosa dobijenog prodajom.
11. Apelantkinja je podnescima od 1, 24. i 31. oktobra i 4. novembra 2008. godine urgirala kod Osnovnog suda uzimanje predmeta u rad.
12. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud donio zaključak broj 071-0-I-07-003971 od 23. novembra 2008. godine kojim je odredio apelantkinju kao pristupnog povjerioca u predmetu broj 071-0-I-07-003971.
13. Osnovni sud je, rješavajući u izvršnom postupku tražioca izvršenja Dragana Radoje, te pristupnih povjerilaca (među kojima je i apelantkinja) radi prodaje nekretnina izvršenika donio zaključak broj 071-0-I-07-003971 od 25. novembra 2008. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju nekretnina izvršenika putem javnog nadmetanja. Osim toga, u zaključku je navedeno da vrijednost predmetne nekretnine iznosi 993.540,00 KM i da predstavlja početnu cijenu za nadmetanje. Određeno je da će se prodaja obaviti putem usmenog i javnog nadmetanja u zgradi suda 29. decembra 2008. godine.
14. Nakon toga, Osnovni sud je donio zaključak broj 071-0-I-07-003971 od 28. maja 2009. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju spornih nekretnina izvršenika putem javnog nadmetanja u zgradi suda 1. jula 2009. godine.
15. Na ročištu za prodaju nekretnina izvršenika, koje je održano 1. jula 2009. godine, apelantkinjina punomoćnica je predložila da se [predmetni] izvršni postupak nastavi na nekretninama na kojima je određeno izvršenje. Osim toga, tražila je da sud odmah i bez odlaganja ispuni svoju zakonsku obavezu i Tužilaštvu podnese krivičnu prijavu protiv odgovornog lica Dragana Ilića, koji je nakon što je doneseno izvršno rješenje u [konkretnom] predmetu i nakon što je pristupio na [predmetno] ročište pred sud 27. juna 2008. godine i priznao potraživanja svih tražilaca izvršenja i obećao im namiriti njihov dug raspolagao popisanim nekretninama na način da ih je 12. avgusta 2008. godine prodao Branimiru Miletiću, u [predmetnom] postupku treće lice. Kako na predmetnom ročištu nije bilo kupaca, sud je donio rješenje kojim je predmetno ročište proglasio neuspjelim.
16. Na ročištu za prodaju nekretnina izvršenika, koje je održano 23. marta 2010. godine, apelantkinjina punomoćnica je istaknula da su ispunjene zakonske pretpostavke da se pristupi prodaji nekretnina prema zaključku od 28. maja 2009. godine s obzirom da su iste nekretnine prometovane nakon što je doneseno rješenje o izvršenju i nakon što je nastupila zabrana prodaje. Takođe je istaknula da pravni poslovi koji su zaključeni nakon donošenja rješenja ne mogu uticati na već stečena prava tražilaca izvršenja [među kojima je i apelantkinja] povodom nekretnine koja je popisana. Dalje, na predmetnom ročištu je istaknuto da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupkak, nakon čega je sud konstatovao da je potrebno utvrditi tačna prijavljena potraživanja u stečaju i eventualna naplata potraživanja u stečajnom postupku kako bi se moglo precizno znati koji su tražioci izvršenja ostali u izvršnom postupku.
17. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud zaključkom od 27. maja 2010. godine odredio vještačenje vještaka finansijske struke.
18. Na ročištu za prodaju nekretnina izvršenika, koje je održano 3. novembra 2010. godine, Osnovni sud je donio rješenje kojim je naložio vještaku da izvrši dopunu nalaza.
19. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud 12. februara 2014. godine proizilazi da je sud u postupku izvršenja zakazao tri ročišta za prodaju predmetne nekretnine, i to 3. jula 2008. godine, 29. decembra 2008. godine i 1. jula 2009. godine, na kojima nije bilo prijavljenih kupaca, pa se stoga sporna nekretnina nije mogla prodati. Dalje, Osnovni sud je naveo da „otvaranjem stečajnog postupka nad preduzećem „Belfan novi“ a.d. 23. decembra 2008. godine, a zatim i na „Inbelu“ a.d. [broj ST-093057 1 od 13. oktobra 2011. godine], koji su redovni sudski postupci, ne znači da izvršenici neće naplatiti svoja potaživanja, a koja ulaze u stečajnu masu i već su većim dijelom isplaćena navedena potraživanja shodno dopisu stečajne upravnice od 14. marta 2011. godine“. Pored toga, Osnovni sud je istaknuo da je „obavezan po sili zakona prekinuti postupak u slučaju otvaranja stečajnog postupka, što je [...] i učinio“. Takođe, Osnovni sud je istaknuo da je „izvršenik u toku [...] postupka izvršio djelimično izmirenje duga isplatom iznosa od 23.700,00 KM za pet radnika [...], te da je, između ostalih, apelantkinji isplaćeno od izvršenika 5.000,00 KM, [...] shodno dopisu izvršenika od 22. marta 2011. godine, kao i službenoj zabilješci od 8. aprila 2011. godine“.
20. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju, takođe, naveo da je u stečajnom postupku stečajna upravnica priznala apelantima na ime potraživanja zaostalih plata i drugih primanja, a od čega im je isplaćeno po 23 %.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelantkinja smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelantkinja je navela hronologiju predmetnog postupka, istaknuvši da njeno potraživanje nije namireno ni nakon više od osam godina (do podnošenja apelacije), na koji način su povrijeđena njena prava zagarantovana članom 6 Evropske konvencije i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
22. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 12. februara 2014. godine ukratko opisao hronologiju postupka, te, između ostalog, istaknuo da je sud u postupku izvršenja zakazao tri ročišta za prodaju predmetne nekretnine, i to 3. jula 2008. godine, 29. decembra 2008. godine i 1. jula 2009. godine, na kojima nije bilo prijavljenih kupaca, pa se stoga sporna nekretnina nije mogla prodati. Pored toga, Osnovni sud je naveo da „otvaranjem stečajnog postupka nad preduzećem „Belfan novi“ a.d. 23. decembra 2008. godine, a zatim i na „Inbelu“ a.d. [broj ST-093057 1 od 13. oktobra 2011. godine], koji su redovni sudski postupci, ne znači da izvršenici neće naplatiti svoja potaživanja, a koja ulaze u stečajnu masu i već su većim dijelom isplaćena navedena potraživanja shodno dopisu stečajne upravnice od 14. marta 2011. godine“. Osnovni sud je istaknuo da je „obavezan po sili zakona prekinuti postupak u slučaju otvaranja stečajnog postupka, što je [...] i učinio“, te da je „izvršenik u toku [...] postupka izvršio djelimično izmirenje duga isplatom iznosa od 23.700,00 KM za pet radnika [...]“, a između ostalih je i apelantkinji isplatio izvršenik 5.000,00 KM, „[...] shodno dopisu izvršenika od 22. marta 2011. godine, kao i službenoj zabilješci od 8. aprila 2011. godine“.
V.Relevantni propisi
23. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
26. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
27. Apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
29. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
32. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud da li je predmetni izvršni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantkinjinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 2005. godine pokrenula predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Iako apelantkinja u navodima apelacije ukazuje na dužinu izvršnog postupka počevši od njegovog pokretanja 2005. godine pa do podnošenja apelacije Ustavnom sudu, odnosno do donošenja odluke Ustavnog suda, Ustavni sud podsjeća da relevantni period ne završava tada, već 23. decembra 2008. godine, kada je otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Belfan novi“ a.d., odnosno 13. oktobra 2011. godine, kada je otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Inbel“ a.d. (koja dva preduzeća su nastala statusnom promjenom - podjelom preduzeća „Bejfan“ a.d.), pa će Ustavni sud dužinu postupka ocijeniti do tog datuma.
34. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 21. marta 2005. godine pokrenula predmetni izvršni postupak, da je 23. decembra 2008. godine otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Belfan novi“ a.d., a 13. oktobra 2011. godine nad preduzećem „Inbel“ a.d., ali da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan u skladu s članom 64 ZIP-a. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jesu tri godine i devet mjeseci, odnosno šest godina i šest mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka
35. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelantkinja pokrenula radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantkinjinog potraživanja popisom, procjenom i prisilnom prodajom izvršenikovih nekretnina, te okolnosti da je izvršenik mijenjao svoj status, da je nad izvršenikom otvoren stečani potupak, kao i da se na strani tražilaca izvršenja nalazi više lica), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.
36. U pogledu apelantkinjinog doprinosa ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud nalazi da je apelantkinja više puta urgirala postupanje Osnovnog suda u navedenom predmetu, odnosno da je preduzimala radnje s ciljem da ubrza postupak. Stoga, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelantkinja svojim radnjama doprinijela dužini postupka.
37. S druge strane, ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud u vrlo kratkom roku odredio predloženo izvršenje (30. marta 2005. godine). Međutim, Ustavni sud na osnovu raspoloživih podataka uočava da Osnovni sud u periodu od tri godine i osam mjeseci, do donošenja zaključka od 23. novembra 2008. godine kojim je odredio apelantkinju kao pristupnog povjerioca u predmetu broj 071-0-I-07-003971, nije preduzimao bilo kakve procesne radnje u navedenom predmetu. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je, a što proizilazi iz odgovora na apelaciju, Osnovni sud zakazao tri ročišta za prodaju sporne nekretnine, i to 3. jula 2008. godine, 29. decembra 2008. godine i 1. jula 2009. godine, na kojima nije bilo prijavljenih kupaca, pa se stoga sporna nekretnina nije mogla prodati. Ustavni sud dalje zapaža da je 23. decembra 2008. godine otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Belfan novi“ a.d., a 13. oktobra 2011. godine nad preduzećem „Inbel“ a.d., a koja preduzeća su nastala podjelom preduzeća “Belfan ” a.d. koje je brisano iz sudskog registra. Međutim, i pored navedenih okolnosti koje su objektivno doprinijele dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije ponudio razumno objašnjenje za tri godine i osam mjeseci potpune neaktivnosti u postupku, prije nastupanja zakonskih posljedica otvaranja stečaja nad izvršenikom.
38. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da obaveza suda da odobri i sprovede izvršenje, koje je, prema relevantnim odredbama ZIP-a, određeno na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj RS-137/01 od 15. oktobra 2004. godine, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju već se ova obaveza suda sastoji i u preduzimanju daljih mjera i radnji koje kao rezultat imaju okončanje (dovršenje) izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, u skladu sa članom 64 ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
39. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period od osam godina i 11 mjeseci u kojem nije okončan izvršni postupak, od toga tri godine i devet mjeseci, odnosno šest godina i šest mjeseci do otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom, ne može smatrati razumnim sa aspekta standarda prava na pravično suđenje.
40. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
41. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantkinjine navode o kršenju prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je izvršni postupak po apelantkinjinom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude trajao duže od tri godine i devet mjeseci, odnosno šest godina i šest mjeseci, iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovnim sudovima.
43. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić