Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3620/12 (D. K.)

Odluka donesena 12. 03. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3620/12

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 03. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3620/12, rješavajući apelaciju D. K., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2. alineja 2, te člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija D.K.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je donesena presuda Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 058263 98 P od 12. jula 2013. godine.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da po hitnom postupku donese odluku povodom podnesene žalbe protiv Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 058263 98 P od 12. jula 2013. godine, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu D.

K. u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 2.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. D. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Ljiljana Stajić, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 058263 98 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 11. oktobra 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju odnosno, da se izjasni da li je donio odluku u tom postupku, te ukoliko jeste da ju dostavi. Osnovni sud je 16. oktobra 2013. godine dostavio odgovor, odnosno Odluku koju je donio u predmetu broj 71 0 P 058263 98 P.

3. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor-odluka Osnovnog suda u predmetu broj 71 0 P 058263 98 P dostavljena je apelantovom punomoćniku 27. februara 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je preko ranijeg punomoćnika 12. septembra 1998. godine pokrenuo parnični postupak protiv DD «INCEL» d.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate naknade za adaptaciju stana. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-2452/98.

6. Osnovni sud je u predmetnom postupku održao tri ročišta u toku 2000.

godine (10. marta, 14. aprila i 2. juna), a nakon toga tri ročišta u 2006. godini (24. februara, 7. aprila i 15. maja) od kojih su dva odložena zbog neispunjenja procesnih pretpostavki dok je na trećem ročištu doneseno rješenje kojim je tužba vraćena apelantu na ispravku i dopunu po novom Zakonu o parničnom postupku.

7. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant u navedenom periodu svojim podnescima urgirao da se zakaže rasprava i uređivao tužbu (dopisi od 17. novembra 2003. godine, 14. oktobra 2004. godine, te 10. marta i 1. decembra 2005. godine, te 25. maja 2006. godine).

8. Nakon toga, Osnovni sud je u 2012. godini održao dva ročišta u postupku (27. januara i 17. septembra), kao i ročište za glavnu raspravu (12. juna 2013. godine), te je donio Presudu broj 71 0 P 058263 98 P od 12. jula 2013. godine kojom je odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev. U navedenom periodu apelant je podneskom od 13. februara 2012. godine uredio tužbeni zahtjev i označio pravne sljednike tuženog.

9. Nezadovoljan navedenom presudom apelant je preko Osnovnog suda podnio žalbu koja je Okružnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) proslijeđena 9. oktobra 2013. godine.

10. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka , odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo hronologiju parničnog postupka ukazavši na propuste Osnovnog suda koji se ogledaju u tome da za 14 godina nije donio odluku u tom postupku. Takođe, apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u visini od 8.400,00 KM, kao i naknadu troškova sastava apelacije u iznosu od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je dostavio Odluku broj 71 0 P 058263 98 P od 12. jula 2013. godine koju je donio u tom postupku, te je naveo da je spis predmeta 9. oktobra 2013. godine dostavljen Okružnom sudu na daljnje postupanje.

V. Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

14. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br.

58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan parnični postupak koji je apelant pokrenuo tužbom od 12. septembra 1998. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 12. septembra 1998. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme pri razmatranju dužine ovog postupka je period od 15 godina i šest mjeseci.

23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčanih sredstava na ime adaptacije stana, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo da se utvrde i dokaze koje su trebali da se provedu u konkretnom slučaju ne može da se govori o naročito složenom predmetu.

24. Cijeneći postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje pasivnost Osnovnog suda u fazi prethodnog ispitivanja tužbe, zakazivanja pripremnog ročišta i glavne rasprave, imajući u vidu da je navedenom sudu trebalo skoro dvije godine da zakaže i održi tri pripremna ročišta u 2000. godini (10. marta, 14. aprila i 2. juna). Dalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud nakon navedenih ročišta sljedeća zakazao i održao tek nakon nepunih šest godina (24. februara, 7. aprila i 15. maja 2006. godine), te da je postupak nastavio ponovo nakon nepunih šest godina (27. januara i 17. septembra 2012. godine) nakon čega je 12. jula 2013. godine donio odluku u postupku. Ustavni sud takođe primjećuje da je, prema stanju spisa, Osnovni sud 9. oktobra 2013. godine predmet proslijedio Okružnom sudu na odlučivanje po žalbi. S druge strane apelant je pismenim podnescima urgirao da se zakaže ročište i postupao po nalozima Osnovnog suda za uređivanje tužbe, te time pokazao zainteresovanost da ishodi odluku u postupku, dok je Osnovni sud samo dostavio donesenu odluku bez ikakvog odgovora na apelaciju. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da parnični postupak nije okončan ni nakon 15 godina i šest mjeseci pri čemu dužina postupka može u cjelosti da se pripiše postupanju Osnovnog suda, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

26. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra da je svrsishodnim da se naloži Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku po žalbi u navedenom predmetu posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.

Ostali navodi iz apelacije

27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno ispituje apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanta, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

29. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

30. S obzirom da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka te imajući u vidu da traje 15 godina, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijumima trebalo da se isplati ukupan iznos od 2.250,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

31. U pogledu apelantovog zahtjeva da mu se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizilazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacije snosi isključivo apelant.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni 15 godina i šest mjeseci nakon podnošenja tužbe, pri čemu neopravdano trajanje postupka može u cijelosti da se pripiše ponašanju Osnovnog suda koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano, niti je ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

33. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3620/12 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio