Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1666/11 (I. M.)

Odluka donesena 12. 03. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Penzija
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1666/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 03. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1666/11, rješavajući apelaciju Ilije Marinkovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I

MERITUMU

Usvaja se apelacija Ilije Marinkovića.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 U 000996 10 U od 23. februara 2011. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjesca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ilija Marinković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Milenko-Vojo Radović, advokat iz Foče, podnio je 7. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 U 000996 10 U od 23. februara 2011. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIORS) broj 1070592710 od 10. marta 2010. godine i Rješenja Fonda PIORS – Filijala Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Filijala Istočno Sarajevo) broj predmeta: 1- 1810-0-540/10 od 23. jula 2010. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Fonda PIORS i Filijale Istočno Sarajevo zatraženo je 28. novembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovori na apelaciju dostavljeni su 6, 11. i 19. decembra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 17. januara 2014. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Rješenjem Filijale Istočno Sarajevo broj predmeta:1-1810-0-540/10 od 23. jula 2010. godine apelantu je priznato pravo na starosnu penziju, počev od 24. juna 2010. godine u iznosu od 252,25 KM mjesečno, sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja. Uvidom u materijalne dokaze prvostepeni organ je utvrdio, između ostalog, da je apelant zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju podnio 9. aprila 2010. godine, da apelantov ukupan staž osiguranja iznosi 40 godina i šest dana, i to staž osiguranja ostvaren u RS u periodu od 1. maja 1992. godine do 10. aprila 2010. godine i u SRBiH u periodu od 17. jula 1971. godine do 30. aprila 1992. godine i da, shodno odredbama člana 75 stav 4 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO) apelant ispunjava uslove za sticanje prava na starosnu penziju, te da je dan od kada apelantu pripada pravo na penziju utvrđen, shodno odredbama člana 167 Zakona o PIO.

7. Smatrajući da je pravo na penziju trebalo biti priznato od dana podnošenja zahtjeva 9. aprila 2010. godine, a ne od 24. juna 2010. godine, apelant je podnio žalbu Fondu PIORS koji je Rješenjem broj 1070592710 od 10. marta 2010. godine žalbu odbio. Obrazlažući osnovni prigovor apelanta Okružni sud je istakao da je uvidom u dokumentaciju predmeta utvrđeno da je Zavod za zapošljavanje RS za apelanta izmirio doprinose za PIO osiguranje tek 24. juna 2010. godine, od kada je apelant ispunio uslove za sticanje prava na starosnu penziju propisane odredbama člana 75 Zakona o PIO. Shodno navedenom, kako je istakao Fond PIORS, prvostepeni organ je pravilno odlučio kada je apelantu, shodno odredbi člana 167 stav 1 Zakona o PIO, priznao pravo na penziju počev od 24. juna 2010. godine. Slijedom svega navedenog, Fond PIORS je donio odluku, shodno odredbi člana 225 Zakona o opštem upravnom postupku.

8. Odlučujući o apelantovoj tužbi podnesenoj radi poništenja drugostepenog rješenja, Okružni sud je Presudom broj 14 0 U 000996 10 U od 23. februara 2011. godine tužbu odbio. Okružni sud je, prije svega, citirao odredbu člana 167 stav 1 Zakona o PIO kojom je propisano da pravo na ličnu i porodičnu penziju pripada od dana kada su ispunjeni uslovi za sticanje prava koji su propisani navedenim zakonom. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, Okružni sud je podsjetio da je apelant zahtjev za ostvarivanje prava na penziju podnio 9. aprila 2010. godine, ali da apelant u tom trenutku nije ispunjavao uslove za ostvarivanje prava na penziju, budući da je Zavod za zapošljavanje uplatu doprinosa za apelanta izvršio tek 24. juna 2010. godine. Stoga su, prema ocjeni Okružnog suda, nižestepeni organi uprave pravilno postupili kada su apelantu priznali pravo na starosnu penziju sa 24. junom 2010. godine, kada je apelant, shodno odredbi člana 167 stav 1 Zakona o PIO, zapravo i ispunio uslove za sticanje prava na starosnu penziju. Kako nisu ispunjeni uslovi iz odredbe člana 10 Zakona o upravnim sporovima, Okružni sud je odlučio kao u izreci presude, na temelju odredbe člana 31 navedenog zakona. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant kršenje navedenih prava vidi u proizvoljnoj primjeni i tumačenju materijalnog prava, konkretno Zakona o PIO. Ističe da je zahtjev za priznavanje prava na starosnu penziju podnio 9. aprila 2010. godine, kada je navršio 40 godina staža osiguranja, odnosno kada je ispunio uslove propisane odredbama Zakona o PIO za sticanje prava na starosnu penziju. Prema apelantovoj ocjeni, okolnost da je Zavod za zapošljavanje izvršio uplatu na ime doprinosa 24. juna 2010. godine ne može uticati na početak ostvarivanja njegovog prava na penziju, odnosno da takva retroaktivna uplata doprinosa ne može uticati na određivanja dana za početak isplate penzije. Navedeno tim prije što se takva naknadna uplata doprinosa vrši uz plaćanje zakonske zatezne kamate tuženom Fondu PIORS, te stoga apelant nije dužan da snosi posljedice neblagovremene uplate doprinosa. U tom kontekstu apelant se pozvao na praksu Ustavnog suda zauzetu u odlukama br. AP 1330/06 od 16. januara 2007. godine i AP 722/08 od 29. juna 2007. godine u kojima je raspravljano gotovo identično činjenično i pravno pitanje.

b) Odgovor na apelaciju

10. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da osporenom odlukom navedenog suda apelant nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku, niti su mu povrijeđena prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na koja se u apelaciji pozvao.

11. Fond PIORS je u odgovoru na apelaciju iznio hronologiju postupka naglasivši da osporenim rješenjima donesenim u prvom i drugom stepenu nisu povrijeđene odredbe Zakona o PIO, niti je povrijeđen društveni interes, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.

12. U odgovoru na apelaciju Filijala Istočno Sarajevo je istakla da se početak isplate penzije utvrđuje shodno odredbama člana 167 Zakona o PIO, a apelant je to pravo ostvario sa danom kada su tuženom od Zavoda za zapošljavanje uplaćeni doprinosi. Budući da je Zavod za zapošljavanje 24. juna 2010. godine uplatio doprinose za apelanta za period od 1. januara 2010. godine do 10. aprila 2010. godine, apelant je sa navedenom uplatom ispunio uslove propisane odredbama člana 75 Zakona o PIO. Još je naglašeno da se u predmetnom slučaju ne radi o retroaktivnoj uplati doprinosa.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik RS“ br. 106/05 – prečišćen tekst, 20/07, 33/08, 1/09, 71/09, 106/09 i 118/09), koji je važio u vrijeme odlučenja, relevantne odredbe glase:

Član 75. stav 3.

Uslovi za sticanje prava na starosnu penziju Osiguranik koji navrši 40 godina staža osiguranja stiče pravo na starosnu penziju, bez obzira na godine života.

Član 167. st. 1. i 2.

Ostvarivanje prava Pravo na ličnu i porodičnu penziju pripada od dana kada su ispunjeni uslovi za sticanje prava koji su propisani ovim zakonom.

Ako je zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu i porodičnu penziju podnesen nakon ispunjenja uslova za ostvarivanje prava, pravo na isplatu penzije pripada od dana podnošenja zahtjeva, ako je podnosilac ispunjavao uslove za sticanje prava i na taj dan.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 14 0 U 000996 10 U od 23. februara 2011. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 2. marta 2011. godine, a apelacija je podnesena 7. aprila 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant pobija navedene odluke tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

21. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv jer se u predmetnom postupku odlučivalo o ostvarivanju apelantovog prava na starosnu penziju, što predstavlja njegovo građansko pravo. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak bio pravičan onako kako zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije.

22. Ustavni sud dalje podsjeća da je pitanje identično ovome, tj. pitanje početka isplate penzije u okolnostima retroaktivne uplate zaostalih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje već razmatrao u Odluci broj AP 1330/06 od 16. jula 2007. godine (objavljenoj u „Službenom glasniku BiH“ broj 79/07, dostupna i na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

23. Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci naveo, između ostalog, da se retroaktivnom uplatom doprinosa poslodavca kao obveznika osiguranja, uz plaćanje zatezne kamate Fondu kao korisniku osiguranja, otklanjaju samo posljedice neurednog ispunjavanja zakonske obaveze poslodavca, a u korist radnika kako bi stekao uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Ustavni sud je u citiranoj odluci još naglasio da retroaktivna uplata doprinosa ne može uticati na početak ostvarivanja prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije naročito ako se uzme u obzir da se naknadna uplata doprinosa vrši uz plaćanje zatezne kamate Fondu. Po mišljenju Ustavnog suda, sve suprotno bi predstavljalo prevelik teret za apelanta koji bi bio u situaciji da zbog neizvršavanja zakonske obaveze poslodavca kao obveznika osiguranja prema Fondu kao korisniku osiguranja, a koji takođe ima zakonsku obavezu kontrole obveznika osiguranja i preduzimanja odgovarajućih zakonskih mjera u slučaju neplaćanja doprinosa, snosi posljedice poslodavčevog neurednog plaćanja doprinosa (tačka 28). Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio relevantne odredbe Zakona o PIO, te utvrdio da je došlo do povrede apelantkinjinog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

24. Dovodeći navedeno u kontekst konkretnog slučaja, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je u „Službenom glasniku RS“ broj 106/05 utvrđen prečišćen tekst osnovnog Zakona o PIO („Službeni glasnik RS“ br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03 i 67/05) koji je primijenjen u citiranoj odluci (op. cit., AP 1330/06), tako da se praktično radi o istom zakonu. Ustavni sud dalje zapaža da je osnovni Zakon o PIO pretrpio određene izmjene u odnosu na relevantni period iz citirane odluke, ali suštinski se ništa bitno nije promijenilo kod nespornog da ni naknadnim izmjenama i dopunama nije eksplicitno propisano da od momenta naknadne uplate doprinosa počinje i isplata starosne penzije (op. cit., AP 1330/06, tačka 28). Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da relevantne odredbe koje su primijenjene u citiranoj odluci (član 135) u potpunosti odgovaraju relevantnim odredbama koje su primijenjene u konkretnom slučaju (član 167 Zakona o PIO), Ustavni sud smatra da se stavovi iz citirane odluke analogno mogu primijeniti i na konkretan slučaj.

25. Dakle, Ustavni sud smatra da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1330/06 od 16. jula 2007. godine u pogledu određivanja datuma sticanja prava na starosnu penziju i početka isplate penzije u cijelosti odnose i na predmetni slučaj. Navedeno u situaciji kada je Zavod za zapošljavanje doprinose na ime apelanta za period od 1. januara do 10. aprila 2010. godine Fondu PIORS uplatio 26. juna 2010. godine, dakle retroaktivno, iako je apelant u trenutku podnošenja zahtjeva (9. april 2010. godine) ispunjavao uslove za priznavanje prava na starosnu penziju, u smislu odredbe člana 167 stav 1 Zakona o PIO. Navedeno i stoga što je odredbom člana 167 stav 2 Zakona o PIO jasno propisano da u slučaju kada je zahtjev za ostvarivanje prava na penziju podnesen nakon ispunjavanja uslova za ostvarivanje tog prava, pravo na isplatu penzije pripada od dana podnošenja zahtjeva, ako je podnosilac ispunjavao uslove za sticanje prava i na taj dan, što je upravo primjenjivo i na apelantov slučaj kod nespornog da ni naknadnim izmjenama i dopunama Zakona o PIO nije eksplicitno propisano da od momenta uplate doprinosa počinje i isplata starosne penzije.

26. Dakle, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja i dosadašnju praksu zauzetu u predmetima koji su pokretali gotovo identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali navodi

27. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je osporenim odlukama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada su organi uprave i nadležni sud proizvoljno primijenivši odredbe Zakona o PIO apelantu priznali pravo na starosnu penziju od momenta kada je Zavod za zapošljavnje Fondu PIORS uplatio doprinose na ime apelanta, a ne od dana podnošenja zahtjeva, kada je apelant zapravo i ispunio uslove za sticanje prava na penziju.

29. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 64 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić