Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1739/12 (P. K.)
Odluka donesena 12. 03. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Stečaj
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1739/12
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 03. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1739/12, rješavajući apelaciju Pave Krkajlić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Pave Krkajlić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjoj Luci pod brojem 071-0-I-07-003971.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Pava Krkajlić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa Radmila N. Plavišić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 14. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 071-0-I-07-003971.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 29. maja 2012. godine i 30. januara 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. juna 2012. godine i 12. februara 2014. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnositeljki apelacije 20. juna 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Osnovni sud je donio Presudu zbog propuštanja broj RS-73/01 od 21. oktobra 2004. godine kojom je obavezao „Belfan“ a.d. Banja Luka da apelantkinji isplati po osnovu neisplaćenih plata iznos od 5.329,64 KM, kao i regres u iznosu od 684,00 KM, a sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana uređenja tužbe, odnosno od 27. jula 2004. godine pa do konačne isplate, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 150,00 KM.
7. Kako „Belfan“ a.d. Banja Luka nije ispunio obavezu iz navedene presude, niti po proteku naloženog roka, apelantkinja je 8. jula 2008. godine prijedlogom Osnovnom sudu pokrenula izvršni postupak protiv izvršenika „Imbela“ a.d. Banja Luka, kao pravnog sljednika „Belfana“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik). U prijedlogu za izvršenje apelantkinja je predložila da sud donese rješenje kojim se dozvoljava izvršenje na nekretninama izvršenika upisanim u zk. ul. br. 302 k.o. Vrbanja 2, kao i na pokretnim stvarima koje se zateknu u poslovnom prostoru izvršenika, i to popisom, procjenom i prodajom, te namirenjem apelantkinje iz iznosa dobijenog prodajom. Iz stanja spisa proizilazi da je predmet zaveden pod brojem I.16623/08.
8. Kako se pred istim sudom vodio izvršni postupak prema istom izvršeniku, po prijedlogu tražioca izvršenja Dragana Radoja iz Banje Luke po rješenju Osnovnog suda broj 071-0-I-07-003971 od 6. jula 2007. godine, apelantkinja je podneskom od 11. jula 2008. godine predložila da se radi efikasnosti izvršnog postupka prema istom izvršeniku izvrši pridruživanje predmeta u kome je ona tražilac izvršenja predmetu u kome je tražilac izvršenja Dragan Radoja.
9. Osnovni sud je zaključkom broj 071-0-I-07-003971 od 23. novembra 2008. godine kao pristupne povjerioce u predmetu broj I-3971/07 odredio tražioce izvršenja u predmetu broj I-16623/08 – apelantkinju, broj I-16617/08 – Vinku Orašanin, broj I-15112/08 – Savu Dojčinovića, broj I-2601/08 – Milenka Đukića i broj I-5869/06 – Peru Mandića.
10. Apelantkinja je podnescima od 1, 24. i 31. oktobra i 4. novembra 2008. godine urgirala kod Osnovnog suda uzimanje predmeta u rad.
11. Osnovni sud je, rješavajući u izvršnom postupku tražioca izvršenja Dragana Radoje, te pristupnih povjerilaca (među kojima je i apelantkinja), radi prodaje nekretnina izvršenika, donio zaključak broj 071-0-I-07-003971 od 25. novembra 2008. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju nekretnina izvršenika putem javnog nadmetanja. Osim toga, u zaključku je navedeno da vrijednost predmetne nekretnine iznosi 993.540,00 KM i predstavlja početnu cijenu za nadmetanje. Određeno je da će se prodaja obaviti putem usmenog i javnog nadmetanja u zgradi suda 29. decembra 2008. godine.
12. Nakon toga, Osnovni sud je donio zaključak broj 071-0-I-07-003971 od 28. maja 2009. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju spornih nekretnina izvršenika putem javnog nadmetanja u zgradi suda 1. jula 2009. godine.
13. Na ročištu za prodaju nekretnina izvršenika, koje je održano 23. marta 2010. godine, apelantkinjina punomoćnica je istaknula da su ispunjene zakonske pretpostavke da se pristupi prodaji nekretnina prema zaključku od 28. maja 2009. godine s obzirom da su iste nekretnine prometovane nakon što je doneseno rješenje o izvršenju i nakon što je nastupila zabrana prodaje. Takođe je istakla da pravni poslovi koji su zaključeni nakon donošenja rješenja ne mogu uticati na već stečena prava tražilaca izvršenja [među kojima je i apelantkinja] povodom nekretnine koja je popisana. Dalje, na predmetnom ročištu je istaknuto da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak, nakon čega je sud konstatovao da je potrebno utvrditi tačna prijavljena potraživanja u stečaju i eventualnu naplatu potraživanja u stečajnom postupku kako bi se moglo precizno znati koji su tražioci izvršenja ostali u izvršnom postupku.
14. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud zaključkom od 27. maja 2010. godine odredio vještačenje vještaka finansijske struke.
15. Na ročištu za prodaju nekretnina izvršenika, koje je održano 3. novembra 2010. godine, Osnovni sud je donio rješenje kojim je naložio vještaku da izvrši dopunu nalaza.
16. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud 15. juna 2012. godine proizilazi da je „[apelantkinja] namirena i u stečajnom postupku kao i ostali pristupni povjerioci u [predmetnom] postupku, pa kako ne bi došlo do dvostrukog namirenja, Sud se 24. februara 2011. godine obratio stečajnoj upravnici da se decidirano izjasni za radnike koji su svoja potraživanja prijavili, odnosno koja su im potraživanja priznata uz navođenje broja presude kako ne bi došlo do neosnovanog bogaćenja, tj. dvostrukog namirenja u različitiim sudskim postupcima“. Dalje, Osnovni sud je naveo da je navedeni problem nastao kada je otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Belfan novi“ a.d., a radnici su smatrali da mogu tražiti namirenje i na drugom preduzeću, tj. „Inbel“ a.d., a ta dva preduzeća su nastala podjelom [izvršenika] preduzeća „Belfan“ koje je brisano iz sudskog registra, ne uvažavajući izvršni naslov, odnosno jasno naznačeno preduzeće, odnosno izvršenika u donesenoj presudi.
17. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 15. juna 2012. godine, takođe, naveo da „otvaranjem stečajnog postupka nad preduzećem „Belfan novi“ a.d. 23. decembra 2008. godine, a zatim i na „Inbel“ a.d. [broj ST-093057 1 od 13. oktobra 2011. godine], koji su redovni sudski postupci, ne znači da izvršenici neće naplatiti svoja potaživanja, koja ulaze u stečajnu masu i već su većim dijelom isplaćena navedena potraživanja shodno dopisu stečajne upravnice od 14. marta 2011. godine. Osnovni sud je istaknuo da je „obavezan po sili zakona prekinuti postupak u slučaju otvaranja stečajnog postupka, što je [...] i učinio“. Konačno, Osnovni sud je naveo da je „izvršenik u toku [...] postupka izvršio djelimično izmirenje duga isplatom iznosa od 23.700,00 KM za pet radnika [...], među kojima je i [apelantkinja] djelimično namirena sa iznosom od 5.000,00 KM“.
18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je [apelantkinja] i u stečajnom postupku prijavila potraživanja u iznosu od 5.329,64 KM, koje joj je stečajna upravnica priznala na ime potraživanja zaostalih plata i drugih primanja, od čega je isplaćeno 23 %. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelantkinja smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelantkinja je navela hronologiju predmetnog postupka, istaknuvši da njeno potraživanje nije namireno ni nakon skoro pet godina (do podnošenja apelacije), na koji način su povrijeđena njena prava zagarantovana članom 6 Evropske konvencije i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
20. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 15. juna 2012. godine i 12. februara 2014. godine ukratko opisao hronologiju postupka, te, između ostalog, istaknuo da je radi namirenja [apelantkinje] po izvršnoj ispravi zakazao tri ročišta za prodaju predmetne nekretnine, i to 3. jula 2008. godine, 29. decembra 2008. godine i 1. jula 2009. godine na kojima nije bilo prijavljenih kupaca, pa se stoga sporna nekretnina nije mogla prodati. Pored toga, Osnovni sud je naveo da otvaranjem stečajnog postupka nad preduzećem „Belfan novi“ a.d. 23. decembra 2008. godine, a zatim i na „Inbelu“ a.d. [broj ST-093057 1 od 13. oktobra 2011. godine], koji su redovni sudski postupci, ne znači da izvršenici neće naplatiti svoja potraživanja, a koja ulaze u stečajnu masu i već su većim dijelom isplaćena navedena potraživanja shodno dopisu stečajne upravnice od 14. marta 2011. godine. Pored toga, Osnovni sud je istaknuo da je „obavezan po sili zakona prekinuti postupak u slučaju otvaranja stečajnog postupka, što je [...] i učinio“, te da je „izvršenik u toku [...] postupka izvršio djelimično izmirenje duga isplatom iznosa od 23.700,00 KM za pet radnika [...], a između ostalih je i [apelantkinja] djelimično namirena sa iznosom od 5.000,00 KM“. V.Relevantni propisi
21. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. Apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
27. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
30. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud da li je predmetni izvršni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantkinjinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 2008. godine pokrenula predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Iako apelantkinja u navodima apelacije ukazuje na dužinu izvršnog postupka počevši od njegovog pokretanja 2008. godine pa do podnošenja apelacije Ustavnom sudu, odnosno do donošenja odluke Ustavnog suda, Ustavni sud podsjeća da relevantni period ne završava tada, već 23. decembra 2008. godine, kada je otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Blfan novi“ a.d., odnosno 13. oktobra 2011. godine kada je otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Inbel“ a.d. (koja su dva preduzeća nastala statusnom promjenom - podjelom preduzeća „Belfan“ a.d. koje je naznačeno u donesenoj presudi), pa će Ustavni sud dužinu postupka ocijeniti do tog datuma.
32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 8. jula 2008. godine pokrenula predmetni izvršni postupak, da je 23. decembra 2008. godine otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Belfan novi“ a.d., a 13. oktobra 2011. godine nad preduzećem „Inbel“ a.d., ali da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan u skladu s članom 64 ZIP-a. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je pet mjeseci, odnosno tri godine i tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja postupka
33. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelantkinja pokrenula radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantkinjinog potraživanja popisom, procjenom i prisilnom prodajom izvršenikovih nekretnina, te okolnosti da je izvršenik mijenjao svoj status, da je nad izvršenikom otvoren stečajni potupak, kao i da se na strani tražilaca izvršenja nalazi više lica), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.
34. U pogledu apelantkinjinog doprinosa ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud nalazi da je apelantkinja više puta urgirala postupanje Osnovnog suda u navedenom predmetu, odnosno da je preduzimala radnje s ciljem da ubrza postupak. Stoga, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelantkinja svojim radnjama doprinijela dužini postupka.
35. S druge strane, ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud preduzimao sve procesne radnje u relativno kratkom vremenskom roku radi okončanja predmetnog izvršnog postupka. Dakle, po mišljenju Ustavnog suda, Osnovni sud je u ovom postupku bio aktivan, te svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka. Naime, po apelantkinjinom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude od 8. jula 2008. godine, odnosno po apelantkinjinom prijedlogu od 11. jula 2008. godine kojim je tražila da se izvrši pridruživanje predmeta u kome je ona tražilac izvršenja predmetu u kome je tražilac izvršenja Dragan Radoja, Osnovni sud je već 23. novembra 2008. godine donio zaključak kojim je apelantkinjin predmet broj I-166623/08 pridodat predmetu I- 3971/07 (pristupni povjerilac). Ustavni sud zapaža da je nakon toga, što proizilazi iz odgovora na apelaciju, Osnovni sud zakazao tri ročišta za prodaju sporne nekretnine, i to 3. jula 2008. godine, 29. decembra 2008. godine i 1. jula 2009. godine na kojima nije bilo prijavljenih kupaca, pa se stoga sporna nekretnina nije mogla prodati. Ustavni sud dalje zapaža da je 23. decembra 2008. godine otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Belfan novi“ a.d., a 13. oktobra 2011. godine nad preduzećem „Inbel“ a.d., dakle, nad preduzećima koja su nastala podjelom izvršenika, odnosno preduzeća “Belfan” a.d. koje je brisano iz sudskog registra, koje je kao izvršenik naznačeno u donesenoj Presudi Osnovnog suda broj RS-73/01 od 21. oktobra 2004. godine.
36. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da su, iako se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, u predmetnom postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan (okolnost da je izvršenik mijenjao svoj status, da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak, kao i da je na strani tražioca izvršenja više lica). Stoga, iako je do nastupanja zakonskih posljedica stečaja izvršenika navedeni postupak trajao preko tri godine, te iako se po domaćem zakonu radi o postupku hitne prirode, Ustavni sud smatra da nije došlo do kršenja apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ostali navodi
37. U pogledu apelantkinjinih navoda o povredi prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju navedenih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnom dijelu ove odluke, zbog čega Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do povrede i navedenih apelantkinjinih prava.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda apelantkinjinog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada je izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, zbog postojanja objektivnih okolnosti trajao preko tri godine do prekida zbog nastupanja zakonskih posljedica stečaja nad izvršenikom.
39. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić