Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1910/11 (D. K., M. G., S. S. i M. M.)

Odluka donesena 12. 03. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1910/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 03. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1910/11, rješavajući apelaciju Dragice Kojić i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Dragice Kojić, Mare Gligorević, Spasenije Stojanović i Mileve Marković podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 86 0 Rs 006740 10 Rsz od 3. februara 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dragica Kojić, Mara Gligorević, Spasenija Stojanović i Mileva Marković (u daljnjem tekstu: apelantkinje) koje zastupa Živan Blagojević, advokat iz Šamca, podnijele su 28. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 Rs 006740 10 Rsz od 3. februara 2011. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i učesnika u postupku TP „Galaprom“ AD Šamac iz Šamca (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 19. decembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Okružni sud je dostavio 31. decembra 2013. godine, a tuženi 6. januara 2014. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su zastupniku apelantkinja 7. februara 2014. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantkinja i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Presudom Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 86 0 Rs 006740 09 Rs od 23. septembra 2010. godine djelimično je usvojen precizirani tužbeni zahtjev apelantkinja tako što je tuženi obavezan da apelantkinjama na ime neisplaćenih plata za period počev od 1. januara 2006. godine do 25. novembra 2008. godine isplati iznose pojedinačno utvrđene izrekom presude sa zakonskim zateznim kamatama počev od 25. novembra 2008. godine pa do dana isplate, te naknadu troškova postupka u iznosu od 1.148,90 KM. Tužbeni zahtjev apelantkinja u dijelu koji se odnosi na potraživanja toplog obroka za period od 1. januara 2006. godine do 25. novembra 2008. godine je odbijen kao neosnovan (stav II izreke presude).

7. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je u toku izvođenja dokaza izvršio uvid u Presudu tog suda broj 86 0 P 001105 06 P od 7. novembra 2008. godine donesenu po tužbi apelantkinja od 29. decembra 2006. godine, koja je postala pravosnažna 25. novembra 2008. godine i kojom je tuženi obavezan da apelantkinje vrati na posao i uspostavi im sva prava iz radnog odnosa. Iz Rješenja o izvršenju tog suda broj 86 0 I 003154 08 I od 1. juna 2009. godine proizilazi da je sud dozvolio predloženo izvršenje protiv tuženog, dakle kao nesporno je utvrđeno da je tuženi apelantkinjama nezakonito otkazao ugovore o radu, pa ga je kod takvog utvrđenja obavezao da ih vrati na rad te da im uspostavi sva prava iz radnog odnosa. S tim u vezi Osnovni sud je ukazao na odredbu člana 130 Zakona o radu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07, u daljnjem tekstu: ZOR) kojom je propisano da, ako nadležni sud utvrdi da je otkaz ugovora o radu koji je poslodavac dao radniku nezakonit, naložiće poslodavcu da radnika vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora ili na druge poslove koji odgovaraju stručnim i radnim sposobnostima radnika, i isplatiti mu naknadu na ime izgubljene plate i druga primanja na koje radnik ima pravo prema kolektivnom ugovoru, Pravilniku o radu i Ugovoru o radu. Osnovni sud je dalje utvrdio da apelantkinje nisu postupile po navedenoj presudi i vratile se na rad kod tuženog, već da su tom sudu 23. oktobra 2009. godine podnijele tužbu protiv tuženog radi isplate neisplaćenih plata i toplog obroka za period počev od 1. januara 2006. godine do 25. novembra 2008. godine, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i naknadu troškova postupka. Na osnovu izvedenih dokaza taj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev apelantkinja koji se odnosi na isplatu neisplaćenih plata za period od 1. januara 2006. godine do 25. novembra 2008. godine osnovan i odrediv, pa je na tu okolnost proveo vještačenje koje je izvršio vještak finansijske struke, čiji nalaz i mišljenje je ocijenio stručnim, objektivnim i kome je taj sud vjerovao, a ni parnične stranke mu takođe nisu prigovarale, zbog čega je vezano za potraživanje naknade neisplaćenih plata odlučio kao u izreci presude.

8. Okružni sud je Presudom broj 86 0 Rs 006740 10 Rsz od 3. februara 2011. godine žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu, u prvom stavu izreke preinačio, tako što je dosuđene iznose apelantkinjama na ime neisplaćenih plata za period od 23. oktobra 2008. godine do 25. novembra 2008. godine smanjio na iznose od po 250,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana dospijevanjaa plata za isplatu do konačne isplate, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka gdje je iznos takođe smanjio s iznosa od 1.148,90 KM na iznos od 230,00 KM. Okružni sud je takođe ukinuo prvostepenu presudu u dijelu kojim su apelantkinje tražile da se tuženi obaveže da im isplati neisplaćene plate za period od 1. januara 2006. godine do 23. oktobra 2008. godine, i u tom dijelu tužbu apelantkinja odbacio kao neblagovrenenu.

9. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo, da je prvostepeni sud za svoju odluku da je osnovan tužbeni zahtjev apelantkinja za isplatu neisplaćenih plata za period od 23. oktobra 2008. godine do 25. novembra 2008. godine imao uporište u odredbi člana 130 ZOR-a, dok je na preostali dio tužbenog zahtjeva apelantkinja koji se odnosio na potraživanja na ime neisplaćenih plata za period od 1. januara 2006. godine do 23. oktobra 2008. godine pogrešno primijenio materijalno pravo, propustivši da u skladu s članom 118 stav 2 ZOR-a cijeni da je za ovaj dio njihovih potraživanja od tuženog protekao zakonom propisani prekluzivni jednogodišnji rok od dana saznanja za povredu. U tom kontekstu je istaknuto da su apelantkinje tužbu sudu u konkretnoj pravnoj stvari podnijele 23. oktobra 2009. godine, tako da je njihov tužbeni zahtjev neblagovremen za sva potraživanja nastala prije 23. oktobra 2008. godine, zbog čega je Okružni sud primjenom člana 67 stav 1 tačka 2 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) a u vezi s članom 118 stav 2 ZOR odlučio kao u izreci presude. Dakle, imajući u vidu da je prvostepeni sud u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude potpuno raspravio sve pravno relevantne činjenice na osnovu navoda parničnih stranaka i ukupnih rezultata izvedenih dokaza, taj sud je primjenom ovlašćenja iz člana 229 stav 1 tačka 4 ZPP-a pobijanu presudu preinačio u dosuđujućem dijelu sadržanom u stavu prvom izreke, tako što je dosuđene iznose apelantkinjama na ime neisplaćenih plata smanjio na iznose od po 250,00 KM, koji iznosi su ujedno utvrđeni i nalazom vještaka finansijske struke od 15. maja 2010. godine i dopunom nalaza istog vještaka od 12. jula 2010. godine, na koje parnične stranke nisu imale primjedbe. Ujedno, dosuđujući apelantkinjama zakonske zatezne kamate, Okružni sud je postupio prema članu 277 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Pored toga, s obzirom na djelimično uvažavanje žalbe tuženog je preinačio pobijanu presudu i u dijelu odluke o troškovima postupka, tako što ih je iste smanjio s iznosa od 1.148,90 KM na iznos od 230,00 KM, primjenom člana 397 stav 2 ZPP-a.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantkinje smatraju da im je osporenom presudom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje apelantkinje vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, člana 118 stav 2 ZOR, primjenom kojeg člana je Okružni sud osporenom presudom njihov tužbeni zahtjev, u dijelu kojim su tražile da se tuženi obaveže da im isplati neisplaćene plate za period od 1. januara 2006. godine do 23. oktobra 2008. godine, odbacio kao neblagovreneno podnesen. Smatraju da Okružni sud nije mogao primijeniti citiranu odredbu ZOR-a, jer „nije proteklo tri godine od dana nastanka novčane obaveze, pa čak da nije protekao ni subjektivni rok od jedne godine od dana saznanja za povredu“.

b) Odgovor na apelaciju

11. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju osim navođenja hronologije postupanja redovnih sudova ukazao da presudom tog suda nisu povrijeđena prava apelantkinja na koja se pozivaju u apelaciji, pa predlaže da se apelacija odbije.

12. Tuženi u odgovoru na apelaciju takođe navodi da nije došlo do povrede prava apelantkinja, da je Okružni sud ispravno postupio donoseći osporenu presudu, te predlaže da se apelacija odbije.

V. Relevantni propisi

13. Zakon o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03, 20/07 i 55/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 118. stav 2.

Tužbu za zaštitu prava radnik može podnijeti u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede.

Član 130.

Ako nadležni sud utvrdi da je otkaz ugovora o radu, koji je poslodavac dao radniku, nezakonit, naložiće poslodavcu da radnika vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora ili na druge poslove koji odgovaraju stručnim i radnim sposobnostima radnika, kao i da mu isplati naknadu na ime izgubljene plate i drugih primanja na koje radnik ima pravo prema kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu.

Ako radnik pretrpi štetu na radu, preduzeće je dužno da mu štetu nadoknadi, u skladu sa propisima o obligacionim odnosima.

VI. Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 86 0 Rs 006740 10 Rsz od 3. februara 2011. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih shodno zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantkinje su primile 25. februara 2011. godine, a apelacija je podnesena 28. aprila 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VI. Meritum

18. Apelantkinje pobijaju presudu Okružnog suda, tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

21. U konkretnom slučaju, postupak se odnosi na potraživanja iz radnog odnosa - isplatu neisplaćenih plata, dakle, na predmet građansko-pravne prirode, te je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud odluka o dopustivosti i meritumu AP 2671/10 od5. septembra 2013. godine, dostupna na veb-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 21). Stoga će Ustavni sud ispitati da li je postupak pred redovnim sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije.

22. Ustavni sud podsjeća na svoje prije utvrđene stavove da njegov zadatak nije da preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03, Evropski sud za ljudska prava, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud, osim toga, nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je zadatak upravo redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud za ljudska prava, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi već citiranu Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine).

23. Ustavni sud zapaža da se apelantkinje žale da je Okružni sud proizvoljno primjenio materijalno pravo, odredbu člana 118 stav 2 ZOR-a, kada je odbacio kao neblagovremen njihov tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na obavezivanje tuženog da im isplati neisplaćene plate za period od 1. januara 2006. godine do 23. oktobra 2008. godine.

24. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku zašto je trebalo ukinuti prvostepenu presudu u dijelu kojim je taj sud udovoljio zahtjevu apelantkinja i obavezao tuženog da im isplati neisplaćene plate i za period od 1. januara 2006. godine do 23. oktobra 2008. godine, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Nesporno je da su apelantkinje u konkretnoj pravnoj stvari tužbu sudu podnijele 23. oktobra 2009. godine iako su za povredu svojih prava saznale donošenjem Presude Osnovnog suda broj 86 0 P 001105 06 P od 7. novembra 2008. godine, koja je postala pravosnažna 25. novembra 2008. godine (kojom je tuženi obavezan da apelantkinje vrati na posao i uspostavi im sva prava iz radnog odnosa). S obzirom na navedeno Ustavni sud, suprotno apelacionim navodima, ne nalazi proizvoljnost u primjeni materijalnog prava kad je Okružni sud preinačio prvostepenu presudu te odbacio kao neblagovremenu tužbu apelantkinja za isplatu neisplaćenih plata za period od 1. januara 2006. godine do 23. oktobra 2008. godine, budući da je nesporno da su apelantkinje tužbu podnijele protekom zakonom utvrđenog prekluzivnog jednogodišnjeg (subjektivnog) roka koji teče od dana saznanja za povredu iz člana 118 stav 2 ZOR-a zbog čega se pokazuje neosnovanim pozivanje apelantkinja na trogodišnji (objektivni) rok iz navedene odredbe.

25. S obzirom na navedeno Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom nije povrijeđeno pravo apelantkinja na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio osporenu presudu primjenom odredbe člana 118 stav 2 Zakona o radu, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

27. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1910/11 (D. K., M. G., S. S. i M. M.) | Sudska praksa | Aktio