Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1979/12 (M. K., A. K. i I. S.)
Odluka donesena 12. 03. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1979/12
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 03. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1979/12, rješavajući apelaciju M. K. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija M. K., A. K. i I. S.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 106297 11 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 106297 09 P od 18. oktobra 2010. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. K., A. K. i I. S. (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Sarajeva, koje zastupa Amila Eterović, advokatica iz Sarajeva, podnijeli su 28. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 106297 11 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 4. juna 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. juna 2012. godine.
4. Od Kantonalnog suda je ponovo 15. augusta 2013. godine zatražen odgovor na apelaciju, međutim, Kantonalni sud nije postupio po traženju Ustavnog suda.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 9. jula 2012. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelanti su 21. juna 2009. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv Fonda Kantona Sarajevo za izgradnju stanova za članove porodice šehida i poginulih boraca, ratne vojne invalide, demobilizirane borce i prognane osobe (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja i naknade štete v.s.p. 15.000,00 KM. Apelanti su podneskom od 22. jula 2009. godine uredili i ispravili tužbu.
8. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 106297 09 P od 18. oktobra 2010. godine.
9. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu 15. novembra 2010. godine, nakon čega su apelanti dostavili odgovor na žalbu 7. decembra 2010. godine, te je povodom žalbe spis dostavljen Kantonalnom sudu 21. februara 2011. godine.
10. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je, zbog nepostupanja Općinskog i Kantonalnog suda, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli da su Općinski i Kantonalni sud svojim nepostupanjem povrijedili pravo apelanata na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku. Apelanti su ukratko opisali hronologiju postupanja u postupku, te istaknuli da je od podnošenja tužbe pa do podnošenja apelacije prošlo tri godine i 10 mjeseci, te je na taj način povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u razumnom roku, pa predlažu da Ustavni sud donese odluku o dopustivosti i meritumu kojom će usvojiti apelaciju i naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku odluči po žalbi u konkretnom predmetu, te da im naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od 1.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju od 28. juna 2012. godine naveo da navodi apelanata nisu osnovani zbog toga što je predmet primljen na postupanje po žalbi prema potvrdi o prijemu dokumenata 21. februara 2011. godine, a imajući u vidu da kod svakog postupajućeg sudije postoji više predmeta, nije došlo do povrede odlučivanja u razumnom roku, te nama povrede apelantovih prava čiju je zaštitu podnesenom apelacijom tražio, pa je predložio da se podnesena apelacija u cijelosti odbije.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije pravosnažno okončan postupak po tužbi apelanata od 21. juna 2009. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav
3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelanti smatraju da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
21. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud je li u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom žalbe tuženog, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom predmetu apelanti podnijeli tužbu Općinskom sudu 21. juna 2009. godine, da je prvostepeni sud donio Presudu broj 65 0 P 106297 09 P od 18. oktobra 2010. godine, te da je protiv navedene presude tuženi podnio žalbu Kantonalnom sudu koji, prema stanju spisa, nije odlučio o podnesenoj žalbi. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od četiri godine i osam mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelanti pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja i naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
24. Cijeneći postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon što su apelanti uredili tužbu (22. jula 2009. godine), donio presudu nakon jedne godine i dva mjeseca (18. oktobra 2010. godine), protiv koje je tuženi podnio žalbu Kantonalnom sudu, a prema raspoloživim podacima Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o žalbi. Ustavni sud, također, zapaža da se predmet više od tri godine nalazi kod Kantonalnog suda, te da je neizvjesno kada će biti donesena odluka po žalbi tuženog. Ustavni sud naglašava da navodi Kantonalnog suda (postojanje više predmeta po jednom postupajućem sudiji) kojima se kao razlozi dužine trajanja postupka ističe veliki broj predmeta uzetih u rad, kao i nedovoljan broj sudija, ne mogu biti dovoljno opravdanje za dužinu postupka. Pri tome Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud nije dostavio odgovor na traženje Ustavnog suda od 15. augusta 2013. godine, odnosno nije izvijestio Ustavni sud da li je postupak pred tim sudom okončan, niti je ponudio razloge koji bi opravdali dužinu postupka. Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje četiri godine i osam mjeseci, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Kantonalni sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP.
25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u "razumnom roku" kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, te nalog Kantonalnom sudu da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 106297 09 P od 18. oktobra 2010. godine, odgovarajuća satisfakcija za apelante. VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak nije okončan ni nakon četiri godine i osam mjeseci, prije svega zbog pasivnosti Kantonalnog suda u žalbenom postupku, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupka.
28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić