Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3193/12 (H. P.)
Odluka donesena 12. 03. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3193/12
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 03. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3193/12, rješavajući apelaciju H. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija H. P.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen u Općinskom sudu u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 019720 10 P, u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 019720 10 P od 21. januara 2014. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 019720 10 P od 21. januara 2014. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. H. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 30. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 P 019720 10 P. Apelant je dopunio apelaciju 2. oktobra 2012. godine, 18. februara 2013. godine, 23. januara i 25. februara 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 17. decembra 2012. godine i 1. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. decembra 2012. godine i 11. oktobra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 23. januara 2014. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 10. maja 2010. godine podnio tužbu protiv tužene Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete.
7. Apelant je podneskom od 18. augusta 2010. godine urgirao kod Općinskog suda zakazivanje pripremnog ročišta.
8. Naredbom postupajućeg sudije od 27. augusta 2010. godine tužba je dostavljena tuženoj na odgovor. Tužena je odgovor na tužbu dostavila 23. septembra 2010. godine.
9. Iz odgovora na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud 24. decembra 2012. godine, proizlazi da je rješenjem Općinskog suda od 25. septembra 2012. godine zakazano pripremno ročište za 14. novembar 2012. godine, te je postupak u toku.
10. Iz odgovora na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud 11. oktobra 2013. godine, proizilazi da je u konkretnom predmetu zakazano ročište za glavnu raspravu za 22. oktobar 2013. godine, te će najvjerovatnije ročište biti i zaključeno, a i odluka donesena u zakonom predviđenom roku.
11. Apelant je u dopuni apelacije od 23. januara 2014. godine dostavio presudu Općinskog suda broj 32 0 P 019720 10 P od 21. januara 2014. godine kojom je sud usvojio alternativno postavljeni apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženu da ukloni klizište koje se nalazi iznad apelantovih nekretnina, kao izvor opasnosti po apelantovu imovinu i život, tako što će izvršiti potrebne radove na sanaciji klizišta, na zemljištu pobliže označenom u izreci presude. Istom presudom je obavezana tužena da na ime materijalne štete na apelantovim nekretninama, pobliže označenim u izreci presude, koje u naravi predstavljaju kuću, garažu, dvorište, potporne zidove i ograde, isplati novčani iznos od 83.195,70 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja tužbe pa do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.072,82 KM. Također, istom presudom je odbijen ostatak apelantovog potraživanja preko dosuđenog iznosa na ime naknade materijalne štete za obložene zidove, na ime izgubljene koristi u voćnjaku i na ime troškova postupka. Stavom II izreke presude odbijen je apelantov osnovni tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena da zbog nesaniranog klizišta na spornom zemljištu, zbog kojeg su ugroženi njegovi život i imovina, pobliže označena u izreci presude, isplati tržišnu vrijednost u ukupnom iznosu od 156.701,40 KM sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja tužbe pa do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka.
12. Protiv navedene presude tužena je 18. februara 2014. godine podnijela žalbu, koju je Općinski sud dostavio apelantu 19. februara 2014. godine radi dostavljanja odgovora u skladu s članom 214. Zakona o parničnom postupku.
13. Prema stanju spisa, Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o podnesenoj žalbi protiv Presude Općinskog suda broj 32 0 P 019720 10 P od 21. januara 2014. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant u navodima apelacije nije eksplicitno naveo da je zbog dužine trajanja postupka odnosno, zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), međutim, iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da upravo ukazuje na povredu navedenog prava. Osim toga, apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana 5. Evropske konvencije i člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 24. decembra 2012. godine opisao hronologiju postupka, istaknuvši da se u konkretnom slučaju radi o tužbi za naknadu štete i da je postupak u toku, da postupak u [konkretnom] predmetu nije hitne prirode, te da postupajuća sutkinja ima u radu veći broj predmeta koji se stavljaju u rad po hitnosti, odnosno prema datumu prijema tužbe. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je istaknuo da nije prekršeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku.
16. U odgovoru na apelaciju od 11. oktobra 2013. godine Općinski sud je naveo da je u konkretnom predmetu zakazano ročište za glavnu raspravu za 22. oktobar 2013. godine, te će najvjerovatnije ročište biti i zaključeno, a i odluka donesena u zakonom predviđenom roku. Nadalje, Općinski sud je naveo da postupak do sada još nije okončan jer se u navedenom predmetu, u toku postupka, apelant jedno vrijeme sam zastupao, te nije znao predložiti dokaze. Iz navedenih razloga sud je više puta na prijedlog stranaka odlagao ročišta. Nakon što je apelant angažovao punomoćnika, postupak je nastavljen po pravilima ZPP-a.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
4. Pripremno ročište
a) Opće odredbe Član 75.
(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odredit i uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 10. maja 2010. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
22. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke o njegovom tužbenom zahtjevu Općinski sud povrijedio njegovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana 5. Evropske konvencije i člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – «razuman» rok
23. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
26. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Općinskom sudu 10. maja 2010. godine pokrenuo parnični postupak, da je prvostepeni sud donio Presudu broj 32 0 P 019720 10 P od 21. januara 2014. godine, te da je protiv navedene presude tužena izjavila žalbu Kantonalnom sudu koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o podnesenoj žalbi. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od tri godine i devet mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu. S druge strane, Ustavni sud još zapaža da apelant u okviru pokrenutog parničnog postupka traži od tužene isplatu naknade štete za oštećenje usljed klizišta kuće, potpornih zidova i ograde, pa se može zaključiti da je postupak značajan za apelanta.
28. Ustavni sud dalje zapaža da je apelant pokrenuo parnični postupak u maju 2010. godine, da je Općinski sud 27. augusta 2010. godine tužbu dostavio tuženom na odgovor, te da je tek nakon dvije godine i četiri mjeseca od podnošenja tužbe (25. septembra 2012. godine) zakazao pripremno ročišta, te glavnu raspravu zakazao za 22. oktobar 2013. godine i konačno prvostepenu presudu donio 21. januara 2014. godine. Iz dopune apelacije koju je dostavio apelant proizlazi da je tužena protiv presude Općinskog suda od 21. januara 2014. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu, koji prema stanju spisa još uvijek nije odlučio o žalbi. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da su tom sudu trebale tri godine i osam mjeseci da donese odluku po apelantovoj tužbi, te da taj period Općinski sud nije ničim opravdao osim velikim brojem predmeta koji se nalazi na rješavanju pred tim sudom. Dalje, Ustavni sud naglašava da je odredbama ZPP regulirana obaveza suda da postupak provede bez odugovlačenja (član 10. ZPP). Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu je neophodno da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, Kantonalnom sudu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
c) Ostali navodi iz apelacije
30. Apelant se u apelaciji pozvao i na kršenje prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana 5. Evropske konvencije i člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, navodi o povredi navedenih prava su identični navodima o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o čemu je Ustavni sud dao detaljno obrazloženje u prethodnom dijelu odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do kršenja prava na život, prava na ličnu slobodu i sigurnost, te prava na imovinu.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada postupak nije okončan ni tri godine i devet mjeseci nakon podnošenja tužbe i predmet se nalazi pred Kantonalnim sudom na odlučivanju po žalbi. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud koji je presudu u postupku donio nakon tri godine i osam mjeseci, a da pri tome ničim nije opravdao ovakvo postupanje.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić