Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3258/12 (P. P.)
Odluka donesena 12. 03. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Isplata duga
- Radni spor
- Otpremnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3258/12
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 03. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3258/12, rješavajući apelaciju Pere Primorca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Pere Primorca.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 Rs 058762 09 Rs.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 58 0 Rs 058762 09 Rs, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Pero Primorac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, podnio je 10. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 Rs 058762 09 Rs. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 4. oktobra 2012. godine i 3. oktobra 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. oktobra 2012. godine i 9. oktobra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 22. novembra 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 29. decembra 2009. godine pokrenuo parnični postupak protiv „PAN – Papirna industrija“ Tvornica ambalaže d.d. Čitluk (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate otpremnine i naknade štete, vsp. 3.392,63 KM. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem 58 0 Rs 058762 09 Rs.
7. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud proizlazi da je taj sud tužbu dostavio na odgovor tuženom 9. januara 2010. godine, a tuženi je 16. februara 2010. godine dostavio sudu odgovor na tužbu.
8. Apelant je podneskom od 27. augusta 2010. godine urgirao kod Općinskog suda zakazivanje pripremnog ročišta.
9. Iz odgovora na apelaciju, također, proizlazi da je Općinski sud u toj pravnoj stvari održao pripremno ročište zakazano za 25. septembar 2013. godine, a da je glavna rasprava zakazana za 31. oktobar 2013. godine.
10. Iz predočenih dokumenata proizlazi da prvostepeni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Dalje apelant, između ostalog, navodi da prvostepeni sud do dana podnošenja apelacije u konkretnom predmetu nije zakazao pripremno ročište, a od podnošenja tužbe je prošlo više od tri godine. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku, te obaveže Hercegovačko-neretvanski kanton da mu na ime nematerijalne štete isplati iznos od 1.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju od 10. oktobra 2012. godine Općinski sud je ukratko iznio hronologiju postupka, istaknuvši kao razlog za dugo postupanje u postupku veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija.
13. Uređujuća sutkinja Općinskog suda je u odgovoru na apelaciju od 9. oktobra 2013. godine ukratko opisala hronologiju postupka, te istaknula da u momentu izjašnjavanja duži više od 1.500 predmeta, a postupajući po odluci predsjednika suda i uputstvima VSTV-a predmeti se rade redoslijedom, po datumu inicijalnog akta. Općinski sud je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu jer nije bilo povrede bilo kakvih apelantovih prava koja se navode u apelaciji. V.Relevantni propisi
14. Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
1. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
2. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud nije donio odluke po apelantovoj tužbi podnesenoj 2009. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2, 3. i
4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
17. Apelant navodi da je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
20. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio presudu povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 29. decembra 2009. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste četiri godine i jedan mjesec.
Analiza dužine trajanja postupka
22. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu otpremnine i naknadu štete, te da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o posebno složenom predmetu. Osim toga, kako se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu naknade iz radnog odnosa koje tužena apelantu nije isplatila, a prema apelantovoj ocjeni trebalo je, Ustavni sud zaključuje da je postupak za apelanta značajan.
23. Sumirajući parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant 29. decembra 2009. godine pokrenuo postupak koji još nije okončan. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon podnošenja tužbe u decembru 2009. godine, u veoma kratkom roku, dakle u januaru 2010. godine dostavio tužbu tuženoj na odgovor, a nakon prijema odgovora na tužbu tužene 16. februara 2010. godine, održao pripremno ročište tek nakon tri godine i sedam mjeseci, odnosno 25. septembra 2013. godine, a glavnu raspravu zakazao za 31. oktobar 2013. godine. S druge strane, apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, već je naprotiv podneskom od 27. augusta 2010. godine urgirao uzimanje predmeta u rad i time pokazao dodatnu zainteresiranost da ishodi odluku u tom postupku. Pri tome Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda (veliki broj predmeta u radu) ne mogu biti opravdanje za dužinu parničnog postupka koji se još nalazi u fazi prvostepenog odlučivanja. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S druge strane, Ustavni sud ponavlja da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon četiri godine i jedan mjesec još uvijek nije okončao parnični postupak od čega je period potpune neaktivnosti trajao više od tri godine i sedam mjeseci, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
25. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak traje više od četiri godine i jedan mjesec i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu, koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka, pri čemu je imao period potpune neaktivnosti koji je trajao više od tri godine i sedam mjeseci.
27. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
3. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić