Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4889/10 (ATU „Golub“)

Odluka donesena 12. 03. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4889/10

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 03. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4889/10, rješavajući apelaciju ATU „Golub“ na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, te člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. marta 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija ATU „Golub“.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem broj I.-135/95.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj I.-135/95, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. ATU „Golub“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, koga zastupa Milutin Đorđević, advokat iz Banje Luke, podnio je 12. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-135/95.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 10. januara 2013. godine i 6. februara 2014. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 1. novembra 2013. godine da dostavi i kompletan spis.

3. Osnovni sud je odgovore na apelaciju dostavio 25. januara 2013. godine i 17. februara 2014. godine, a kompletan spis 19. novembra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljeni je apelantovom punomoćniku 20. februara 2014. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Apelant je 26. juna 1995. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj PS-97/94 od 10. marta 1995. godine.

7. Nakon toga Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj I-135/95 od 6. jula 1995. godine. Navedenim rješenjem Osnovni sud je odredio izvršenje protiv ZZ „AGROPROMET“ iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: izvršenik), i to pljenidbom i prodajom pokretne imovine koja se nađe u izvršenikovim poslovnim prostorijama kao i pljenidbom i prodajom putničkog automobila do potpunog namirenja iznosa od 5.000,00 din sa zakonskom kamatom od 5. januara 1991. godine do isplate, te troškove parničnog postupka i iznosu u iznosu od 160 din i troškove iz rješenja koliko budu iznosili.

8. Izvršenik je 17. jula 1995. godine podnio prigovor na navedeno rješenje o izvršenju.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj I-135/95 od 21. septembra 1995. godine odbijen je kao neosnovan izvršenikov prigovor, te je rješenje o izvršenju u cijelosti održano na snazi.

10. Osnovni sud je 6. jula 1998. godine u predmetu odredio vještačenje vještaka ekonomske struke radi utvrđivanja kamata koje je izvršenik prema presudi obavezan da isplati apelantu.

11. Rješenjem Osnovnog suda broj I-135/95 od 20. avgusta 1998. godine izvršenik je obavezan da apelantu naknadi na ime kamate na glavni dug iznos od 15.908,08 dinara, te parnične troškove i troškove dospjele u izvršnom postupku obračunate do 30. juna 1998. godine.

12. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Pž 31/99 od 1. aprila 1999. godine izvršenikova žalba je uvažena, Rješenje Osnovnog suda broj I-135/95 od 20. avgusta 1998. godine ukinuto i predmet vraćen istom sudu na ponovni postupak. Navedeno je da će sud u nastavku postupka otkloniti učinjenu bitnu povredu odredaba Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), ocijeniti značaj priloženih uplatnica, utvrditi u kom obimu je apelantovo potraživanje izmireno kao i visinu neizmirenog dijela duga.

13. Pošto je u toku izvršnog postupka došlo do spornih činjenica između apelanta i izvršenika, a izvršni sud nije u izvršnom postupku nadležan da ih utvrđuje, Osnovni sud je Rješenjem broj -135/95 od 17. juna 1999. godine uputio izvršenika da u parničnom postupku utvrdi izvršenikovu obavezu prema povjeriocu, a u skladu s Presudom Osnovnog suda broj PS-97/94 od 10. marta 1995. godine, Rješenjem Osnovnog suda broj I-135/95 od 6. jula 1995. godine i uputama Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-31/99 od 1. aprila 1999. godine.

14. Rješenjem Osnovnog suda broj P-4552/99 od 12. juna 2001. godine određeno je vještačenje vještaka ekonomske struke.

15. Apelant je 16. avgusta 2005. godine podnio prijedlog za nastavak postupka. U tom prijedlogu apelant je naveo da se parnični postupku u ovom predmetu smatra kao presuđena stvar (res iudicata), pa je apelant predložio da se nastavi izvršni postupak do konačne isplate.

16. Na ročištu od 25. oktobra 2005. godine apelantov punomoćnik je predložio da se odredi vještačenje vještaka ekonomske struke, nakon čega je Osnovni sud i odredio vještačenje.

17. Izvršenik je 13. aprila 2006. godine sudu dostavio podnesak kojim osporava nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke zbog načina obračuna kamate na glavni dug u predmetu Osnovnog suda I.-135/95. Navedeno je da su konkretni nalaz i mišljenje urađeni prema propisima druge države koji nisu prihvaćeni kao propisi u Bosni Hercegovini, odnosno RS-u.

18. Apelant je 7. juli 2008. godine podnio prijedlog da se nastavi postupak.

19. Na raspravi pred Osnovnim sudom od 11. aprila 2013. godine apelantov punomoćnik je naveo da već duže vrijeme nije u kontaktu s apelantom jer je on nastanjen u Republici Srbiji, nakon čega mu je sud naložio da dostavi prijedlog sudu u pogledu daljnjeg toka postupka, kao i da sudu dostavi dokaz iz sudskog registra pravnih lica da li izvršenik još postoji radi dostave sudskih akata.

20. Okružni privredni sud Banja Luka je pod brojem Z-536/13 od 13. juna 2013. godine Osnovnom sudu dostavio informaciju da ATU „Golub“ sa sjedištem u Banjoj Luci nije upisan u registar privrednih subjekata.

21. Prema stanju spisa postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

23. Apelant traži da Ustavni sud naloži Osnovnom sudu da izvrši svoje Rješenje broj I 135/95 i Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj Pž 31/99 od 1. aprila 1999. godine.

b) Odgovor na apelaciju

24. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud navodi da je u ovom predmetu 6. jula 1995. godine donio rješenje o izvršenju po apelantovom prijedlogu i na osnovu presude Osnovnog suda broj PS-97/94 od 10. marta 1995. godine. Iz spisa je utvrđeno kao nesporno da je apelantu u cjelosti isplaćen glavni dug u iznosu od 5.000,00 dinara po pravosnažnoj presudi na osnovu koje se provodi izvršenje u ovom predmetu, te su plaćeni parnični troškovi i dio kamate. Među strankama je sporno da li je navedenim isplatama obaveza izvršena u cjelosti po pravosnažnoj presudi. Dalje je navedeno da je u predmetu određeno vještačenje i povodom njega je zakazano ročište za 18. februar 2013. godine.

25. U odgovoru na apelaciju od 17. februara 2014. godine Osnovni sud je naveo da odluka suda o okončanju ovog postupka nije donesena zbog toga što se apelant, koji je u toku cijelog postupka imao punomoćnika, nije izjasnio - niti dao prijedloge o daljem toku postupka s obzirom da je apelant prestao da postoji kao privredno društvo još u toku 1991-1992. godine. Dalje se navodi da je izvršna isprava - Presuda Osnovnog suda broj PS 97/94 donesena poslije gašenja ovog društva, odnosno brisanja iz registra privrednih subjekata još 10. marta 1995. godine, pa je upitno da li je i moglo da se pojavi kao tražilac izvršenja, odnosno ko je njegov pravni slijednik i po kom osnovu je prestalo da postoji. Navodi se da će sud morati prema podacima u spisu da donese konačnu odluku, jer se radi o starom spisu gdje svi podaci iz spisa nisu uneseni u CMS sistem. Osnovni sud dalje navodi da u ovom konkretnom predmetu nisu povrijeđena apelantova prava na suđenje u razumnom roku, jer je apelant preko svog punomoćnika imao pristup sudu, a sud je donosio odluke prema apelantovim podnescima. Tako je rješenje o izvršenju doneseno odmah po prijemu prijedloga za izvršenje 1995. godine, a kako se radilo o prijedlogu za izvršenje na izvršenikovoj pokretnoj imovini, njihovoj pljenidbi i prodaji, kao i prodaji putničkog motornog vozila, moglo bi da se raspravlja da li su preduzete sve izvršne radnje da se pronađe navedeno vozilo s obzirom da se radi o poslijeratnom periodu kada su bili drugačiji uslovi rada. Osnovni sud zaključuje da apelant u toku cijelog postupka nije tražio promjenu predmeta i sredstva izvršenja ukoliko je želio brže izvršenje odnosno u zakonskom roku jer on odlučuje o tome i najviše je zainteresovan za naplatu svojih potraživanja.

V.Relevantni propisi

26. U Zakonu o izvršnom postupku RS («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) relevantne odredbe glase:

Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

VI.Dopustivost

27. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

29. U skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

30. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

34. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

[…]

35. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

[…]

36. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno da podsjeti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika 10. marta 1995. godine kojim je tražio provođenje izvršenja na osnovu pravosnažne presude i da taj postupak još uvijek nije završen.

38. Dakle, prema stanju spisa, izvršni postupak koji je apelant pokrenuo traje gotovo 20 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

39. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije uticao na njegovu dužinu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelant urgirao da se hitno postupa u navedenom predmetu i tokom cijelog postupka ispoljio zainteresovanost da se on okonča.

40. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža, a što proizilazi i iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Opštinski sud, da se taj sud nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, već je samo iznio hronologiju postupka. Iz spisa predmeta je kao nesporno utvrđeno da je apelantu u cjelosti isplaćen glavni dug u iznosu od 5.000,00 dinara po pravosnažnoj presudi na osnovu koje se provodi izvršenje u ovom predmetu, te su plaćeni parnični troškovi i dio kamate. Među strankama je sporno da li je navedenim isplatama obaveza izvršena u cjelosti po pravosnažnoj presudi. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64 ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena, pa je Ustavni sud ocijenio da je neophodno da Osnovnom sudu naloži da hitno okonča postupak. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije neophodno da se upušta u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da period od gotovo 20 godina u kom nije okončan izvršni postupak ne može da se smatra razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.

41. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

42. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer Osnovni sud, i uz činjenicu da izvršni postupak traje gotovo 20 godina, nije dovršio izvršni postupak u smislu relevantnih odredaba ZIP-a i koji pri tom nije naveo razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje izvršnog postupka.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Osnovni sud nije okončao izvršni postupak ni nakon gotovo 20 godina, premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, te kad takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može da se pripiše isključivo ponašanju prvostepenog suda.

44. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4889/10 (ATU „Golub“) | Sudska praksa | Aktio