Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1063/14 (F. Č.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1063/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine, u predmetu broj AP 1063/14, rješavajući zahtjev Fadil Čančar za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 22/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Fadila Čančara za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Fadil Čančar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Dalibor Tikvina advokat iz Zenice, podnio je, 7. marta 2014, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 005742 13 Gž od 13. decembra 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043 0 Dn 13 000333 od 22. februara 2013. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud „zabranio provođenje postupka prinudne naplate poreza pljenidbom i prodajom nepokretne imovine koje je dozvoljeno osporenim odlukama“, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Porezne uprave F BiH, Kantonalni porezni ured Zenica, o naplati porezne obaveze iz imovine poreskog obveznika broj 10-4/02-15-5-328-05/06 I.S. od 7. novembra 2006. godine određeno je da će se izvršiti prinudna naplata poreske obaveze od apelanta u ukupnom iznosu od 9.040,91 KM za dug nastao u periodu od 2003. godine do 2005. godine i to zapljenom i prodajom imovine, odnosno zapljenom sredstava za platu, naknada, nadnica, penzija i drugih finansijskih potraživanja obveznika u skladu sa članom 28. Pravilnika o procedurama prinudne naplate poreskih obaveza u bilo koje vrijeme po isteku deset radnih dana od dana uručenja rješenja.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 043 0 Dn 13 000333 od 22. februara 2013. godine dozvoljena je, na osnovu zahtjeva za upis registracije zakonske hipoteke broj 13-4-02-15-5-328- 05/06 od 18. februara 2013. godine i pravosnažnog rješenja o pokretanju postupka prinudne naplate od 7. novembra 2006. godine, uknjižba zakonske hipoteke u elektronski uložak preciziran u rješenju, u kojem su registrirane nekretnine vlasništvo apelanta sa 1/1 radi osiguranja novčanog potraživanja u iznosu od 9.040,91 KM u korist Kantonalnog poreskog ureda u Zenici (u daljnjem tekstu: Poreski ured). U obrazloženju je navedeno da je Poreski ured 20. februara 2013. godine dostavio tom sudu zahtjev radi registracije hipoteke na predmetnim nekretninama apelanta a na osnovu rješenja o pokretanju prinudne naplate od 7. novembra 2006. godine shodno odredbama čl. 50. i 54. Zakona o poreskoj upravi FBiH. S tim u vezi Općinski sud je naveo da je uvidom u predmetni zk. izvadak utvrđeno da je apelant vlasnik predmetnih nekretnina, da su time ispunjeni uvjeti za upis zabilježbe te da je sud donio predmetno rješenje u skladu sa čl. 3. i 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama F BiH („Službene novine F BiH“ br. 19/03 i 54/04).

4. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je rješenjem broj 04 0 Dn 005742 13 Gž od 13. decembra 2013. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja je navedeno da se apelant u žalbi neosnovano poziva na odredbe člana 50. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poreskoj upravi F BiH navodeći da u njegovom slučaju predlagač nije ispoštovao odredbe ovog člana jer mu nije dostavi propisane obavijesti u visini i osnovu njegovog dugovanja zbog kojeg se pokreće postupak upisa zakonskog založnog prava na predmetnim nekretninama. Ovo stoga jer, kako je naveo Kantonalni sud, Općinski sud-ZK ured nema ovlaštenje da se bavi pitanjem da li je izvršna isprava na temelju koje je određena naplata poreske obaveze iz imovine dužnika mogla biti donesena niti da li je donesena u propisanom postupku i da li je neosnovano stavljena klauzla pravosnažnosti budući da se radi o pitanjima koje je apelant, kako navodi Kantonalni sud, mogao isticati u postupku u kojem je donesena izvršna isprava i na osnovu koje je određen i izvršen upis zakonske hipoteke. Također je navedeno da iz stanja spisa proizlazi da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 2. stav 1, čl. 3, 31, 43. i 44. Zakona o zemljišnim knjigama F BiH kao i član 69. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima u FBiH kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja. Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 69. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima propisano da hipoteka nastaje na osnovu pravnog posla, sudske odluke i zakona te da se na osnovu pravnog posla ili sudske odluke hipoteka stiče upisom u javnu knjigu ili na drugi način određen zakonom te da je odredbom člana 73. istog zakona propisano da se prestanak hipoteke može tražiti, između ostalog, kada prestane tražbina osigurana hipotekom. S tim u vezi navedeno je da činjenica na koju se apelant poziva-da je u međuvremenu prestalo potraživanje koje je obezbijeđeno upisom zakonske hipotekenema uticaja na izvršeni upis jer ovaj žalbeni navode ne prati dokaz odnosno brisovna dozvola koju je dao upisani hipotekarni povjerioca. Imajući u vidu navedeno Kantonalni sud je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu.

5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Apelant navodi da mu nikada nije uručen a nikakva sudska ili upravna odluka na osnovu koje je izvršen upis hipoteke niti je ikada tražena njegova saglasnost za nešto takvo a što je obaveza propisana izmijenjenim članom 50. Zakona o poreskoj upravi F BiH iz 2012. godine. Navodi i da je presudom Ustavnog suda F BiH broj U 14/10 od 9. marta 2011. godine utvrđeno da član 50. Zakona o poreskoj upravi FBiH na kojem su rješenja zasnovana, nije u saglasnosti sa Ustavom FBiH te da smatra i da zakonska rješenja izmjena i dopuna tog člana nisu u skladu sa garantiranim pravima poreskih obveznika. Osim toga navodi i da je navedeno potraživanje zastarjelo kao i da je u potpunosti prestalo postojati jer je prestalo sa postojanjem i njegovo preduzeće tj. pravno lice pa je samim tim, kako smatra apelant, prestala i njegova obaveza za uplatu spornih doprinosa. Također navodi i da je njegov dug znatno manji budući da mu je putem obustave dijela penzije dio duga izmiren. Zbog navedenog smatra i da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi obustavio izvršenje naplate navodnog duga do okončanja postupka po apelaciji.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, apelant navodi da je sudovi dozvolili upis hipoteke na njegovim nekretninama radi obezbjeđenja naplate poreza koji apelant duguje za period od 2003. godine do 2005. godine. Ustavni sud ukazuje da apelant u suštini traži od Ustavnog suda da obustavi naplatu navedenog duga aktiviranjem hipoteke odnosno pljenidbom i prodajom navedenih nekretnina jer smatra da je zabilježba sačinjena protivno zakonskim odredbama bez njegovog saznanja i bez dostavljanja izvršnog osnova, a povodom koje su donesene odluke koje osporava predmetnom apelacijom. Međutim, Ustavni sud ukazuje da o ovako postavljenom zahtjevu ne može odlučivati na način na koji to traži apelant, jer bi u suprotnom Ustavni sud prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Ovo stoga jer apelant osim navoda koji se tiču merituma samog predmeta, a koje Ustavni sud tek treba da razmatra u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma predmetne apelacije, ne nudi nikakve druge dokaze i razloge koji bi opravdali donošenja privremene mjere odnosno koji bi, u smislu člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić