Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-15/14 (A. P.)
Odluka donesena 10. 04. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-15/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
10. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine, u predmetu broj AP 15/14, rješavajući zahtjev Adise Penjo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 22/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Adise Penjo za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Adisa Penjo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kaknja, koju zastupa Kemo Kapur advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. januara 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 36 0 IP 000075 13 Pžip od 15. novembra 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 36 0 IP 000075 08 Ip od 26. juna 2013. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud prekinuo predmetni izvršni postupak do donošenja odluke o apelaciji. Obzirom da apelacija nije sadržavala sve elemente propisane članom 19. stav 2. alineja 1. prethodnih Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik BiH“ br. 60/05, 64/08 i 51/09) od apelantice je 27. februara 2014. godine zatraženo da dopuni apelaciju. Apelantica je 13. marta 2014. godine dostavila traženu dopunu apelacije.
2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 36 0 Ip 000075 08 Ip od 22. septembra 2008. godine koje je doneseno na prijedlog tražitelja izvršenja Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: kupac), protiv „Penjo-eksport“ d.o.o. Sarajevo i Jasmina Penje kao izvršenika, određeno je izvršenje zabilježbom, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine precizirane u rješenju, prodajom predmetne nekretnine u vlasništvu 1/1 apelanticinog supruga Jasmina Penje i namirenjem kupca za iznos od 259.102,21 KM na ime neotplaćenog kredita koji je obezbijeđen hipotekom.
3. Zaključkom Općinskog suda broj 36 0 Ip 000075 08 Ip od 19. aprila 2012. godine oglašena je prodaja predmetnih nekretnina i to kupcu kao najpovoljnijem ponuđaču za cijenu od 86.000,00 KM.
4. Rješenjem Općinskog suda o dosudi broj 36 0 Ip 000075 08 Ip od 1. juna 2012. godine nekretnina precizirana u rješenju koja je bila u vlasništvu Jasmina Penje, apelanticinog supruga, dosuđena je kupcu te naloženo Zemljišno knjižnom uredu Općinskog suda da izvrši upis promjene prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist kupca. Nadalje, rješenjem je naloženo izvršeniku da predmetne nekretnine preda kupcu te određeno da kupac stiče pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini upisom prava vlasništva u njegovu korist, po odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno nakon uplate poreske obaveze koju će moći ispuniti tek nakon pravosnažnosti rješenja o dosudi. Rješenjem je određeno i da će to rješenje biti objavljeno na oglasnoj tabli suda i istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatrat će se da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji te svim učesnicima u nadmetanju. U obrazloženju je navedeno da je na prijedlog kupca taj sud donio naprijed precizirano rješenje o izvršenju te da je nakon utvrđivanja vrijednosti nekretnine na održanom trećem ročištu za javnu prodaju nekretnine 18. aprila 2012. godine, zaključkom predmetna nekretnina prodata kupcu kao najpovoljnijem ponuđaču za 86.000,00 KM. Navedeno je da kupac nije obavezan uplatiti navedeni iznos budući da je taj iznos manji od ukupnih potraživanja čija je naplata predmet ovog postupka i što nema lica čija se potraživanja iz prodajne cijene namiruju prije kupca.
5. Rješenjem Općinskog suda o namirenju broj 36 0 Ip 000075 o8 Ip od 12. oktobra 2012. godine određeno je da se iz iznosa od 86.000,00 KM dobijenog prodajom predmetnih nekretnina apelanticinog supruga namiruju potraživanja kupca po rješenju o izvršenju od 22. septembra 2008. godine koje je pravosnažno i izvršno sa 8. oktobrom 2008. godine i to troškovi izvršnog postupka u iznosu od 500,00 KM zakonska kamata koja teče od 23. augusta 2006. godine do dana isplate i glavni dug u iznosu od 259.102,21 KM a ostatak glavnom duga po rješenju o izvršenju od 173.102,21 KM kao i ostatak zateznih kamata do isplate, ostaju neizmireni.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 36 0 IP 000075 08 Ip od 26. juna 2013. godine odbačen je kao neblagovremen apelanticin prigovor protiv rješenja o izvršenju tog suda broj 36 0 IP 000075 08 Ip od 12. oktobra 2012. godine. U obrazloženju je navedeno da je protiv rješenja o izvršenju tog suda od 12. oktobra 2012. godine apelantica, kao treće lice, odnosno supruga izvršenika, podnijela prigovor 19. aprila 2013. godine navodeći da je rješenje nedopustivo i nezakonito jer je ona suvlasnica predmetnih nekretnina za koje nije dala saglasnost za stavljanje pod hipoteku te da je apelant samo formalno upisan u zemljišne knjige kao vlasnik 1/1. Općinski sud je obrazložio da je odredbom člana 51. stav 2. Zakona o izvršnom postupku propisan rok od 30 dana za podnošenje prigovora protiv rješenja o izvršenju te da je nesporno da je u konkretnom slučaju apelantica taj prigovor podnijela nakon proteka roka budući da je podnesen 19. aprila 2013. godine. Navedeno je da je pred tim sudom vođen izvršni postupak u kojem je tražitelju izvršenja-kupcu nekretnina na kojima je vlasnik apelanticin suprug sa dijelom 1/1, na osnovu hipoteke koju je apelanticin suprug na tim nekretninama zasnovao, predmetna nekretnina i dodijeljena. Općinski sud je naveo da apelantica u toku cijelog izvršnog postupka niti u jednom trenutku nije osporila činjenicu da je apelant vlasnik spornih nekretnina 1/1 niti da joj je činjenica da je zasnovao hipoteku na tim nekretninama koje su, po apelanticinoj tvrdnji bračna stečevina, ostala ili mogla ostati nepoznata. Zbog navedenog Općinski sud je donio rješenje kao u dispozitivu.
7. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela žalbu Kantonalnom sudu koji je rješenjem broj 36 0 IP 000075 13 Pžip od 15. novembra 2013. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju je navedeno da iz stanja spisa proizlazi da je apelanticin prigovor u smislu odredbe člana 51. stav 2. Zakona o izvršnom postupku podnesen u roku obzirom da predmetni izvršni postupak još nije okončan jer tražitelj izvršenja nije u cjelosti namiren. Navedeno je da je prvostepeni sud donošenjem osporenog rješenja kojim je kao neblagovremen odbačen apelanticin prigovor, postupio pogrešno ali da se ne radi o povredi odredbi Zakona o izvršnom postupku koja je od značaja za odlučivanje u ovoj izvršnoj stvari u smislu odredbi člana 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku. Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 51. st. 1. i
2. Zakona o izvršnom postupku propisano da lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje, može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem kao i da se prigovor može podnijeti do okončanja izvršnog postupka s tim da podnošenje prigovora ne sprečava provedbu izvršenja ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
8. Navedeno je i da je odredbama člana 52. st. 1. i 2. Zakona o izvršnom postupku propisano da će sud o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili da će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvari u parnici kao i da će izvršni sud o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju. U konkretnom slučaju, prema obrazloženju Kantonalnog suda, rješenjem o izvršenju od 22. septembra 2008. godine, te rješenjem o dosudi predmetnih nekretnina tražitelju izvršenja od 12. oktobra 2012. godine koje je apelantica neosnovano pobijala predmetnim prigovorom, određeno da će se tražitelj izvršenja namiriti prodajom predmetnih nekretnina na kojim je vlasnik izvršenik-suprug apelantice sa dijelom 1/1 (upisanim u zk. ul. 2220 KO Doboj kod Zemljišno knjižnog ureda Općinskog suda), koje su i prodate za iznos od 86.000,00 KM, ali da je nakon toga, potraživanje tražitelja izvršenja ostalo nenamireno u odnosu na glavni dug i iznos od 173.102,21 KM kao i za ostatak zateznih kamata. Obzirom na navedene zakonske odredbe kao i navedene činjenice predmeta, Kantonalni sud je zaključio da je apelanticina žalba neosnovana budući da niti iz jednog podatka ne proizlazi da apelantica ima takvo pravo na predmetnim nekretninama koje bi sprečavalo provođenje izvršenja na spornim nekretninama. Imajući u vidu navedeno Kantonalni sud je donio rješenje kao u dispozitivu.
9. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima prekršeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelantica vidi u pogrešno utvrđenim činjenicama i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Smatra da je nesporno da je suvlasnica spornih nekretnina koje je sa izvršenikom stekla u bračnoj zajednici te da su zbog toga navedena rješenja nezakonita. Apelantica smatra da zbog navedenog kao i zbog činjenice da ima malodobnu djecu i da nema druge nekretnine u kojima bi se smjestila u slučaju deložacije, Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi prekinuo izvršni postupka do donošenja konačne odluke po apelaciji.
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web strnaici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
13. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da apelantica traži da ustavni sud „prekine izvršni postupak“. Iz navedenog proizilazi da apelantica traži obustavu izvršenja pravosnažnog rješenja o izvršenju Općinskog suda kojim je dozvoljeno izvršenje na nekretninama njenog supruga a zbog neisplaćenog kredita koji je bio obezbjeđen hipotekom na predmetnim nekretninama. S tim u vezi Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelantica navela kao osnov za donošenje privremene mjere a to su navodi koje se tiču merituma predmeta, kao i navodi da u slučaju deložacije nema drugih nekretnina u kojima bi se sa maloljetnom djecom mogla smjestiti, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno ne predstavljaju razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić