Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-71/14 (M. J. i R. C.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-71/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine, u predmetu broj AP 71/14, rješavajući zahtjev Mileta Jekića i Rajka Cvijetića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mileta Jekića i Rajka Cvijetića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mile Jekić i Rajko Cvijetić (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Vlado Adamović, advokat iz Sarajevo, podnijeli su 6. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 K 009358 13 Kž 2, od 10. oktobra 2013. godine i S1 3 K 009358 12 K od 4. juna 2013. godine. Apelanti su tražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će prvoapelantu obustaviti izdržavanje kazne zatvora do konačne odluke Ustavnog suda a dopunom od 8. januara 2014. godine apelanti su dostavili i obrazložili zahtjev za donošenje privremene mjere.

2. Presudom Suda BiH broj S1 3 K 009358 12 K od 4. juna 2013. godine prvoapelant je oglašen krivim da što je pod tačkom 1) izreke zajedno sa Vericom Mučan, na način opisan u dispozitivu presude, kao i sam pod tačkom 2.a) i 2.b) izreke na način preciziran u presudi, dakle, kao saizvršilac i sam uz upotrebu sile i prevarom, u svrhu iskorištavanja prostitucijom držao zatočene osobe ženskog pola kao žrtve trgovine ljudima, čime je pod tačkama optužnice 1), 2.a) i 2.b) izvršio krivično djelo trgovina ljudima iz člana 186. stav 1. u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ) a pod tačkom 1.a) i u vezi sa članom 29. KZ zbog čega je primjenom čl. 39., 40.,42. i 48. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, te mu se u izrečenu zatvorsku kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 1. oktobra 2011. godine do 31. decembra 2011. godine.

3. Istom presudom na osnovu člana 186. stav 8. KZ u vezi sa članom 74. KZ od prvoapelanta su trajno oduzeti predmeti i prevozna sredstva upotrijebljena za izvršenje krivičnog djela, i to po (pod 1.) Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 09-02/3-230.1-30/11 od 1. oktobra 2011. godine, izdata od strane CJB Doboj - novac, vozilo, mobilne telefone, drvena bejzbol palica, aparat za elektrošokove, kratka gumena metalna palica, šihtarica i plavi rokovnik, kao i ostali predmeti navedeni u potvrdi; (pod 2) Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 09-02/3- 230.1-39/11 od 1. oktobra 2013. godine novčanice pronađene u stanu drugoapelanta – soba koju koristi prvoapelant, zatim lična karta na ime Klaudije Petrović, rokovnik sa plavim koricama, rokovnik plave boje sa naptisom „Zagrebačka pivovara“, papirić sa fiksnim brojem iz Srbije, uplatnica na ime SUR Laguna-3 komada, pri pejd SIM kartica broja 061/818 9440.

4. Istom presudom Sud BiH je odlučio da se u skladu sa čl. 110., 110.a) i 111. KZ, od apelanta oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 36.700,00 KM i 50.375,00 Eura, oduzeti po Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, koja je potpisana od drugoapelanta, broj 09-02/3-230.1-39/11 od 1. oktobra 2013. izdate od strane CJB Doboj, a koje je prvoapelant stekao izvršenjem krivičnog djela i koji iznos će se uplatiti u budžet Bosne i Hercegovine.

5. Sud BiH je oštećene Klaudiju Petrović, Klaudiju Šipoš, Eriku Kolompar i Batu Hargitu sa imovinsko pravnim zahtjevom uputio na parnicu na osnovu člana 198. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: ZKP).

6. Na osnovu člana 188. stav 1. ZKP Sud BiH je prvoapelanta obavezao na plaćanje troškova postupka u odnosu na osuđujući dio presude, te sudskog paušala u iznosu od 500,00KM.

7. Sud BiH je na osnovu člana 284. tačka c) ZKP optuženog prvoapelanta oslobodio optužbe da je u jednoj od soba koje je koristio u stanu vlasništvo drugoapelanta suprotno članu 7. Zakona o oružju i municiji posjedovao automatske puške i okvir za automatsku pušku, pobliže opisane u dispozitivu presude, dakle, neovlašteno držao oružje čije držanje građanima nije dozvoljeno, čime bi počinio krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih sredstava iz člana 399. Krivičnog zakona Republike Srpske.

8. Sud BiH je prvoapelanta u odnosu na oslobađajući dio presude oslobodio troškova postupka, a u skladu sa članom 189. stav 1 ZKP.

9. Presudom Suda BiH broj S1 3 K 009358 13 Kž 2 od 10. oktobra 2013. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Tužilaštva Bosne i Hercegovine i prvoapelanta i potvrđena presuda Suda BiH S1 3 K 009358 12 K od 4. juna 2013. godine

10. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelanti osporavaju odluke Suda BiH navodeći prije svega da u toku postupka nije bio angažovan sudski tumač sa liste sudkih tumača za mađarski jezik. Nadalje, apelanti su osporili zakonitost naredbe za pretres, jer je ista glasila na pretres stana koji je vlasništvo drugoapelanta - na prostorije koje koristi prvoapelant, te nije razgraničeno šta ko koristi i izvršen je pretres cijelog stana. Samim tim, u vezi sa ovom provedenom radnjom, apelanti osporavaju i obrazloženje odluke u tom dijelu. Prema mišljenju apelanata pretres nije zakonit, a činjenice su ocjenjivane arbitrarno s ciljem da se prikrije taj propust. Apelanti osporavaju da nisu mogli unakrsno ispitati svjedoke, jer isti nisu dostupni sudu te je pročitan zapisnik o saslušanju svjedoka pred sudom, što predstavlja samo formalno postupanje suda, na štetu prvoapelanta kojem je povrijeđeno pravo na odbranu. Nadalje, prvoapelant se žali na povredu prava na imovinu zbog oduzimanja automobila kojim je prevozio oštećene. Takođe, drugoapelant se žali da je novac koji je oduzet osporenim odlukama njegova ušteđevina.

11. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelanti navode da postupak nije bio fer i pravičan zbog čega traže da Ustavni sud obustavi izdržavanje kazne zatvora prvoapelantu do konačne odluke Ustavnog suda. U dopuni apelacije od 8. januara 2014. godine apelanti „u pogledu neophodne sadržine obrazloženja mjere“ navode razloge za izdavanje privremene mjere koje se svode na činjenicu da postupak nije bio fer i pravičan, te da se prekine izvršenje mjere koja je posljedica takvog postupka.

12. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

13. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu posebno obrazložili svoj zahtjev za donošenje privremene mjere. Naime, apelanti očigledno smatraju da navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da prvoapelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, kao i da drugoapelant nije imao poziciju stranke u predmetnom krivičnom postupka te da se na njega uopšte ne odnosi pravosnažna presuda po kojoj prvoapelant izdržava kaznu zatvora, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

15. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-71/14 (M. J. i R. C.) | Sudska praksa | Aktio